ČLANAK: Utjecaj buke u radnoj okolini na produktivnost djelatnika i ukupnu efikasnost organizacije

Iako su velike promjene u svijetu tehnologije donijele sa sobom i povećanje produktivnosti ljudskoga rada, one nose sa sobom i određene rizike po zdravlje čovjeka što opet može utjecati na smanjenje radne učinkovitosti. Kako efikasnost organizacije ovisi o radnoj učinkovitosti svakog njenog djelatnika, važno je da poduzetnici prepoznaju priliku za povećanje efikasnosti svoje organizacije u tom segmentu organizacije rada i proizvodnih procesa. Rad u uvjetima prekomjerne buke ozbiljan je problem koji predstavlja prijetnju ne samo fizičkom, nego i mentalnom zdravlju zaposlenika. Upravo zbog toga provedena su mnoga istraživanja utjecaja buke na radni učinak radi njezina uklanjanja ili smanjenja.

Buka se može opisati kao bilo koji neželjeni zvuk, koji nas uznemiruje ili iritira. Uznemirujuća buka se dijeli na vanjsku koja dolazi izvan zgrade, a koja se odnosi na promet, industriju i susjede te unutarnju koja nastaje u samoj zgradi. Ulična buka predstavlja faktor uznemiravanja u uredima, školama, domovima iz razloga što rad u tim ustanovama zahtjeva koncentracija i razumijevanje govora, stoga i niska razina buke može štetno djelovati na izvođenje rada. Unutarnju buku tvornica proizvode strojevi, motori, glodalice, preše, tkalački strojevi, motorne pile, telefoni, pisaći strojevi, kompjuterske tipkovnice, štampači i sami radnici koji hodaju i međusobno komuniciraju. Unutarnja buka u tvornicama može biti kontinuirana ili diskontinuirana, a opseg opasnosti te buke na sluh određuje ekvivalent razine kontinuirane buke (Leq) tijekom perioda od osam sati, koliko traje jedna smjena.

Pokazalo se da matrični i linijski printeri proizvode ponavljajuću, iritantnu buku koja jako ometa govornu komunikaciju, a najviše one zaposlenike koji ne rade direktno s njima. Iz tog razloga trebale bi se predvidjeti odvojene prostorije za printere, kopirne strojeve, telefaks aparate i sl. strojeve koji spadaju u kategoriju bučnih strojeva, koje bi smanjile negativan učinak buke na rad ili korištenje ink-jet i laserskih printera koji su gotovo bešumni (Kroemer i Grandjean, 1999).

OŠTEĆENJA SLUHA
Utjecaj buke je to štetniji što je ona jača, isprekidanija, a dugoročna izloženost intenzivnoj buci, kao što je to u zanimanju kotlara, dovodi do smanjenja slušne osjetljivosti radnika odnosno lagane nagluhosti ili čak potpune gluhoće. Do gubitka sluha, zbog izloženosti buci, najčešće dolazi postupno i progresivno, a uzrokuje ga degeneracija slušnih stanica.

Međunarodna organizacija za standarde (ISO) izdala je publikacije o riziku u funkciji dobi trajanju ekspozicije i intenzitetu buke (1971; prema Kroemer i Grandjean, 1999). Prema njihovim podacima opasni intenziteti buke su iznad 90 dB. Grandjean (1988; prema Kroemer i Grandjean, 1999) predlaže da ekvivalentna razina buke tijekom osmosatnog radnog dana ne bi smjela prijeći 85 dB. Smatra se da prekidi ili periodi relevantne tišine mogu smanjiti rizik od oštećenja sluha.

PSIHOLOŠKI EFEKTI BUKE I UTJECAJ NA RADNI UČINAK
Utvrđeno je da su radnici u tvornicama često izloženi buci koja varira, koja više otežava privikavanje i odvraća pažnju radnika sa posla od jednolične buke. Diskontinuirana buka posebno negativno djeluje na radni učinak djelatnika čija je aktivnost poluautomatizirana ili zahtjeva koncentraciju, mišljenje i druge mentalne funkcije. No i jednolična buka može negativno djelovati na rad jer dolazi do smanjenja osjetljivosti središnjeg živčanog sustava što rezultira pospanošću i usporenošću. U rijetkim slučajevima i u određenim okolnostima, kao kad je rad dosadan, buka može čak pozitivno djelovati na radni učinak, maskirajući te distraktore (Kroemer i Grandjean, 1999).

Rezultati su pokazali da se prilikom smanjenja buke za oko 25 dB dobilo do 50% manje neispravnih proizvoda. Isto tako dobiveno je povećanje proizvodnje od oko 30% na jednoj proizvodnoj traci uslijed smanjenja buke od 20 dB, a u daktilografskom uredu dobiveno je 30% manje tiskarskih grešaka kada se razina buke smanjila za oko 25 dB.

Nemecek i Grandjean (1971; prema Kroemer i Grandjean, 1999) su istraživali efekte buke u petnaest ureda otvorenog tipa, na način da je u svakom uredu mjerena razina buke. Radnici su se najviše žalili da ih uznemiruje buka uzrokovana razgovorom, odnosno više sadržajem razgovora nego glasnoćom (46%), zatim uredski strojevi (25%), telefon (19%), dolaženje i odlaženje drugi radnika (7%) i vanjska buka (3%). Iz toga se može zaključiti da je umjerena razina buke prihvatljiva jer maskira konverzaciju drugih radnika. Upravo zbog toga neki su otvoreni uredi instalirali aparate koji proizvode konstantan šum nazvan «zvučna klimatizacija» ili «bijeli šum» (Kroemer i Grandjean, 1999).

