Bankari i bonusi

Europljani su učinili prvi korak u ograničavanju bankarskih bonusa, nagrada vodećim menadžerima financijskih institucija, koje su mnogi označili kao jedan od najvažnijih razloga za izbijanje teške gospodarske krize koja je pogodila većinu zemalja. Prema dogovoru postignutom u srijedu u Bruxellesu između država članica EU-a i zastupnika Europskog parlamenta, od početka iduće godine bankari će moći dobiti samo polovicu svoje nagrade za uspješno poslovanje u gotovini, dok će znatan dio tih bonusa biti isplaćivan s vremenskom odgodom od najmanje tri godine.

Na taj način se bankarima šalje poruka da njihovi bonusi ovise o dugoročnom uspjehu, čime se žele izbjeći preveliki rizici u koje su mnogi menadžeri ulazili kako bi se domogli često astronomskih nagrada. Na taj način su nerijetko institucije kojima su na čelu dovodili u vrlo teško stanje. Kako su zbog nedavnog sloma mnogih banaka teret njihove sanacije morali preuzeti porezni obveznici, europske vlade sada pokušavaju ograničiti te bonuse i vezati njihovu isplatu uz dugoročne uspjehe. Time se želi očuvati stabilnost bankarskog sustava i izbjeći ponavljanje krize, koja posebice teško potresa zemlje eurozone. Taj dogovor o bonusima još mora potvrditi Europski parlament na plenarnoj sjednici koja se očekuje idućeg tjedna. Političari su uvjereni da će »nova, stroga pravila preobraziti kulturu bonusa i stati na kraj poticajima na velike rizike«. S druge strane, bankari nisu zadovoljni. Drže da na politici nije da određuje iznose i postotke, nego da to treba prepustiti financijskim institucijama. Također upozoravaju da će zbog ovog pravila Europske banke biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na konkurenciju u New Yorku, Singapuru ili Hong Kongu, gdje nema takvih ograničenja. No, dosadašnji sustav bonusa teško je bio održiv, pogotovo zbog činjenice da su se goleme nagrade dijelile i onim bankarima koji su institucije kojima su bili na čelu doveli na rub propasti. Javnost je bila zgrožena činjenicom da su, primjerice, vodeći menadžeri američke osiguravateljske kuće (AIG) dobili bonuse u vrijednosti od 220 milijuna dolara, iako je država toj privatnoj kompaniji dala paket pomoći od čak 170 milijardi dolara kako bi je spasila od propasti. Na kraju je morao reagirati i predsjednik Barack Obama, izrazivši svoju ogorčenost takvom poslovnom politikom. Još možda drastičniji slučaj u vezi s nagradama bankarima dogodio se u Britaniji. Prošle godine su nepoznati počinitelji upali na imanje umirovljenog bankara Freda Godwina, bivšeg direktora Kraljevske banke Škotske. Ciglama su mu razbili nekoliko prozora u prizemlju kuće i oštetili parkirani »mercedes«. Bila je to reakcija na pisanje tamošnjih tabloida, koji su iznijeli podatak da je Godwin, nakon što je osam godina vodio tu golemu banku, otišao u mirovinu tijekom koje je prema ugovoru trebao dobivati oko 700.000 funti godišnje. Skandal je bio u tome da je tu banku tako »uspješno« vodio da je došla na rub propasti, te ju je država morala spašavati subvencijom od čak 37 milijardi funta.

Takva praksa postala je neodrživa i društveno neprihvatljiva, te ne iznenađuje to što su europski čelnici odlučili tome stati na kraj. Tome treba dodati i različite vrste »friziranja« podataka koje su poduzimali pojedini menadžeri lažno prikazujući financijsko stanje banaka ili osiguravateljskih kuća kako bi mogli za sebe izvući goleme nagrade. Iako bi se kasnije pokazalo da je njihova poslovna politika bila promašena, bonuse i nagrade, zajamčene ugovorima, nitko im nije mogao oduzeti. Stoga je ova odluka europskih čelnika korak u pravom smjeru da se uvede red u bankarsko poslovanje.