Dao je otkaz i počeo raditi ono što voli, a danas surađuje s hollywoodskom industrijom

“Moraš u dvije do dvije i pol minute ispričati kompletnu priču i potaknuti nekoga da, kada pogleda taj trailer i čuje tu glazbu, ode i kupi kartu za film”, priča nam iz svog studija u Vukovaru Goran Dragaš, mladi skladatelj čija je glazba u trailerima najavljivala filmske hitove poput Pirata s Kariba, Spidermana i Ratova zvijezda.

Danas ovaj mladić predaje u novootvorenoj školi Music Art Incubator u Osijeku i vodi izdavačku kuću u kojoj se bavi skladanjem, producira i daje naputke kompozitorima za trake, uz miksanje i masteriranje albuma kojim ga, kaže, dovodi na nivo koji industrija nalaže.

Prije tri godine je s partnerima u Vukovaru otvorio glazbenu izdavačku kuću pod nazivom InfraSound Trailer Music koja je specijalizirana za pravljenje glazbe za trailere, a dosad su izdali dvadesetak albuma.

Goran kaže da ih od drugih izdavača tog tipa izdvaja to što ne izdaju puno albuma već je fokus isključivo na kvaliteti pjesama. Dodaje i da bi volio da više ljudi čuje da ovakvo nešto postoji jer ne moraju završiti nekoliko (glazbenih škola) već je potrebno samo stvarati, i to u vrijeme kada osoba na računalu ima kompletan orkestar pod rukom.

Filmska glazba
No odakle je sve počelo? Goran kaže da na početku nije imao pojma o ugovorima, izdavačima i kako uopće doći do posla, no upravo ga je neizvjesnost gurala dalje. Nakon završetka srednje nije upisivao fakultet već se odmah zaposlio, no kako je radio za druge privatnike, vidio je da često žive “od plaće do plaće” radeći ono što ne vole.

Dao je otkaz, a usred viška slobodnog vremena odlučio se zaokupiti onime što zaista voli – filmskom glazbom.

“Nisam imao nikakve ideje o programima, note nisam znao jer nisam imao nikakvog glazbenog školovanja, no baš to neznanje me ponukalo na učenje. Nisam znao da postoji tip glazbe koja se zove Trailer Glazba.

Nisam imao novca od toga, no opet sam bio sretan jer sam stvarao nešto što sam mogao zvati svojim. Radio sam svakakve pjesme, ono što je mom uhu zvučalo dobro i onoliko koliko su mi tadašnje mogućnosti i vještine omogućavale. I radio sam po desetak sati na dan. Jedva sam se čekao probuditi, napraviti si kavu i nastaviti skladati.

Korak po korak, naišao sam na Trailer glazbu, poslušao prve note i rekao sam sebi da je ovo nešto s čim se želim baviti. Deset godina kasnije, nakon mnogo sati uloženog truda, sretan sam što ovaj ‘hobi’ mogu zvati svojim poslom”, ističe Dragaš.

Pojasnio nam je da se u Hollywoodu, za čije filmove danas stvara trailer glazbu, napravi scenarij, nađu se ulagači, odradi se casting i snimi film. Sve to paralelno ide s marketinškom kampanjom koju rade jedne od Trailer kuća koje traže kvalitetnu glazbu, a tu nastupaju – Trailer izdavači i kompozitori.

“Napravimo pjesmu, stisnemo čvrsto fige da im se baš naša traka svidi, oni je uzmu i prave kompletan Trailer po toj pjesmi kako bi svaki udarac bio sinkroniziran sa slikom i glazbom. U zadnjih nekoliko godina je sve više izdavača koji pokušavaju ući u taj lukrativni Trailer svijet, no nemaju kvalitetu i izdaju bilo što misleći kako će im to biti dovoljno za uspjeh. Zato i većina tih Trailer kuća radi s izdavačima i kompozitorima koje već znaju i s kojima su surađivali.

Nekad se zna dogoditi da imam 24h za napraviti novu pjesmu. Znam da mnogi ljudi, jer sam i ja bio jedan od njih, pokušavaju saznati nekakav tajni korak koji će otvoriti sva vrata i omogućiti im šansu.

Tako sam i ja istraživao na Googleu kako je netko došao do posla, slave, mogućnosti. Nakon nekog vremena shvatiš o čemu je riječ – rad, rad i još mnogo rada. Tu ne pomažu nikakve veze i poznanstva; u ovom biznisu moraš biti kvalitetan i brz ako želiš uspjeti”, kaže Dragaš.

Često radi trailer glazbu za akcijske filmove jer, kako pojašnjava, voli “da njegova glazba bude epska na maksimum”, no radio je glazbu i za drame, horore, pa i za trailere romantičnih filmova. Premda je usko vezan uz Hollywood, kaže da nikad nije bio u SAD-u, a pritom priznaje i da se boji visina i letova.

‘Danas je možeš sve pomoću interneta’

Iz rodnog Vukovara ne planira otići, već želi ovdje živjeti i stvarati.

“Tu je sve što znam i poznajem. A i ljudi me ne napadaju jer i dalje pola grada misli da ovo s čim se bavim je jedna velika izmišljotina i nema šanse da sam sve ovo mogao postići. Ja ne radim ovo radi postignuća niti da bih stavio grad na mapu, ovo je moj posao kao i svaki drugi. Dogodilo se, igrom slučaja, da me je doveo do toga da mogu raditi glazbu za vrhunske američke filmove. Naravno, lagao bih kad bih rekao da ne bih bio sretan kad bi ovo bio grad umjetnosti, ali ne patim od toga. Ako mogu pomoći nekome, pomoći ću, ako ne mogu, neću sigurno odmoći.

