Dragan Munjiza: Ako privremeni menadžer ne ispunjava očekivanja, brzo se pronalazi zamjena

Partneri poput mene odgovorni su za određenu regiju, pomažu interim menadžerima i ujedno su odgovorni klijentima. Svaki se projekt vodi prema detaljnom planu (Ganttov dijagram), s tjednim pregledima napretka između klijenta, privremenog menadžera i partnera

EIM, međunarodna tvrtka specijalizirana za privremeno upravljanje, početkom prosinca prošle godine objavio je otvaranje novog ureda u Zagrebu. Taj potez, kažu u njemu, važan je korak u njegovu širenju na regiju Adria uz postojeći ured u Beogradu koji opslužuje tržišta Srbije, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Na čelu ureda u Zagrebu je Dragan Munjiza, iskusni stručnjak s bogatom karijerom u vođenju velikih FMCG (engl. fast-moving consumer goods) kompanija koji je posljednjih osamnaest godina radio kao stručnjak za privremeno upravljanje i preokrete kompanija, fokusirajući se na planiranje sukcesije i povećanje organizacijske učinkovitosti. Njegova nova pozicija bila je dobar povod da s njime razgovaramo o interim menadžmentu (privremeni menadžment), ali i o gorućoj temi trgovačkih lanaca koji posluju u Hrvatskoj te cijena koje možemo očekivati ove godine.

Jednom ste rekli kako je percepcija da su iskusni menadžeri preskupi za stalno zapošljavanje. Kako onda privremeni menadžment može pružiti vrijednost u takvim situacijama?
– Prije nego što sam se pridružio EIM-u, imao sam jednak izazov u svojoj tvrtki Jakov Viktor, gdje sam osamnaest godina radio nešto vrlo slično onomu što je EIM razvijao posljednjih 35 godina. To mi je potvrdilo da sam intuitivno došao do rješenja koja su se paralelno razvijala na EIM-ovim tržištima poput regije DACH, Španjolske, Francuske i Italije. Osnovni princip interim menadžmenta koji sam primjenjivao bio je rad u ulozi frakcionalnog menadžera. To znači da sam posao obavljao od tri do četiri dana u tjednu i paralelno imao još nekoliko manjih klijenata. Interim menadžeri također fakturiraju putem jedne fakture, što poslodavcima eliminira troškove poput božićnica, uskrsnica, službenih automobila, amortizacije, bonusa i slično. Otkazni je rok samo trideset dana za razliku od onoga za stalne menadžere, koji često imaju ‘zlatne padobrane‘ ili otkazne rokove od tri do šest mjeseci. EIM-ov model dodaje vrijednost sustavom partnerstva. Partneri poput mene odgovorni su za određenu regiju, pomažu privremenim menadžerima i ujedno su odgovorni klijentima. Svaki projekt vodi se prema detaljnom planu (Ganttov dijagram), s tjednim pregledima napretka između klijenta, interim menadžera i partnera. Ako interim menadžer ne ispunjava očekivanja, brzo se pronalazi zamjena. Kao partner za Hrvatsku i Sloveniju koristim se EIM-ovom bazom podataka s više od dvjesto iskusnih menadžera iz Hrvatske i Slovenije, uključujući poznata imena iz najvećih kompanija. Iako interim menadžment u regiji nije bio dovoljno prepoznat, postaje sve važniji jer donosi fleksibilnost, stručnost i troškovnu učinkovitost.

Možete li navesti pozitivan primjer te vrste menadžmenta?
– Pozitivan primjer interim menadžera može biti situacija u kojoj menadžer dođe u tvrtku s jasnim projektom koji traje godinu ili dvije, a tijekom tog razdoblja projekt se često širi ili prilagođava novim potrebama. Interim menadžeri obično dolaze s ciljem postizanja specifičnih rezultata, a EIM-ova uloga može se proširiti na dodatne funkcije unutar organizacije, kao što je slučaj kad inicijalno traženi komercijalni direktor postane ključan za uspjeh projekta, a poslije se pokaže da je potrebna i pozicija za upravljanje dobavnim lancem ili logistikom. U nekim slučajevima, ako interim menadžer pokaže visoke performanse, postoji mogućnost da se zaposli na stalno, što se događa u 20 do 30 posto slučajeva.

Kako u praksi izgleda negativan primjer?
– Neuspješan primjer interim menadžmenta može nastati kad se menadžer ne uklopi u tvrtku, što je slično situaciji sa stalnim menadžerima. Iako se menadžer zaposli da bi obavio zadatak na poziciji C-razine, to ne znači da će uspješno funkcionirati ako je autsajder. Katkad tvrtke ne pripremaju vlastite djelatnike za uloge voditelja složenih restrukturiranja, već im je potrebna vanjska pomoć koja se mora dobro uklopiti u postojeći tim. Ako se procjena tima pokaže netočnom i resursi nisu idealno postavljeni za postizanje ciljeva, rezultat neće biti uspješan. Također, problem nastaje kad tvrtka angažira EIM nako što je već nastala krizna situacija, a ne kao redovito transformacijsko rješenje. Idealno je da se tvrtka prepozna kao kandidatkinja za transformaciju prije nego što nastanu ozbiljni problemi.

Cijeli intervju s Munjizom o interim menadžerima, ali i trenutnim izazovima s kojima se suočava domaće tržište kada je riječ o trgovačkim lancima i visokim cijenama te inflacijom pročitajte u novom fizičkom ili digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.