Adris ne odustaje od tvornice u Iranu

Vodeći se odlukom EU-a Hrvatska je uvela oštre sankcije Siriji, što je najviše pogodilo Inu koja je morala napustila svoja nalazišta nafte i plina te se odreći oko 70 milijuna dolara mjesečnih prihoda. Slična sudbina mogla bi snaći i drugu našu veliku kompaniju Adris, čiji TDR ima velika ulaganja u duhanski biznis u Iranu.

Do kraja ove godine trebala bi početi s radom tvornica cigareta u gradu Sariju koju TDR gradi u suradnji s državnom tvrtkom Iranian Tobacco Company. Investicija vrijedna 30 milijuna eura mogla bi doći u pitanje ako se dodatno zaoštre odnosi između Irana i EU-a zbog iranskog nuklearnog programa te se prekine svaka politička i gospodarska komunikacija. Bruxelles je krajem siječnja uveo embargo na uvoz nafte iz Irana te zamrznuo imovinu Iranske središnje banke. Teheran je na to ponovio prijetnju da će zatvoriti Hormuški tjesnac, na što je SAD dodatno ojačao Petu flotu smještenu u Perzijskom zaljevu. Dok jača zveket oružja, a cijene nafte lete u nebo, zapadne tvrtke koje rade u Iranu zasigurno već imaju spremnu izlaznu strategiju. Na naš upit i iz TDR su potvrdili da 'poduzimaju odgovarajuće radnje u slučaju eskalacije krize'. Što to konkretno znači, nisu nam bili spremni pojasniti, ali dodaju da 'TDR dijeli sudbinu drugih svjetskih kompanija koje posluju u Iranu'. Kad je riječ o tvornici u Sariju, iz TDR-a poručuju da se njezina izgradnja započeta 2010. odvija u skladu s ugovorenim rokovima. Iranski pogon trebao bi proizvoditi 6,5 milijardi komada cigareta godišnje, što je gotovo 50 posto od ukupne sadašnje prodaje cigareta TDR, a to jasno govori koliko je taj projekt važan za rovinjsku tvrtku. Osim toga, u Iranu godišnje se proda 70 milijardi cigareta (op. a. - podaci iz 2010.) te bi TDR-ova tvornica bila spremna pokriti gotovo deset posto tamošnjeg tržišta. Suradnja TDR-a s Iranian Tobacco Company krenula je 2008. i od tada u tu zemlju izvozi Ronhill i Avangard. O kojim je količinama točno riječ, nisu nam htjeli otkriti. Hoće li TDR ostati u Iranu ili će se morati povući kao Ina iz Sirije neće se odlučivati ni u Rovinju ni u Zagrebu već u Bruxellesu. Jačanje sankcija moglo bi značiti poziv svim europskim tvrtkama da zaustave poslove i napuste najveću zemlju Bliskog istoka. Boška Picula s katedre za Bliski istok i Izrael Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu boji se da bi to uskoro moglo i uslijediti jer on predviđa daljnje zaoštravanje političke i sigurnosne situacije oko Irana, ali ne očekuje izbijanje ratnog sukob.

Kad je riječ o hrvatskoj vanjskoj politici koja se povodi za Bruxellesom, Picula kaže da smo morali biti svjesni da će do toga doći kad smo glasali za EU jer smo mi mala zemlja sa skučenim manevarskim prostorom. Ipak, ističe to ne znači da ne možemo zaštititi svoje nacionalne interese, čiji su važan čimbenik upravo gospodarstvo i izvoz. 'Uzmimo primjer Libije. Odmah smo stali na stranu pobunjenika ali kad je građanski rat završio hrvatske tvrtke u obnovi te zemlje su na začelju. Ali da smo dosljedno i aktivno vodili vanjsku politiku, situacija bi bila drukčija', kaže Picula.