Gnojnica će davati struju, toplu vodu i gnojivo

Iskustvo pokazuje da se poljoprivreda s pravom smatra jednim od najriskantnijih segmenata gospodarstva, a reprodukcija i tov svinja u tome su možda i najnepredvidljiviji posao. Uporno variranje cijena, tržišni viškovi, nekontrolirani uvoz te stalna opasnost od izbijanja epidemija čine proizvođače, ali i banke, vrlo skeptičnima kad se ukaže mogućnost ulaženja u velike investicije. Doda li se tome i današnja krizna situacija na tržištu kapitala, gdje je rasplet teško predvidjeti, onda svjesni ulazak u višemilijunske investicije u javnosti izaziva nemalo iznenađenje. A kad se u sve to upletu i nove tehnologije, koje su uvijek i financijski rizične, tvrtke koje se u to upuštaju moraju izazvati pozornost.
Jedna je od njih i Sizim iz Malog Otoka u općini Legrad, vlasništvo obitelji Markan. Devedesetih su godina počeli s malim tovilištem, razvijali su se kako je to situacija na tržištu svinjskoga mesa omogućavala, da bi prije nekoliko godina sagradili novo tovilište i reprocentar kapaciteta 400 krmača i 2800 tovljenika u jednom turnusu, dakle oko 8000 isporučenih komada prasadi godišnje, prosječne težine od oko 110 kilograma. Marijan Markan, direktor tvrtke, okupio je i dvjestotinjak kooperanata, tako da je postao i najveći proizvođač u Koprivničko-križevačkoj i susjednim županijama. Obitelj Markan, čija tvrtka danas zapošljava sedamdesetak radnika, tu nije stala, svjesna da ipak raspolaže premalim kapacitetima za ozbiljni posao. Zato je krenula u projekt koji ne samo da će višestruko povećati kapacitete za reprodukciju i tovljenike, nego će sagraditi i električnu centralu na bioplin, prvu takve vrste u Hrvatskoj, koja toj investiciji daje posebnu dimenziju.
Sizim je, naime, već počeo s gradnjom novog reprocentra za čak tisuću krmača, kao i tovilišta za oko 7000 tovljenika u jednom turnusu. To znači da će stari i novi kapaciteti zajedno osiguravati isporuku čak 30.000 tovljenika godišnje. Prema tome će Sizim imati najveće i najmodernije tovilište u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Da bi to bilo moguće, već je počela gradnja 14.000 četvornih metara novih tovilišta i reprocentra. Još je impresivnije vidjeti takve objekte, jer će dio njih biti dužine 200 metara.
Ukupna je vrijednost ulaganja 40 milijuna kuna. Markan je osigurao 30 milijuna kuna kredita Zagrebačke banka, koja je i dosad pratila njegove projekte, dok je deset milijuna njegovih sredstava. Kako ne bi gubio vrijeme, jer investicija mora biti dovršena do kraja proljeća, Markan je u Danskoj, koja u europskim okvirima prednjači u svinjogojstvu, kupio krda od 1200 nazimica, dakle krmača vrhunske genetike, koje će biti osnovica daljnjeg rasploda. To ga je ulaganje u kvalitetu stajalo dodatnih pola milijuna eura.
Glavno bi, ipak, trebalo uslijediti tijekom iduće godine. Paralelno s velikim tovilištem i reprocentrom grade se i dvije okrugle lagune, ukupnog kapaciteta 10.000 prostornih metara, u koje će se iz svih tovilišta slijevati i čuvati gnojnica. Treba, naime, znati da se gnojnica ne smije tijekom cijele godine ispuštati na poljoprivredne površine, već u utvrđenim terminima, te da ona oslobađa veliku količinu bioplina, od čega šezdesetak posto metana. Ako se metan slobodno ispušta u zrak, smatra se stakleničkim plinom, pa je globalni cilj da se takvo korištenje ograniči, a najbolji je način njegovo sagorijevanje.
Na toj spoznaji temelji se Sizimov projekt za gradnju elektrane kapaciteta jednog megavata. Elektrane na bioplin prilično su popularne u Austriji i Danskoj. Prema sadašnjoj zakonskoj regulativi, HEP je dužan otkupljivati električnu energiju iz obnovljivih izvora, za što je osigurana i subvencionirana cijena od 1,20 kuna po kilovatsatu.
Nesporna je i naplata tih potraživanja. Zato je Markan uvjeren kako ni gospodarska kriza neće razuvjeriti bankare i pojedine fondove da investiraju u njegovu elektranu. Potrebno je, i to za tehnološki najnovija rješenja, osigurati oko 35 milijuna kuna, koji se Sizimu moraju vratiti u roku od šest-sedam godina.

Metan pokreće motor, motor aktivira generator, struja u mrežu
»Tehnologija i nije komplicirana jer metan koji se oslobađa iz gnojnice pokreće motor s unutarnjim sagorijevanjem s 12 cilindara i 1300 konjskih snaga. Motor, pak, aktivira generator snage jednog megavata. Struja odmah preko transformatora ulazi u električnu mrežu, bilježeći na izlazu isporučenu količinu. U tom procesu ostaje i znatna količina tople vode od 80 stupnjeva, koja će se koristiti za grijanje farmi, tako da ćemo istodobno imati i ogromnu uštedu energije«, objašnjavaju tehnički direktor Ivan Markan i direktor sektora razvoja Damir Kobeščak. Zanimljivo je da u fermantator ne mora ići samo gnojnica, koja je u tovilištu i najveći problem, nego i izrazito suha tvar, poput klaoničkog i restoranskog otpada, zelene mase, slame i šumskog otpada. Tako se osigurava da generator stalno proizvodi struju. Nakon svega toga na dnu fermentatora ostaje supstrat u kojem je znatna količina fosfora i dušika. Drugim riječima, krajnji je otpad zapravo kvalitetno gnojivo koje će Sizim koristiti na svojim oranicama, osiguravajući time i nove uštede.