ČLANAK: Obračunsko plaćanje u funkciji smanjenja obveza / potraživanja u bilanci

Računovođe s nešto dužim stažom i danas se sjećaju nečeg što se u računovodstvenim krugovima zvalo "virmanisanje", a zapravo nisam sigurna je li ekonomska literatura ponudila neki oblik zamjene za ovaj izraz. Ono ne može biti izjednačeno s obračunskim plaćanjem, jer predstavlja samo jedan njegov dio. Pojam je označavao postupak "puštanja" zelenog virmana u ZAP-u odnosno kasnije FINA-i te je u svojoj osnovi označavao provođenje prijeboja kroz novčani tijek. Na samoj uplatnici na strani primatelja i uplatitelja upisivali su se podaci iste pravne osobe, a u svrsi se upisivalo koja se potraživanja/obveze zatvaraju.

Uvođenjem novčanog tijeka kao financijskog izvještaja, Hrvatska se približava Europi i zapadnom načinu poslovanja te prestaje provođenje "zelenih virmana" kroz novčani tijek, dok se obračunsko plaćanje i dalje provodi, ali se u knjigovodstvenom smislu evidentira kroz temeljnice, a ne više kroz žiro-račun. I iako smo se ovakvim stavom barem načelno približili zapadnom načinu poslovanja, ne bi se moglo reći kako je samim ukidanjem obveze provođenja ovog oblika obračunskog plaćanja kroz platni promet, smanjen njegov značaj.

U vrijeme opće nelikvidnosti svi oblici prijeboja (kompenzacija) su izuzetno značajni, te predstavljaju oblik traženja rješenja u "čišćenju" bilanci u smislu zatvaranja obveza i potraživanja. Realni sektor koji je inače skloniji fleksibilnijim rješenjima u ovom obliku zatvaranja potraživanja, nastoji premostiti probleme tekuće nelikvidnosti. Javni sektor uglavnom nema tako izraženu želju za obračunskim plaćanjima, jer im likvidnost vrlo često nije problem, a u državnim poduzećima u kojima postoje "nagomilane" obveze, obračunsko plaćanje se koristi, ali ne u onoj mjeri u kojoj bi se moglo i moralo koristiti u uvjetima recesije u kojoj se danas nalazimo. Razliku u pristupu javnog i realnog sektora vidim u činjenici da obračunsko plaćanje ponekad predstavlja osnovu "preživljavanja" realnog sektora, dok u javnom sektoru njegova primjena prije svega ovisi o menadžmentu i njegovoj spremnosti da se ovi oblici "čišćenja" bilance koriste. Odnosno, rijetki su slučajevi u kojima će se menadžment suprotstaviti primjeni obračunskog plaćanja, ali svojim postupcima mogu otežati njegovu primjenu dodatnim zahtjevima koji će ovaj oblik zatvaranja obveza učiniti manje atraktivnim. Ovdje prije svega mislim na insistiranje na originalnim pečatima i potpisima pogotovo kada je riječ o višestrukom prijeboju iako sam broj sudionika nije uvijek pravilo njegovog sporijeg provođenja.

Kako je za provođenje višestrukih prijeboja potrebno uložiti dosta truda, realni sektor, u ovom je segmentu našao prostor za "naknadu" ukoliko se prijeboj realizira, odnosno ukoliko svi sudionici kompenzacijskog lanca potpisom odgovorne osobe i pečatom potvrde svoje obveze, te time otvore mogućnost provođenja zatvaranja istih u poslovnim knjigama. Zarada predstavlja naknadu za uloženi trud, znanje, umijeće, i nešto zavisnih troškova (telefona itd.), i u svojoj osnovi je neka vrsta financijskog inženjeringa.

U uvjetima opće nelikvidnosti dodatan argument za korištenje obračunskog plaćanja u zatvaranju obveza i potraživanja je i činjenica da sam izostanak provođenja obračunskog plaćanja kroz platni promet, umanjuje troškove bankarskih usluga, koje bi postojale u slučaju plaćanja, iako "uštede" koje se dobivaju ovakvim načinom poslovanja neće motivirati poslovne partnere na izbor obračunskog plaćanja umjesto plaćanja ukoliko imaju mogućnost izbora.

Kako ne bih bila pogrešno shvaćena, nisam poklonik obračunskog plaćanja, no, mislim da u situaciji krize i recesije javni sektor svoje razmišljanje mora prilagoditi i približiti onom koje se primjenjuje u realnom sektoru, pa ako će obračunsko plaćanje omogućiti kakvu takvu razinu nastavka poslovanja, treba ga prihvatiti kao prelaznu varijantu, za koju se nadam da će izlaskom iz recesije sve više gubiti na značaju, te tako doći na mjesto koje mu pripada.

*Autorica je stručni savjetnik za analitičko-planske poslove u službi za javne financije Osječko-baranjske županije.