EU konzultanti – prolazni trend ili zanimanje budućnosti?

Kao što postoje trendovi u modnoj ili autoindustriji, tako se i na tržištu rada dogodi da neka zanimanja naglo postanu popularna.

Zajedničke karakteristike takvih zanimanja odlikuje naziv na engleskom jeziku i plasman na vrhu liste najbolje plaćenih zanimanja, a većina ljudi izvan uskog kruga profesionalaca nema ni približnu predodžbu što je u opisu posla tih ljudi. Konzalting kao djelatnost se savršeno uklapa u gore navedenu shemu. Pri tome se čini da su konzultanti za EU fondove u posljednje vrijeme po popularnosti pretekli financijske, marketinške pa čak i IT konzultante. Budući da se oporavak hrvatskog gospodarstva gotovo isključivo vezuje uz uspješnost u iskorištavanju sredstava iz EU fondova, zvjezdani status koji EU konzultanti trenutno uživaju nipošto nije senzacija. Tatjana Štefanac, izvršna direktorica Sense Consultinga, donosi osvrt na rastuće tržište EU konzaltinga uz savjete kako razlikovati istinske profesionalce od pojedinaca koji misle da je za poslovni uspjeh dovoljno prepoznati pravu priliku.

Oporavak Hrvatske u rukama je EU konzultanata?

Tvrdnja iz naslova je dramatična i pretjerana, ali činjenica je da sredstva dostupna kroz EU fondove mogu bitno doprinijeti gospodarskom oporavku Hrvatske. Treba ipak jasno naglasiti da spomenuta sredstva nisu na dohvat ruke te da se nije dovoljno samo sagnuti i “ubrati ih”. Naprotiv, potreban jeozbiljan i sustavan rad kako bi se do njih došlo. Činjenica da je Hrvatskoj u sedmogodišnjem razdoblju dostupno više od 8,5 milijardi eura europskog novca jasno govori da se trud itekako isplati, ali odgovornost nipošto ne leži isključivo na konzultantima. Za povlačenje ozbiljne količine sredstava potreban je funkcionalan administrativni aparat, a svakodnevni primjeri pokazuju da upravo to kronično nedostaje Hrvatskoj. Znameniti softver trebao je pomoći u upravljanju EU sredstvima, odnosno provedbi financiranih projekata, no na kraju je posvađao ministre i uzrokovao višemjesečno kašnjenje isplate predujma u iznosu od 150 milijuna eura. Oteže se i s uspostavom potrebnih procedura i dodjeljivanjem akreditacija za upravljanje i nadzor fondova EU od strane Europske komisije. Dodamo li u jednadžbu i nerijetko inertnu hrvatsku državnu upravu te nedostatak školovanih kadrova, postaje jasno da se cijela priča nikako ne može svesti samo na EU konzultante.

Čemu služe EU konzultanti?

EU konzultanti nisu čarobnjaci ni iluzionisti koji mogu jednom pravom formulom pobijediti recesiju i ostale probleme koji godinama priječe hrvatski gospodarski razvoj. Oni predstavljaju sponu između poduzetnika i države odnosno privatnog i javnog sektora jer svojim znanjem popunjavaju procijep na obje strane. Inovativne i/ili proizvodne srednje i velike tvrtke mogu koristiti potporu iz različitih izvora i u različitim oblicima, a svaki od njih propisuje specifičnu dokumentaciju za prijavu, različit princip dodjele potpore te različitu dinamiku isplate sredstava. Konzultanti svojim znanjima omogućuju maksimizaciju korištenja dostupnih potpora čime se doprinosi podizanju konkurentnosti poduzetnika. Zbog toga se s pravom može reći da doprinose razvoju gospodarstva. Osim navedene uloge iznimno je važna i uloga educiranja poduzetnika o tržištu potpora, a kako bi se u pravo vrijeme i na pravi način počeli pripremati za privlačenje investicija. Pružajući potporu poduzetnicima u pripremi i provedbi projekata kojima planiraju povući dostupna sredstva te institucijama da ih što učinkovitije alociraju, konzultanti doprinose WIN-WIN situaciji, što dokazuje njihovu vrijednost i važnost.