Laird (1929; prema Tomeković, 1978) je ispitivao utrošak energije tijekom rada daktilografa, varirajući prisustvo i neprisustvo buke. 71% više energije utrošeno je radeći u odnosu na mirovanje, a 30% više energije utrošeno je na rad u buci u odnosu na rad u tišini. Ispitanici su izvjesili o povećanju nervoze za vrijeme rada u buci. Kornhauser (1927; prema Tomeković, 1978) ukazuje da rad u buci utječe na veću produktivnost, ali i na više grešaka u radu.

Puštanje glazbe za vrijeme rada ima različit utjecaj na povećanje proizvodnje, ovisno o vrsti posla i smjene u kojoj se radi. Neka istraživanja (Wyatt i Langsom, 1937; Humes, 1941, Smith, 1947; prema Tomeković, 1978) ukazuju na povećanje produktivnosti uslijed puštanja glazbe prilikom obavljanja automatiziranih poslova ili onih koji ne zahtijevaju posebnu pažnju. S druge strane McGehee i Gardner (1949; prema Tomeković, 1978) upozoravaju da glazba može faktor odvraćanja pažnje i uzrok smanjenja potrebne komunikacije radnika u poslovima koji zahtijevaju koncentraciju, razmišljanje i suradnju. Maier (1955; prema Tomeković, 1978) također upozorava da glazba na opasnom radom mjestu može povećati broj nesreća, odvlačenjem pažnje i smanjenjem opreznosti radnika.

Brojna istraživanja ukazuju da izloženost buci, osim mogućeg gubitka sluha, izaziva povećani krvni tlak, ubrzan rad srca, konstrikciju krvnih žila u koži, povećani metabolizam, usporenu probavu i povećanu mišićnu napetost.

ZAŠTITA OD BUKE
Predlaže se da ekvivalentna razina zvuka u uredima ne bi trebala prelaziti raspon od 54 do 59 dB (A), srednja razina buke 50 do 55 dB (A), a najviša razina buke 60 do 65 dB (A). Isto tako razina buke ne bi smjela biti ni mnogo ispod tog raspona, jer kao što je ranije spomenuto, umjerena razina buke maskira zvukove koji mogu biti iritirajući i sve dok govorna komunikacija ostaje neporemećena.

U stadiju planiranja treba predvidjeti i po mogućnosti eliminirati sve izvore buke. To se odnosi i na urede gdje bi trebalo izbjegavati bučne printere, ventilatore i tipkovnice, te na radne prostorije s proizvodnim trakama gdje se ne bi smjeli koristiti alati i strojevi koji izazivaju buku ili prasak.

Sprečavanjem širenja buke trebalo bi se baviti prilikom izbora građevinskog materijala i planiranja pregrada u zgradama. Uredi i druga mjesta u zgradi gdje se odvija mentalni rad trebali bi biti što dalje smješteni od strojeva i prometa. Između bučnih i ostalih prostorija trebalo bi smjestiti prostorije za pakiranje ili skladištenje kao «međuprostor» koji bi smanjivao razinu buke koja dopire do ureda.

Ako se buka ne može smanjiti prethodno opisanim mjerama ispod razine od 80 dB trebaju se koristiti konvencionalna osobna zaštitna sredstva za zaštitu sluha. Jedan od velikih problema je da radnici ne upotrebljavaju osobna zaštitna sredstva za zaštitu od buke jer se boje da im ne promakne neka bitna informacija.

Novi čepovi, štitnici i šljemovi za uši imaju elektronske komponente koje reagiraju na ambijentalnu buku ili zvuk koji prolazi kroz zaštitna sredstva. Također, mogu se selektivno pojačati govor ili upozoravajući signali da bi se dobila jasna zvučna informacija, te isto tako direktno primati poruke ili slušati glazbu.

ZAKLJUČAK
Buka je ozbiljan problem koji ugrožava prije svega metalno i fizičko zdravlje ljudi, smanjuje radni učinak, povećava postotak utroška energije na rad. No adekvatnom organizacijom uvjeta rada može se utjecati na smanjenje negativnog utjecaja prekomjerne buke.

Iako se razina prekomjerne buke na nekim radnim mjestima ne može uvijek u potpunosti ukloniti potrebno je konstantno educiranje kako poslodavaca tako i samih radnika o štetnosti izloženosti prekomjernoj razini buke te tako podizati razinu svijesti o važnosti prevencije i zaštite od buke. Poslodavac treba smanjenje buke promatrati kao korist koju će ostvariti kroz veću produktivnost djelatnika, manje izostanaka djelatnika zbog bolovanja. Ne treba zanemariti niti važnost većeg zadovoljstva djelatnika uvjetima rada, odnosno manju fluktuaciju radne snage.

*Autor je diplomirani inženjer sigurnosti i student Poslijediplomskog studija Poduzetništvo