Bankrot nije praštanje, nego reprogram duga

Financijska kriza ponovo je u prvi plan gurnula ideju o zakonu o osobnom bankrotu, odnosno omogućavanju građanima da na neki način otpišu dugove koje ne mogu plaćati.
U ministarstvima financija i pravosuđa, koji su nadležni za takve slučajeve, ističu kako ideja o donošenju zakona o osobnom bankrotu postoji te da se o njoj raspravlja, no nikakav službeni prijedlog niti nacrt još nisu u proceduri. Iz tih ministarstava su nam poručili da je riječ o kompleksnom pitanju koje bi trebalo povezati nekoliko segmenata iz različitih resora. Uvođenje jedinstvenog poreznog broja je, objašnjavaju, jedan je od preduvjeta za kvalitetno rješenje i mogućeg zakona o osobnom bankrotu.
Hrvatska udruga sindikata (HUS) pokrenula je inicijativu za izradu zakonskog okvira o osobnom bankrotu koji se temelji na svjetskim primjerima. Predsjednik HUS-a Ozren Matijašević kaže kako bi taj zakon, prema njihovom prijedlogu, omogućio pojedincu da proglasi osobni stečaj nakon čega bi upravljanje njegovim financijama preuzeo skrbnik kojeg bi imenovao sud. »Stečajni postupak trajao bi između tri i pet godina tijekom kojih bi pojedinac trebao dokazati da se može odgovorno odnositi prema financijama i ne stvarati nove dugove. Reprogramiranjem dugova i nadzorom stari dugovi bi se riješili i pojedincu bi se dala nova prilika«, ističe Matijašević. U HUS-u kažu da nisu izradili prijedlog zakona, no inicijativa koju su pokrenuli svojevrsni je poziv drugim sindikalnim središnjicama kao i Vladi da o tome ozbiljno razmisle. Osobni bankrot poznat je u većini zemalja Europske unije, te u SAD-u uz koji se najčešće veže, a početkom godine uvela ga je i Slovenija.
Prijedlog HUS-a zapravo je kopija osobnog bankrota koji se provodi u SAD-u, Kanadi i EU gdje se dužničke krize građana rješavaju upravo kroz taj instrument. Kao što tvrtke u stečaju dobivaju stečajne upravitelje, građani u tim zemljama dobivaju skrbnike. Nakon što dužnik objavi osobni bankrot, njegovom imovinom upravljaju skrbnici. Netočno je mišljenje da se dugovi opraštaju i »nikom ništa«. Naime, država ih plaća te se dugovi ne opraštaju, već reprogramiraju. Prethodno se sa svih dužnikovih računa uzimaju sredstva, prodaje se »višak« imovine te dužniku ostaje samo najnužnije za život. On ne može raspolagati plaćom niti imovinom, a do otplate dugova ne može donijeti gotovo nijednu samostalnu poslovnu odluku. Skrbnik odlučuje kad će se prodati dio imovine, kontrolira stanje na računu i jamči da će se dugovi otplatiti. Budući da je hrvatski građanin u prosjeku dužan 15 prosječnih plaća, uz naviku života u dopuštenim i nedopuštenim minusima na tekućim računima, iz domaće perspektive na osobni bankrot gleda se kao na nešto »jako zgodno«, što omogućuje prezaduženim građanima da se jednim potezom oslobode obveza koje ne mogu namirivati i nastave mirno živjeti.

Složeni postupci
Stvarnost je ipak drukčija, a nacionalna zakonodavstva koja imaju reguliran osobni stečaj, propisuju složene postupke koji pretpostavljaju da dužnici imaju određenu imovinu i primanja. Dužnik i njegova obitelj imaju pravo na uzdržavanje iz stečajne mase, ali samo do razine koja omogućuje da se zadovolje osnovne životne potrebe.

Ministarstvo: Zakon o osobnom bankrotu na razini ideje
U Ministarstvu pravosuđa razmišlja se o potrebi donošenja zakona o osobnom bankrotu. No, još nikakvi konkretni koraci u tom smislu nisu poduzeti i na zakonu se još ne radi, izjavila je Vesna Dovranić, glasnogovornica Ministarstva. Napomenula je kako je prepoznato da je takav zakon potrebno donijeti zbog teške socijalne situacije u društvu, ali za sada je još sve na razini ideje. Jasno je da će takav zakon, koji imaju i neke europske zemlje, biti donesen, ali ne uskoro, zaključila je Dovranić.

Bankari: Osobni bankrot nije jedina opcija
Direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zoran Bohaček ističe kako su špekulacije o tome da se bankari protive uvođenju zakona o osobnom bankritu potpuno pogrešne. »Već dulje vrijeme upozoravamo da Ovršni zakon koji je trenutno na snazi nije najbolje rješenje, te smo više puta pozivali na formiranje radne skupine u kojoj bi bili bankari, poslodavci, Vlada, sindikati i predstavnici ostalih institucija, koja bi donijela rješenje temeljeno na najboljim primjerima iz prakse Europske unije i najbolje primjenjivo na hrvatsku situaciju. Smatramo da je osobni bankrot samo jedna od opcija, a ne jedina, i ne najbolja, što pokazuju i primjeri u Europi i svijetu«, kaže Bohaček. Dodaje kako je stručna diskusija puno bolje rješenje od inicijative o osobnom bankrotu koju su sindikati izvukli kao džokera iz rukava, a da se prije toga nisu sagledali svi aspekti takvog rješenja iz svih kutova zainteresiranih strana.