Danas možeš živjeti Bogu iza nogu i postići nešto. Bitno je samo imati internet. Jako me nervira ovaj ‘new age mindset’ kojim uče djecu i odrasle da ‘možeš biti i postići što god želiš, samo to moraš jako željeti’. Da, istina je, možeš, ali informacija koju zapostavljaju je kako moraš vraški biti uporan i raditi konstantno na sebi i svom umijeću da bi do toga došao. Sve ostalo pada u vodu ako toga nema”, kaže mladi kompozitor.

Boljka su mu stoga i razni medijski napisi vezani uz Vukovar i Slavoniju, a kako on sam najbolje poznate situaciju, kaže kako se u Vukovar vratilo dosta ljudi i da većina njih ovdje ima poslove i obitelj.

“Ljudi ne odlaze iz države zato što im je super već zato što moraju ili ne mogu više izdržati tu netrpeljivost na poslu. Većina ljudi koji su izvana i dođu u Vukovar se čude koliko je ovaj grad ‘oporavljen’. Sve je čisto, sve je izgrađeno, popločano. Festival Glumaca, Festival Glumica, Simfonijski Orkestri dolaze, Stand Up večeri, Etno festivali, dva muzeja, prekrasna šetnja koja spaja Borovo Naselje i Vukovar, Film Festival, glazbeni studiji, filmski studiji, izložbe slika…

Kad se tako pročita, ne bi se nikad reklo da je ovo mali grad koji nudi toliko stvari. Dajte ljudima dovoljno dobro plaćen posao i nitko neće otići iz bilo kojeg grada. Svatko treba dati svoj doprinos u bilo kojoj okolini da živi. Grad kao grad su zgrade, ceste, parkovi… ono što ga čini živim su ljudi”, naglašava.

Uspjeh i u koronakrizi
Upravo pandemijsko razdoblje vidi kao odličnu priliku da svatko istraži više na YouTubeu i Googleu i vidi odakle početi. U svom studiju svaki dan stvara nešto novo s desetak ljudi iz Hrvatske i susjednih država, a Balkan vidi kao jako plodno tlo za glazbu i umjetnost. Premda je pandemija utjecala na svaku od industrija, Dragaševa je tvrtka imala dosad najviše posla i najbolju zaradu u koronakrizi.

U svojoj je izdavačkoj kući s partnerima dosad radio za veliki broj filmova: Shang Chi, OLD, Cruella, See, News of the World, Dr. Sleep, The Irishman…

“To što smo iz Hrvatske nam nije prednost. Svake godine se priča kako ćemo imati potpisan tax treaty s Amerikom i mi to ni dan danas nemamo. Kroz tvrtku je prošlo otprilike 70-ak kompozitora iz cijelog svijeta, no uvijek imamo 20-ak u užoj grupi s kojima stalno radimo i koji su se dokazali što se tiče posla.

Nas smo trojica koji to vodimo i reći da sam zadovoljan kako to sve ide bi bilo preslabo za reći. Jedan smo od rijetkih izdavača kod nas koji ima svoje distributere u kompletnoj Africi, Europi i sad sređujemo i Aziju kompletnu, tako da je naša glazba svugdje. Glazbenicima koji rade u drugoj branši će možda ovo zvučati čudno, ali svi naši kompozitori zadržavaju 100 posto autorskih prava, što znači da bilo gdje da im se traka ‘zavrti’ na televiziji, oni dobivaju novce i samo oni dobivaju, bez da im itko drugi ulazi u njihova prava. Potrošio sam sate i sate pričajući domaćim glazbenicima da se počnu ovim baviti; ne mora to biti glazba za trailere, može biti i za reklame, džinglove, TV emisije i jako mi je žao što me većina njih gleda kao da sam pao s Marsa jer je većini njih to sve nekako prečudno i neistinito da bi se njima moglo dogoditi.

No ja ću i dalje pričati o tome jer mi bude neizmjerno drago kad dobijem e-mail ili poruku od nepoznatog čovjeka koji živi s ovih prostora i kad mi kažu da su pročitali neki moj intervju i počeli se baviti ovim poslom. Neki od njih su i potpisali za velike izdavače kao što je Warner Chappell ili Universal Music. Zanati i stari poslovi neće izumrijeti, ali mislim da će potražnja za njima biti sve manja, voljeli mi to ili ne. Nikad nije bilo lakše i nikad nije bilo teže zaraditi od umjetnosti nego danas, sve zavisi od stanja uma. Jedan klik i spojen si s tri milijarde ljudi na internetu koji su potencijalni kupci ili fanovi. Isto tako, jedan klik dijeli i nekoga drugoga od toga. Stvara se ogromna kompetitivnost što po meni nije loša stvar. U svijetu mediokriteta nam je i potrebno takvo nešto gdje ćemo se uzdići iz tog svjetonazora i ponuditi nešto zaista kvalitetno”, zaključuje Goran Dragaš.

Planira otvoriti još jednu izdavačku kuću koja će se samo baviti TV glazbom; radio, emisije, reklame, a planiraju potpisati još distributera za svoju glazbu. Nastavit će gostovati u školama i na raznim forumima gdje educiraju ljude o ovakvoj vrsti biznisa.