Cijena viša, potražnja ne jenjava - za domaću janjetinu postoje i liste čekanja

Valjda se promijenio i mentalni sklop, jer se sada pošto poto traže domaći proizvodi. Pri tom mislim i na proizvode od mlijeka koje također imamo u ponudi. Unatoč nekoj prosječnoj cijeni od dvanaest eura za mladi kravlji sir, ljudi ga traže. Znači da se nešto mijenja nabolje. Bar za nas proizvođače, kaže Mate Blažević.

Cijena janjetine u Dalmaciji ove je godine dosegla rekordne visine. Meso janjeta teškog između 11 i 13 kilograma sada stoji i do 200 eura, što je značajan porast u odnosu na prošlu godinu kada se prodavalo po cijeni od 170 do 180 eura.

Unatoč visokoj cijeni, potražnja ne jenjava. Domaći stočari zadovoljno trljaju ruke jer, kako kažu, "sve ode na kućnom pragu“.

"Ovo je godina da nisam morao nuditi svoje janjce. Sve se samo prodalo. Ljudi zovu, pitaju ima li još", kaže Mate Blažević, mladi stočar iz Gornjih Maovica kod Vrlike koji je za protekle uskrsne blagdane osigurao oko sto pedeset janjaca za prodaju.

Cijena od nekih šesnaest eura za kilogram janjećeg mesa sigurno je najskuplja u zadnjih nekoliko godina i ima tendenciju daljnjeg rasta.

"Jednostavno tako mora biti. Jer su cijene repromaterijala i hrane, otišle u nebo. Opet meni mobitel ne prestaje zvoniti. Svi hoće domaću i provjerenu robu. Što je sigurno dobro za nas male stočare u smislu daljnjeg poticanja bavljenja proizvodnjom", dodaje.

Traženi domaći proizvodi
Primijetio je, kaže i jedan trend, a to je da se više nitko ne cjenka. Koliko je toliko je i ljudi su zadovoljni. "Valjda se promijenio i mentalni sklop, jer se sada pošto poto traže domaći proizvodi. Pri tom mislim i na proizvode od mlijeka koje također imamo u ponudi. Unatoč nekoj prosječnoj cijeni od dvanaest eura za mladi kravlji sir, ljudi ga traže. Znači da se nešto mijenja nabolje. Bar za nas proizvođače", smatra Blažević.

Iako su cijene porasle, stočari ističu da troškovi proizvodnje također rastu - od hrane za životinje do veterinarskih usluga i goriva. Ipak, oni koji su opstali u ovom poslu kažu da se od ovčarstva, ako se ozbiljno radi, može lijepo živjeti. Problem je, međutim, što ovaca ima sve manje. Mnogi su zbog starenja, nedostatka radne snage i birokratskih prepreka odustali od uzgoja. Što je primijetio i Bože Mandušić, stočar iz Katuna u općini Šestanovac.

"Mladi ne žele ni ovce ni koze. Jedino u tanjuru. Što poštujem", dodaje Mandušić i prisnažuje: Na papiru nas ima dosta, ali kad se pogleda stvarno stanje na terenu – sve manje stada i pastira. Uzmete li sav trud, muku, cijene hrane i ostalih potrepština, onda i cijene janjećeg i jarećeg mesa prate te troškove.

"To znači da ispod nekih 200 eura po janjetu, mi nemamo računice. Što je gledano unatrag tri godine značajan rast. Prije si moga janje kupiti od osamsto do tisuću kuna, a danas dvjesto eura. I šta se tu može", sliježe ramenima.

Opet kao i u slučaju stočara iz Gornjih Maovica, sve se proda. Jer unatoč svemu, janjeći kotleti i pečenje s ražnja ostaju neizostavan dio dalmatinske tradicije i gastronomije. A sudeći po trenutnoj potražnji, ni visoka cijena neće zaustaviti ljubitelje ovog delikatesa.

Lista čekanja
Danas uzgajivači ovaca i koza više ne "tuku“ potplate cipele po raznim sajmovima nudeći svoju robu, pa i ispod cijene. Takva praksa otišla je u povijest na zadovoljstvo proizvođača. Sada kod njih dolaze mušterije, zovu, šalju poruke. Imaju čak i listu čekanja i sve ide direktno kupcima, bez posrednika. Ove godine moglo se zaraditi i za pošten godišnji odmor, a da nisi nogom kročio iz sela.

Slične priče stižu i iz ostalih dijelova Dalmatinske zagore, gdje je stočarstvo desetljećima važan izvor prihoda.

"Od jednog janjeta sad zaradiš više nego prije od dva. Nije idealno, troškovi su porasli, ali ako si pametan – isplati se", tvrde oni pronicljiviji stočari iz tog kamenitog podneblja.

Stručnjaci pak upozoravaju da bi, ako se ovakav trend nastavi, domaće janjeće meso moglo postati luksuz ili rijetkost. Bože ističe da uvozno meso već odavno ulazi na tržište. Iako se, kaže, ne može usporediti s domaćim, ni po okusu ni po kvaliteti, može po cijeni. Događa se trend uvoza janjetine iz Rumunjske, godinu prije iz Španjolske po cijeni od nekih dvadeset do trideset posto jeftinije po kilogramu žive vage. Uglavnom se to radi o janjcima od nekih 12-15 kilograma.

"Dok se manji prodaju u komadu, veći janjci idu na 'trupinu', sijeku se i prodaju na malo, po cijenama višim nego li je domaća janjetina. To vam je cijela filozofija", kazuje Mandušić.

Sve što se janjadi u Hrvatskoj proizvede, Dalmatinci pojedu do Uskrsa
Takav stav, smatraju iz mesnice Šakić, našem najzastupljenijem proizvođaču i prodavaču mesa i mesnih proizvoda u Dalmaciji, ne drži vodu. Ili se u jednom dijelu slažu, a to je uvoz bez kojeg se, barem što se tiče janjetine, Hrvati ne bi okusili ove delicije.

"Sve što se u Hrvatskoj proizvede, Dalmatinci pojedu do Uskrsa. To je samo do tog datuma. A što je s pričestima, krizmama, vjenčanjima, turističkom sezonom, raznim feštama i obiteljskim okupljanjima. Otkud, nego iz uvoza", upućuje nas Ivan Šakić, vlasnik mesnice.