Fragmentiranost tržišta i razlika u kvaliteti usluge

Riječ je novom tržištu koje je svojim razvojem generiralo potrebu za novim stručnjacima. Na tržištu su prisutni iskusni konzultanti, ali nažalost i oni bez adekvatnog znanja koji su vidjeli priliku za brzom i lakom zaradom. Takvi svojim djelovanjem stvaraju nered na tržištu. Postoji mnoštvo primjera loše pružene konzultantske usluge: krivo informiranje o dostupnim potencijalima, neizvršenje provjere osnovnih administrativnih uvjeta (npr. konzultant prijavljuje veliku tvrtku na natječaj koji je namijenjen samo malom i srednjem poduzetništvu), prijava projekata sa značajnim udjelom neprihvatljivih troškova, formiranje vlastitih prijavnih obrazaca iako su isti propisani kao dio natječajne dokumentacije, izrada prijave za projekte za koje u startu ne postoji realna šansa za ostvarivanje minimalno potrebnog broja bodova za prolaz i slično. Mladi, visoko obrazovani i motivirani kadar koji je spreman kontinuirano ulagati u osobni i profesionalni razvoj može doprinijeti rastu kvalitete konzultantske usluge. Državni obrazovni sustav, nažalost, ne „odgaja“ poduzetnike pa je pak nužna prilagodba mladih ljudi na tržišnu situaciju. Zbog toga je bitno da ulažu u razvoj vještina koje zahtjeva gospodarstvo, budući da nam jedino stvaranje kvalitetnih kadrova – bilo konzultanata ili poduzetnika – daje pravo na optimizam.

Koliku dodanu vrijednost donose EU konzultanti?

Konzultantska usluga usporediva je s bilo kojom drugom uslugom ili proizvodom na tržištu prema pitanju svega pa tako i velikih razlika u cijenama. Objašnjenje je sadržano u staroj narodnoj izreci „koliko para, toliko muzike“, budući da princip rada, kompletnost usluge i uspješnost u konačnici definiraju cijenu usluge. Ista je često niža od realne, jer često nije jednostavno u startu izmjeriti njenu vrijednost i doprinos. Konzalting je specifična djelatnost u kojoj se isporučena usluga ne mjeri u metrima ili kilogramima i u kojoj mnogo sitnih detalja u konačnici donosi uspjeh. Čest je slučaj da klijenti konzultantsku uslugu percipiraju kao trošak, a ne investiciju pa stoga pokušavaju problem riješiti samostalno ili angažiraju naoko „jeftinijeg“ konzultanta.

Uštedjevši na paušalu istovremeno ponekad izgube i nekoliko stotina tisuća eura zbog nepotpune dokumentacije i/ili loše pripremljenog projekta. Tada se vraćaju dokazanim stručnjacima, a što u konačnici rezultira vrlo skupim poslovnim sazrijevanjem. Zamislite da iz EU fondova možete dobiti 5 milijuna kuna namijenjenih jačanju malog i srednjeg poduzetništva te da nakon što uložite nekoliko mjeseci u pripremanje projektne dokumentacije na kraju ostanete bez novca iz razloga što kuverta nije bila ispravno zapakirana ili zbog toga što stranice nisu bile numerirane. Ako ste pomislili da je glupo zbog takvih sitnica angažirati skupe EU konzultante zamislite koliko je tek glupo zbog iste te sitnice izgubiti višestruko veći iznos od onog kojeg bi uložili u angažiranje konzultantske tvrtke. Najskuplja konzultantska usluga je ona koja je rezultirala neuspjehom, neovisno o visini dogovorene fiksne naknade.

