Četrdeset i tri mjere za privlačenje ulagača

Ukupno 43 mjere Vlade i ostatka državnog aparata nalaze se u u četvrtak objavljenom Akcijskom planu uklanjanja prepreka za ulaganja, a koji je osmislilo Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Mjerama se ulagačima nastoji olakšati investiranje u Hrvatsku, a raspoređene su prema područjima koja pokrivaju ulazak investitora, pa do realizacije ulaganja te poboljšanja poslovne klime u zemlji, koja uključuje i sređivanje zemljišnih knjiga, ubrzanje stečajnog postupka ili, pak, lakšu naplatu potraživanja.

Mjere su načelno dobre i pokrivaju doista široku lepezu teškoća s kojima se suočavaju poduzetnici, ali neke od njih nedovoljno su konkretne ili nemaju rokova za provedbu te se mogu smatrati samo deklarativnima. Najvažniji dio mjera izmjena je Zakona o poticanju ulaganja koji bi trebao definirati sektore koji se potiču, kamatnu politiku kod kreditiranja putem razvojne banke (HBOR) te naznačiti u kojim dijelovima zemlje će poticaji biti veći zbog nerazvijenosti ili sličnih kriterija. Rok za pripremu zakona je prosinac ove godine. Osim toga namjerava se osnovati »task-force« za provedbu ulagačkih projekata koji su u zastoju, a za njega su zaduženi članovi Vlade. »Task-force« bi trebao početi uklanjati prepreke za investitore, a investitora koji čekaju realizaciju svojeg projekta ima napretek: Ikea, golf-tereni, turističke tvrtke itd. U sklopu dijela u kojemu se obrađuje dolazak ulagača u Hrvatsku namjerava se ubrzati proces izdavanja radnih dozvola te izdavanje vodiča za useljeničke procedure. U segmentu procedure osnivanja tvrtki ona se namjerava ubrzati, a kao najvažniji dio akcijskog plana ističe se pristup »one-stop-shopa«, tj. dobivanja svih dozvola nakon registracije na jednome mjestu i po skraćenom postupku.

Osim toga u saborsku proceduru Vlada će uputiti prijedlog izmjena Zakona o trgovačkim društvima kojime bi se trebalo ozakoniti osnivanje »jednostavnog d.o.o.-a«, s manjim temeljnim kapitalom i po skraćenoj proceduri od ostalih trgovačkih društava.
Čak 15 mjera odnosi se na problematiku zemljišta. Neke su ponovno deklarativne i odnose se na ubrzanje provedbe ažuriranja zemljišnih knjiga i katastra, ali ima i mjera koje će sigurno postići uspjeh. Prije svih donošenje zakona o morskim lukama i pomorskom dobru, koji su dosad ulagačima u turistički i sektor logistike pričinjavali itekakve muke. Također, ubrzat će se i procedura izdvajanja šumskog zemljišta iz vlasništva države za projekte gdje postoje zainteresirani ulagači. Napokon će se i na stranicama Ministarstva financija naći i registar koncesija te će građani moći imati uvid u to pod kojim uvjetima se državna imovina daje u zakup. Olakšat će se i ulaganja u energetski sektor i to uređenjem odnosa HEP-a i investitora, produljenjem važenja Zakona o postupanju i uvjetima gradnje i radi poticanja ulaganja te bržim priključenjem gospodarskih zona u elektromrežu. Ubrzat će se i proces brisanja društvenog i uknjižbe vlasništva države, koja to nije dovršila punih dvadeset godina. U pravosuđu je prema Vladi sve bajno za ulagače. Ministarstvo pravosuđa zaduženo je za ubrzanje stečajnih postupaka i uvođenje javnih ovršitelja, ali rok za provedbu je tek 2012. kada aktualni ministar više ne bude na svome mjestu, a znakovito je što se ne namjeravaju donijeti nikakvi novi zakoni. Od sedam mjera u poreznoj problematici jedna je već izvršena (onemogućavanje osnivanja nove tvrtke vlasniku koji je prethodnu doveo u stečaj), dok druge mjere ili nemaju rok ili se kao u slučaju proširenja obuhvata HROK-a odnose na privatne institucije kojima se može dati samo preporuka. U segmentu carinskog poslovanja također se mjere svode na deklarativne poput povećanja transparentnosti, informiranosti i poslovanja carinskih službi.

Tri mjere odnose se na sektore u kojima postoji visoki investicijski potencijal, a Vlada takvima smatra rudarstvo(?), obnovljive izvore energije, OFFSET programe te turizam. Posljednja mjera je iz segmenta »razno« - iako postoji zakonska kontrola bolovanja, ministar Milinović ponovno je zadužen za donošenje pravilnika o kontroli bolovanja. Dijelovi akcijskog plana koji se odnose na aktivnosti Vlade i njenih tijela za smanjivanje administrativnih barijera u poslovanju mogu se ocijeniti dobrim jer iza njih stoji promjena neefikasnih zakona. Pitanje je kako će se provoditi mjere koje nemaju roka te mjere koje ciljaju na poboljšanje investicijske klime. Neke od mjera nemaju rokove, pa im u dokumentu pod imenom Akcijski plan nema ni mjesta jer ne postoji plan o tome kad će se provesti. Druge mjere toliko su jednostavne da ih nije potrebno ni navoditi, već je trebalo samo izvjestiti o njihovoj provedbi. Riječ je o javnoj objavi pojednostavljenih ugovora, statuta i drugih dokumenata potrebnih pri osnivanju tvrtki ili, pak, popisa dokumentacije potrebne za neki specifičan posao.