Domaća tvrtka Industrius svoje zaposlenike na radu u JAR-u plaća 5.000 eura

U Obrovcu Sinjskom – idila. Proljeće je zazelenilo krajobraz uz Cetinu, pa na trenutak djeluje da ste u bogatoj Švicarskoj. Da ova usporedba nije bezveze, baš tu, na adresi Bajagića 11, djeluje tvrtka koje se ne bi postidjeli ni rečeni Švicarci.

"Industrius" d.o.o. prava je iznimka u našem okruženju, samim tim jer već u nazivu daje do znanja da je riječ o proizvodnji, a ne uslugama, a izdvaja se i plaćama koje dobivaju radnici. A one, jer rekao sam vam da sve djeluje kao da smo u Švicarskoj, iznose velikih pet tisuća eura!

– Istina je, prosječne plaće naših ljudi koji rade u Južnoafričkoj Republici su pet tisuća eura. Kroz uspješnu suradnju s tvrtkom "IDS" trenutačno uspješno poslujemo u Južnoafričkoj Republici kroz radove konzorcija "Mitsubishi – Hitachi" na termoelektranama Medupi i Kusile – kaže nam Milenka Barać, direktorica "Industriusa", zbog koje smo iz Obrovca Sinjskog potegnuli u šibensku poslovnu zonu Podi, čestitati joj na Zlatnom ključu, nagradi koju je tvrtki dodijelila udruga Hrvatski izvoznici za najbolje srednje poduzeće.

"Industrius" iz Obrovca Sinjskog, Bajagića, zapošljava 250 radnika. Riječ je o diplomiranim inženjerima strojarstva i industrijskog inženjerstva, EWE i IWE inženjerima, inženjerima zaštite na radu, TIG zavarivačima, cjevarima, bravarima, izolaterima i administrativnom osoblju.

A tko to od naših najviše ide raditi u Afriku?

– Zavarivači iz "Đure Đakovića". To je odličan kadar. Naši su gotovo svi zavarivači iz bivšeg "Đure Đakovića" jer nam je potreban upravo kadar te kvalitete. Ima nešto radnika iz "Trećeg maja" iz Rijeke i nešto ljudi iz okolice Zagreba. Zapravo, ima nas iz cijele Hrvatske, jer tu su i cjevari, bravari, većinom iz Dalmacije – veli Milenka Barać.

A da se ne bi samo išlo preko granice, u pečalbu, u Podima se gradi veliki pogon u kojem se planira pokretanje proizvodnje procesne i energetske opreme u kojem će posao naći osamdeset radnika. Investicija je vrijedna milijun i pol eura, koliko će biti potrošeno za gradnju samog objekta, a najmanje još toliko bit će uloženo u opremanje hale.

Rok dovršetka radova je krajem 2016., a pogon bi mogao dobiti sve potrebne dozvole i proraditi u ožujku 2017.

A mi vraćamo priču na početak. U Cetinsku krajinu, Bajagić i Obrovac Sinjski, odakle su obitelji Vrca i Barać.

Marljivi, samozatajni Dražan Vrca je radio u Njemačkoj, a njegov "IDS" iz Oberhausena došao je na dobar glas.

– Naš jedan brat živi u Johannesburgu, pa je i to bija razlog šta se išlo radit doli. A radi se junački. I Hrvati su na cijeni ka dobri stručnjaci – veli nam Dražanova sestra Jaka Žanko, koja je također "otukla" Njemačku, pa je, kaže, svjesna da je njezin Dražan gore sve naučio.

Obitelji Vrca i Barać su u rodbinskim odnosima, pa ne samo da angažiraju domaće stručnjake za rad u Africi, nego i grade pogone na istome mjestu – u Podima. Jaka, koja ima tri brata i tri sestre, svake godina s njima odlazi u Južnu Afriku gdje provede tri tjedna.

– Ljudi su doli jako ugodni, prisni. Svak vas pozdravlja na ulici. Osjeća se jedna ljudskost, toplina. Volila bi i da je kod nas tako – reći će dok joj hvalimo mjesto, što je, rekli smo, krasno zazelenjelo, a i kuće su onako, europske – lijepe, velike, održavane, s krasnim voćnjacima i hladovinom za vruće dane.

