Broj nezaposlenih mogao bi do kraja 2010. porasti na 335 000

Vjerno slijedeći filozofiju nepokolebljivog optimizma kojeg smjerno pronose Banski dvori (čak i kada je optimizam posve neutemeljen), ministar Đuro Popijač hrabro je ustvrdio kako su razlozi za drastičan rast nezaposlenosti - iza nas. Nabrajajući okolnosti zbog kojih očekuje znatno povoljnije trendove na tržištu rada u budućnosti, najnoviji član kabineta premijerke Jadranke Kosor pretpostavlja kako je racionalizacija troškova domaćeg korporativnog sektora u najvećoj mjeri završena, ne propuštajući spomenuti i nove mjere Vlade, te oporavak izvoznih tržišta i zaustavljanje pada industrijske proizvodnje. Pozitivne implikacije svega navedenog trebale bi nam vrlo brzo s očiju ukloniti jezivu sliku tržišta rada kakvu trenutno gledamo. Zvuči logično, zar ne?

Međutim, priča ima i jedan bitan 'ali'. Jer za razliku od optimistične percepcije (nadasve tmurne domaće zbilje) u režiji ministra, statistika upućuje na posve drugačiji zaključak. Naime, stopa nezaposlenosti spada u skupinu 'lagging' indikatora, što u prijevodu znači da zbivanja na tržištu rada kaskaju za aktualnim zbivanjima i događaju se s određenim vremenskim odmakom. Prema procjenama Darka Oračića, analitičara Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, riječ je o odmaku od otprilike devet mjeseci u odnosu na kretanje bruto domaćeg proizvoda.

Pojednostavljeno rečeno - od onoga trenutka kada stopa rasta BDP-a na godišnjoj razini poprimi pozitivan predznak, trebamo odbrojiti još tri kvartala da se taj oporavak najzad preslika i na tržište rada. A odbrojavanje, nažalost, još uvijek - nije ni počelo. Štoviše, prema recentnoj anketi Forbesa, provedenoj među analitičarima domaćih banaka, prve znakove oporavka u kategoriji bruto domaćeg proizvoda treba očekivati najranije u trećem kvartalu ove godine. Analogno tome, prve pozitivne signale sa tržišta rada, koji će se manifestirati smanjenjem ukupnog broja nezaposlenih, valja očekivati tek za otprilike godinu dana, u drugom kvartalu 2011. godine. I to je pretpostavka s velikim upitnikom, jer kako tvrdi Oračić, oboružan empirijskih dokazima, (barem) stagnacija broja nezaposlenih iziskuje stopu rasta BDP-a od 3,5%, što se iz ove perspektive doima uistinu nestvarno.

A do tada nas može tješiti jedino činjenica kako je sporiji pad BDP-a u posljednjih nekoliko kvartala iznjedrio kulminaciju negativnog trenda na tržištu rada već krajem prošle godine. Da, najgore je prošlo, ali samo u kontekstu trenda, ne i apsolutnih brojki. Jer to nipošto ne znači da će u idućim mjesecima uslijediti dugoročno održiv pad broja nezaposlenih. Jedino što će se idućih mjeseci smanjivati jesu godišnje stope rasta (kao što je prikazano na grafikonu), a ukupan broj nezaposlenih će i dalje rasti, tijekom cijele ove godine, premda nešto sporijim tempom no što je to do sada bio slučaj.