Farmaceuta „ni za lijek“

U Hrvatskoj se trenutačno osjeća povećana potražnja za farmaceutima. Prvi razlog tomu leži u ulasku inozemnih farmaceutskih kompanija na hrvatsko tržište lijekova i njihova izravna prisutnost u predstavništvima, a koje zapošljavaju farmaceute, prije svega u marketingu gotovih proizvoda. Drugi bitan razlog je promjena društvenog uređenja i otvaranje velikog broja privatnih ljekarni, u kojima se farmaceuti zapošljavaju na klasičnim poslovima pripreme i prodaje lijeka te savjetovanja pacijenata.

Po nekim istraživanjima, najbolje plaćeni poslovi u Hrvatskoj su u tvrtkama kojima je primarna djelatnost farmacija, a gdje su plaće za 37 posto više od prosjeka. S druge strane, zanimanje farmaceuta je danas izraziti deficitarno u Hrvatskoj, objašnjava Martina Jurković, headhunterica i direktorica tvrtke Jurković savjetovanje. Najveći razlog tomu, napominje, leži u činjenici što svaka ljekarna mora imati u radnom odnosu magistra farmacije, a nedovoljno ih diplomira. To najbolje znaju oni vlasnici ljekarni koji ih već duže vrijeme traže, posebice ljekarne na otocima ili mjestima koja su udaljena od većih gradova. Drugi razlog je što farmaceutske tvrtke za radna mjesta prodajnih predstavnika također uzimaju kandidate tog profila te im nude znatno bolje uvjete, iako ih moraju dodatno educirati kako bi povećali kvalitetu njihovih prodajnih vještini - ističe Jurković, dodajući da bi rješenje moglo biti uvođenje stručnog trogodišnjeg studija farmaceutike koji bi bio usmjeren kako na farmaceutski stručni dio tako i na ekonomsku grupu predmeta. Na taj način bi se, tvrdi, uz znanstveni mogao ponuditi i primijenjeni studij koji se svakako pokazao nužnim. Visoko školstvo po tom bi pitanju trebalo bolje pratiti potrebe gospodarstva, a naročito s obzirom na rastući broj nezaposlenih.

Spoj stručnog znanja i dobrih prodajnih vještina pokazao se je naročito važnim u današnja vremena i to u svim industrijama. Upravo sada najviše tvrtki angažira head huntere za pronalazak voditelja/direktora prodaje i prodajne predstavnike kako bi povećali prodajne aktivnosti. Traže se ljudi koji vjeruju u proizvod ili uslugu i već samim time unose pozitivno ozračje oko sebe - zaključuje Jurković. Prema rezoluciji Svjetske zdravstvene organizacije, ljekarnici trebaju, osim izdavanja lijekova, provoditi i ljekarničku skrb, a koja obuhvaća podučavanje i savjetovanje pacijenata o ispravnoj uporabi lijekova, praćenje tijeka i ishoda farmakoterapije, racionalizaciju uporabe lijekova te brigu za očuvanje zdravlja ljudi. Na taj način mogu znatno više pridonijeti uspješnijem liječenju pacijenata uz istodobno smanjenje troškova za zdravstvo. Po mišljenju struke, u usporedbi sa zemljama EU, hrvatsko ljekarništvo je dobro organizirano, no probleme čine upravo nedostatak farmaceuta, nejedinstvo struke zbog različite vlasničke strukture ljekarni, zakašnjelo plaćanje HZZO-a, premala naknada za ljekarničke usluge te nerazumijevanje i nepriznavanje ljekarničkih kompetencija od MZSS i HZZO, što ljekarnicima onemogućava pružanje sveobuhvatne ljekarničke skrbi. U procesima integracije u EU, hrvatski zakoni će se prilagođavati europskima pa potpora međunarodne institucije samo može biti od koristi kada na red dođe zakonodavstvo u području zdravstva i ljekarništva. U međuvremenu, mnogi stručnjaci upozoravaju da moramo uspjeti postići napredak u pogledu uloge i statusa farmaceuta i na vrijeme spoznati uvjete pod kojima oni djeluju u Europskoj uniji, odnosno koji je njihov stupanj kompetencija i odgovornosti, sustav školovanja i kasnijeg stručnog usavršavanja u državama članicama CEPT-e.

S druge strane, potrebno je osnažiti struku, koja mora biti dovoljno jaka da se odupre pokušajima da se ljekarnika pretvori u administratora, a ljekarne u mjesto za prikupljanje podataka za zdravstveni sustav. Ogromne probleme predstavlja i snižavanje cijene lijekova, što uz malu vrijednost ljekarničke usluge, prijeti značajnim narušavanjem materijalne osnove poslovanja, a time i opstojnosti svih dijelova ljekarništva izvan javnoga sektora. Ne treba ni zanemariti važnost edukacije svih zaposlenika u ljekarnama radi unapređenja razine ukupne usluge krajnjem korisniku, bolje komunikacije s pacijentom te u konačnici učinkovitije prevencije bolesti i zdravstvenih tegoba. Kako bilo, stručnjaci tvrde da organizacijski model ljekarničkoga sustava iz prirode svoje djelatnosti mora poticati sustavnu izobrazbu zaposlenih i pružanje najviše razine usluge pacijentima, bez obzira na vlasničku strukturu. No valja ipak pričekati rezultate očuvanje ljekarničke mreže kao preduvjeta za kompetentan i stručan rad.