Bankari će kazneno odgovarati zbog uzimanja provizije

Europska komisija (EK) sve više zaoštrava regulativu koja se tiče bankarskog poslovanja. Prema najnovijem prijedlogu EK, bankari više ne bi smjeli prihvaćati naknade, provizije ili druge novčane bonuse za neovisan savjet, stoji u nacrtu zakona koji je u svojoj konačnoj verziji objavljen u četvrtak u Bruxellesu.

Motiv za takav prijedlog Bruxelles vidi u gubicima koje su ulagači pretrpjeli u financijskoj krizi zbog rizičnih ulaganja, a koja su omogućila bankarima da zarade visoke provizije. Konkretno, to znači da će banke morati ispostaviti račun za svoje usluge. U protivnom, propisana je individualna kaznena odgovornost. U Velikoj Britaniji zabrana provizija na investicijske proizvode već je na snazi. Naime, mnogi ljudi vjeruju da su financijski savjeti od bankovnih stručnjaka besplatni, jer - za razliku od, primjerice, poreznog savjetnika - ne izdaju račun za pružene usluge. No, banke svejedno dobivaju proviziju kad prodaju financijske proizvode, a činjenica je da velik broj klijenata to ne shvaća. Kada banka klijentima preporuči svoj investicijski fond, to nije ponajprije za dobrobit klijenta, nego za vlastite prodajne ciljeve. Nevedeni prijedlog treba odobriti Europski parlament i Vijeće ministara EU-a prije nego što stupi na snagu. Ovaj posljednji prijedlog EK na tragu je prijedloga o individualnoj kaznenoj odgovornosti za financijaše u europskom pravu. Međutim, tvrditi da će se unaprjeđivanjem regulative spriječiti neželjene devijacije u financijskom sektoru, pogotovo dugoročno, pomalo je naivno, smatra Tomislav Ćorić s Katedre za financije zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. »Problem (ne)uspješnosti regulatora leži u činjenici da je on po prirodi u podređenoj poziciji u odnosu na praksu, što je rezultat različitog stupnja motiviranosti regulatora i posrednika. Stručnjaci u sektoru (bankari) čiji bonusi ovise upravo o dobiti koju ostvaruju, u pravilu će biti korak ili dva ispred regulatora«, pojašnjava Ćorić. Prema njegovu mišljenju, da je i prije krize postojala »tvrđa« regulativa kakva se sada pokušava uvesti, to ne bi spriječilo izbijanje krize. »Nastanak krize logična je, pa i neizbježna posljedica strukture i odnosa snaga u svjetskom gospodarstvu. Opseg poslovanja banaka kao i nebankarskih financijskih institucija koje su pod njihovim okriljem nastale je golem, što ih stavlja u vrlo zavidnu poziciju moći u odnosu na sve ostale. Ta pozicija dodatno je osnažena globalizacijom svjetskih financija. U opisanim okolnostima vrlo je teško regulativom obuhvatiti sve potencijalne neželjene posljedice«, smatra Ćorić. Međutim, postavlja se i pitanje je li zauzimanje oštrog stava prema bankarima tek »dimna zavjesa« koja bi europskim poreznim obveznicima trebala zamagliti činjenicu da Europa mora krenuti u novu dokapitalizaciju banaka. Prema nedavno objavljenim podacima Europske uprave za banke, 90 banaka obuhvaćenih nedavnim testom otpornosti na šokove treba podmiriti nevjerojatnih 4,77 bilijuna eura dugova u sljedeće dvije godine. To je iznos jednak 38 posto BDP-a cijele Europske unije i 51 posto BDP-a zemalja eurozone, navodi se u tjednom biltenu splitskog ST Investa. Po dvije najveće francuske, talijanske i njemačke banke moraju u sljedeće dvije godine refinancirati 6, 7 i 17 posto nacionalnog BDP-a. »A budući da mogućnost posuđivanja tako velikih iznosa ovisi o povjerenju tržišta da će ECB i nacionalne središnje banke uskočiti kao pozajmitelji posljednjeg utočišta, zauzimanje stava da neće biti državne sanacije gura banke u krizu likvidnosti«, piše portal Seeking Alpha. »Tako da će banke, koje su ionako došle u krizu jer su previše posuđivale državama, sada te iste države morati još i dokapitalizirati«, navodi se u biltenu ST Investa. Bez dokapitalizacije, banke će se biti prisiljene razduživati, što znači da će smanjivati kreditiranje privrede, a time će samo pojačavati gospodarsku krizu, dodaju u ST Investu.

Ipak, potencijalna dokapitalizacija banaka državnim novcem mogla bi imati i dugoročnih pozitivnih učinaka, smatra Ćorić. »Država bi nakon dokapitalizacije barem dijelom mogla utjecati na kretanja u bankarskom sustavu i potaknuti njihovu 'empatiju' prema iscrpljenim sektorima stanovništva i poduzeća«, zaključio je Ćorić.