50. obljetnica fiat valuta kakve danas poznajemo

Na jučerašnji dan 15. kolovoza, bila je 50. obljetnica završetka valutnog sustava Bretton Woods. Nakon Drugog svjetskog rata, velike nacije složile su se da svoje valute vežu za dolar koji je bio podržan zlatom. Ali do 1971. vjera u američki dolar je erodirala, prisiljavajući predsjednika Richarda Nixona da okonča konvertibilnost dolara sa zlatom. To je dovelo do trenutnog statusa quo relativno slobodno plutajućih fiat valuta.

Ta davno donesena odluka i danas ima velike implikacije. U posljednjih nekoliko mjeseci, ogromna potrošnja za pomoć zbog pandemije koronavirusa u SAD-u izazvala je zabrinutost da bi povjerenje u dolar moglo ponovno biti uzdrmano kao što je bilo prije 50 godina. Udio dolara u bilancama središnjih banaka i dalje je dominantan i iznosi 59 posto, ali polako opada, prijeteći da će s njim ponijeti niz ekonomskih i političkih prednosti.

Unatoč velikoj zabrinutosti zbog rastućeg utjecaja juana, Kina se suočava s dubokim, možda nerješivim sukobom između svojih globalnih valutnih ambicija i domaćeg gospodarskog programa. Kineska komunistička partija održava stroge kontrole valuta kako bi potaknula domaća ulaganja, ali rezervnom valutom mora se slobodno trgovati.

Između te zagonetke i nedosljednosti kineske regulative, stručnjaci su općenito skeptični da se juan u skorije vrijeme može znatno popeti na globalnoj ljestvici rezervnih valuta. Japan u međuvremenu ne prodaje dovoljno duga u inozemstvu za svoje obveznice kako bi preuzeo veliki dio globalnih rezervi.

Među sadašnjim opcijama, čini se da je euro najozbiljniji konkurent dolaru, zahvaljujući velikom gospodarstvu eurozone iza njega i relativno otvorenom i odgovornom upravljanju Europskom središnjom bankom. Veliki nedavni korak koji to čini vjerojatnijim bila je odluka ECB-a o izdavanju obveznica na razini eurozone za financiranje programa pomoći u slučaju pandemije.

To je ironično s obzirom na to da rastuće globalne razine duga predstavljaju temeljni razlog da središnje banke drže bitcoin kao dio svojih rezervi. Koronavirus potaknuo je ogroman porast globalnog duga, koji je od ranije ove godine iznosio 365 posto svjetskog BDP-a.

Da je svijet jedna zemlja, taj omjer bio bi najveći znak za uzbunu, pogotovo zato što velik dio drže središnje banke zemalja koje su izdale dug, za koji ekonomisti tvrde da je posljedica tiskanja novca. Razlog zašto pojedinci posjeduju bitcoin počiva na ideji da su središnje banke neizbježno u iskušenju da smanjuju vrijednost svojih valuta kroz ovu vrstu inflacijske politike.

Isti argument mogao bi biti i za središnje banke. Da dug drugih zemalja predstavlja veliki i rastući rizik. Bitcoin je, nasuprot tome, zapravo roba (commodity), a ne dug, što ga čini sigurnijim iz nekih perspektiva. Međutim, zasad volatilnost cijena bitcoina ostaje glavna prepreka nacionalnom usvajanju.

- Volatility is a feature, not a bug - odgovorili bi bitcoin entuzijasti.

Ipak, zanimanje za tu ideju eksplodiralo je otkako je Salvador kao prva zemlja, to učinio. Velik dio glasina bio je iz zemalja sa slabijim valutama, poput Argentine, gdje je predsjednik Alberto Fernandez prošli tjedan izrazio stupanj otvorenosti prema korištenju bitcoina.