– Je, samo nam javna rasvjeta fali. Stavili su stupe i posli više ništa. E, to mi napišite kad ste već došli – moli Jaka.

Rečeno, učinjeno – sinjskim gradskim ocima na znanje; dovedite svjetlo u mjesto u kojem se nalazi središte jednog od naših najuspješnijih izvoznika!

A čime se točno bave partnerske tvrtke obitelji Vrca i Barać – "IDS" i "Industrius"? Riječ je o ugradnji i zavarivanju svih vrsta materijala, te izgradnji i održavanju postrojenja s procesnom i energetskom opremom.

Zato su, dakle, traženi najviše zavarivači iz "Đure Đakovića", a to je kadar kojeg je, u boljim vremenima, nedostajalo i kod kuće. No, da bi dobili tako veliki posao u Africi, tvrtke "IDS" i "Industrius" su se dokazivale po Nizozemskoj i Njemačkoj, gdje su uspješno završile poslove na gradilištima u Karlsruheu, Mannheimu, Wilhelmshavenu, Neuradthu, Essenu, Lindlaru i Grevenboichu. U tijeku su poslovi u Kasselu i Wilhelmshavenu.

– Dražanovi stručnjaci doli obučavaju za potribne poslove i tamošnje ljude, kako bi se angažirala i lokalna radna snaga. Tako da je i to korist od toga velikog posla koji vode međunarodne korporacije, jer će ljudi ispeć zanat – objašnjava nam Jakin suprug Ivan Žanko, koji je također radio u Njemačkoj, za moćni "Siemens".

– U trulom kapitalizmu. Jesu ono tako dogovorili? – smije se Ivan, pa se već svi zajedno šalimo da bi bilo sjajno da je barem i ovaj naš kapitalizam bar upola "truo" kao onaj njemački.

No, tko zna, možda će se pokretanjem ovakvih tvrtki, kakav je nagrađivani "Industrius", i ovdje zametnuti klica neke nove, efikasnije i moćnije proizvodnje koja će hvatati korak sa svijetom, pa plasirati robu i znanje na globalno tržište.
Gradonačelniku Šibenika dr. Željku Buriću to više je drago što takve tvrtke stižu baš u "njegovo dvorište".

– Znao sam prije tek to da je riječ o našim uspješnim firmama koje rade u Africi, a sad me veseli što je "Industrius" tvrtka koja ima realne planove i što se bavi čisto proizvodnom djelatnošću. Raduje me i način na koji smo došli do sporazuma, odnosno realizacije projekta.

Da smo ga vodili rutinski, po klišeu, to ne bi dobro završilo, no stalno smo s naše strane korigirali stavove sa željom da se upravo jedan takav pogon napravi u industrijskoj zoni Podi, svjesni toga da smo na neki način prenormirani, i da uvjete koji su prije propisani treba prilagoditi investitoru.

Stalno govorimo kako je svako radno mjesto u Hrvatskoj vrijedno borbe, pa je zato očekivano da jednoj ovakvoj tvrtki, koja u startu predviđa zaposliti do osamdeset ljudi, lokalna zajednica bude partner, suradnik, a takva suradnja mora rezultirati uspjehom – optimističan je Burić.

– Imali smo iznimnu suradnju s Gradom Šibenikom – potvrđuje direktorica Barać.

– A za ovu zonu smo se odlučili jer smo radili usporedbe cijena zemljišta. Tu su Podi bili u prednosti, a ponukalo nas je i to što partnerski "IDS" i njegov vlasnik, gospodin Vrca, gradi svoju halu, pa sam se u konačnici na njegov nagovor odlučila investirati baš tu – objašnjava Milenka.

U Podima kod Šibenika "Industrius" će se baviti prefabrikacijom cijevi, ali i obukom internoga kadra. Posla na inozemnom tržištu, čitali ste, ima preko glave, a i na domaćem će ga biti, nada se direktorica Barać. Pa, neka je onda – sa srićon! Naprid naši!