Nisu svi konzultanti uspješni

Crta se na kraju uvijek podvlači na tržištu, a ono je neumoljivo prema neuspješnima. Treba ipak razjasniti što podrazumijeva neuspjeh konzultanta. Konzultant može provjeriti administrativnu prihvatljivost poduzetnika, pripremiti i oblikovati natječajnu dokumentaciju u svrhu prikupljanja što više bodova, ali ne može garantirati prolaz na natječaju. Razlog je vrlo jednostavan: u tom bi slučaju konzultantska usluga zapravo bila lobiranje, što je u okviru djelatnosti o kojoj govorimo protuzakonito. Ključno je razlikovanje tri pojma: administrativnu prihvatljivost, projektnu prihvatljivost te u konačnici dovoljnu kvalitetu projekta.

Osiguravanje administrativne i projektne prihvatljivosti je isključiva odgovornost konzultanta. Unutar spomenutih procesa mi posebno naglašavamo važnost evaluacije samog projekta te iskreno komuniciranje dijagnoze klijentu. Zaključni te najvažniji dio evaluacije je procjena konkretnih učinaka projekta: radna mjesta generirana ostvarenjem projekta, energetske uštede kao posljedica realizacije projekta, očekivano povećanje prihoda ili osvajanje novih tržišta. U konačnici sve ovisi o konkurenciji, a što nas vraća na tržište koje u obliku vrhovnog mehanizma vrlo strogo sankcionira svaki neuspjeh pružatelja konzultantske usluge.

Pa tim bi se svatko mogao baviti!

Konačno jedan podnaslov koji nije potpuno netočan, već samo nepotpun. EU konzultant zaista može biti svatko tko do najsitnijih detalja poznaje lokalne prilike i tržište kojem pripada određeni projekt. Ujedno mora biti spreman na multidisciplinaran, strukturiran i inovativan pristup upravljanju projektima, posjedovati osobna i specifična znanja i iskustva koja će mu pomoći da napiše kvalitetnu prijavu, ali i realizirati određeni projekt. Uza sve to mora posjedovati i sposobnost objektivne procjene mogućnosti nekog klijenta tj. predmetnog projekta, a što je prva i ključna stepenica prema cilju - dobivanju potpora. Nakon što se zadovolje spomenuti uvjeti pristupa se prilagodbi projekta uvjetima natječaja što između ostalog podrazumijeva: minuciozno poznavanje EU terminologije, kvalitetnu artikulaciju projektne ideje, kao i sposobnost provjere administrativne prihvatljivosti samog projekta. Nakon zadovoljavanja navedenih komponenti stvaraju se uvjeti za dobivanje potpora te preostaje “samo” pobijediti ostale konkurente na natječaju. Treba svakako uzeti u obzir da su ovdje navedena prilično općenita znanja i vještine koje mora posjedovati EU konzultant. O specifičnim alatima za izradu prijava poput, primjerice, logičke matrice, nije bilo govora.

Ma to je prolazni trend!

Neposredno prije početka recesije 2006. i 2007. godine Hrvatsku je zahvatila dioničarska groznica. Tada se činilo da zemlja ide u dobrom smjeru. Financijsko tržište je otvorilo vrata svima pa su se diljem Hrvatske praznile čarape, razbijale kasice-prasice i podizali madraci. Svi su htjeli svoj dio kolača. Redovi za kupnju paketa dionica INA-e ili HT-a posredno su uzrokovali eksploziju potražnje za brokerima i investicijskim suradnicima na tržištu rada. Pojedinci su se, neovisno o kompetencijama, mahom upuštali u poduzetnički rizik računajući na laku, brzu i enormnu zaradu. Ova dioničarsko-brokerska bajka nije imala sretan završetak. Tržištem je zagospodarila recesija, a osim najkvalitetnijih pojedinaca koji su se uspjeli na vrijeme prilagoditi izazovima osiromašenog tržišta ostala je tek gomila dugova i poneka dionica za uspomenu. Ista stvar će se dogoditi sa svim lošim, prosječnim pa i dobrim konzultantima koji računaju na svoj dio EU kolača. Jer, na tržištu mogu uspjeti - samo najbolji.

* Autorica je izvršna direktorica u tvrtki Sense Consalting