Država dobila obilnu pomoć obveznih mirovinskih fondova

Ministarstvo financija izdalo je trezorske zapise vrijedne 2,6 milijardi kuna s rokom dospijeća 728 dana, odnosno dvije godine od dana izdanja.
Trezorski zapisi su kratkoročni vrijednosni papiri s rokom dospijeća do godinu dana i pripadaju instrumentima tržišta novca. Ovo je prvo izdanje trezorskih zapisa Ministarstva financija RH s rokom dospijeća dužim od godinu dana. Cjelokupno izdanje trezorskih zapisa Ministarstva financija upisali su obvezni mirovinski fondovi po jedinstvenoj diskontnoj cijeni 85,50 posto.
Na aukciju trezorskih zapisa nisu se odazvale poslovne banke. Hrvatska narodna banka (HNB) upozorila je poslovne banke kako ovo izdanje trezorskih zapisa neće moći koristiti kao osiguranje u obrnutim repoaukcijama. Svaki pravni posao predstavlja slobodnu volju i interes dviju strana. Što su dobili država i mirovinski fondovi najnovijim izdanjem trezorskih zapisa? Država je dobila obilnu pomoć mirovinskih fondova jer je prikupila 2,6 milijardi kuna s rokom odgode od dvije godine za plaćanje dospjelih inozemnih obveza. Budući da RH u ovom trenutku teško može računati na svježa sredstva s inozemnog tržišta, država je prisiljena koristiti raspoložive domaće izvore. Među potencijalnim domaćim izvorima, kada su u pitanju velika izdanja obveznica, država može računati samo na poslovne banke ili institucionalne investitore kao što su osiguravajuća društva ili mirovinski fondovi.

Ruka pomoći
Izvlačenjem 2,6 milijardi kuna iz bilanci poslovnih banaka uz zamjenu za vrijednosne papire s rokom dospijeća od dvije godine država bi dodatno otežala situaciju likvidnosti na domaćem financijskom tržištu. Novim izdanjem trezorskih zapisa državni kratkoročni dug povećan je sa 9,5 na 12,1 milijardu kuna. U strukturi kratkoročnog duga trezorski zapisi s rokom dospijeća do 91 dan iznose 325 milijuna kuna, zapisi s dospijećem do 182 dana 255 milijuna kuna te zapisi s dospijećem 364 dana 8,9 milijardi kuna i zapisi s dospijećem od 728 dana 2,6 milijardi kuna. Upisom trezorskih zapisa mirovinski fondovi pružili su ruku pomoći državi. U zamjenu za ustupljeni novac fondovi su dobili niskorizične državne vrijednosne papire koji nose fiksni prinos od 14,6 posto u dvije godine. Stopa inflacije u RH tijekom listopada iznosila je 5,9 posto. Mirovinski fondovi mogu računati, bez uključenih dodatnih rizika, na realan godišnji prinos od 1,4 posto.
Postavlja se pitanje iz kojih su izvora mirovinski fondovi osigurali sredstva za kupnju trezorskih zapisa? U Republici Hrvatskoj posluju četiri obvezna mirovinska fonda (OMF): AZ OMF, Erste-plavi OMF, PBC-CO OMF i RBA OMF. U navedena četiri fonda dio doprinosa za svoje buduće mirovine uplaćuje 1.462.728 građana RH. Tijekom listopada građani su u obvezne mirovinske fondove uplatili 425,3 milijuna kuna doprinosa.
OMF je 31. listopada 2008. godine raspolagao sa 20,2 milijarde kuna domaće financijske imovine i 1,8 milijardi kuna inozemne imovine.

Ostala imovina OMF-a obuhvaća municipalne obveznice, korporativne obveznice, udjele u zatvorenim investicijskim fondovima i novčana sredstva na žiro-računu. Na temelju podataka o strukturi domaće imovine vidljivo je kako su obvezni mirovinski fondovi za kupnju trezorskih zapisa Ministarstva financija u iznosu od 2,6 milijardi kuna koristili sredstva depozita i udjele u otvorenim investicijskim fondovima. Manji dio sredstava OMF je osigurao prodajom dionica na tržištu i novcem sa žiro-računa.
Povlačenjem depozitnih sredstava iz poslovnih banaka mirovinski su fondovi smanjili likvidnost na financijskom tržištu. Fond-manageri OMF-a zahtjevom za isplatom udjela prislili su otvorene investicijske fondove na prodaju dionica.

Smanjena likvidnost na tržištu
To objašnjava zašto je dolazilo do pada cijena dionica na Zagrebačkoj burzi u drugoj polovini listopada, čak i u danima kada su američka i europska tržišta kapitala bilježila rast. Pomoć mirovinskih fondova državi je privremena. Prelijevanje financijskih sredstava iz poduzeća kroz uplatu doprinosa za mirovine u obvezne mirovinske fondove i njihovo izvlačenje s tržišta kapitala te preusmjeravanje u državnu riznicu, u zamjenu za državne vrijednosnice, dovest će do zamrzavanja protočnosti tržišta kapitala i smanjene likvidnosti financijskog sustava. Mirovinski fondovi kupnjom trezorskih zapisa sami su sebe izbacili s domaćeg tržišta kapitala na duže vrijeme dok ne prikupe novi svježi novac za ozbiljniji tržišni nastup. Nepovoljna struktura hrvatskog gospodarstva u uvjetima globalne krize i mjere prisilne štednje izlažu RH riziku da postane potpuna žrtva tzv. paradoksa štednje. Problem hrvatskog gospodarstva je nizak udjel proizvodnih poduzeća koja na tržište donose novu dodanu vrijednost. Paradoks štednje upozorava kako u uvjetima nepotpune zaposlenosti gospodarskih kapaciteta povećana štednja dovodi do smanjene agregatne potrošnje, odnosno do smanjenja bruto društvenog proizvoda. Smanjena agregatna potrošnja kroz nižu potrošnju stanovništva, investicije i potrošnju države prelama se na tržištu kapitala. Niska likvidnost financijskog sustava zamrzava obrtni kapital proizvodnih poduzeća, tako da poduzeća s visokom polugom (dugom) dovodi u podređeni položaj prema bankama, uz povećani rizik pokretanja stečaja i nestanka s tržišta sa svim posljedicama. Pred državom je težak izazov kako održati postojeću zaposlenost i agregatnu potrošnju, ponajprije potrošnju stanovništva, korištenjem raspoloživih poreznih mjera (smanjenjem poreza) i monetarnim sredstavima (smanjenjem cijene novca- kamatne stope).