Govorili su mi da ništa od EU fondova, da to nije za mlade. Šutio sam, prijavljivao se i prošao na svakom natječaju

"Poljoprivreda nam je u krvi jer smo iz malog, ali prelijepog sela Šarengrada, gdje je poljoprivreda osnovna djelatnost. Nema ovdje neke velike industrije, pogotovo nakon rata. Tata se prije rata bavio poljoprivredom i to je nekako postala tradicija. Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća počeo je polako kupovati zemlju i mehanizaciju, a osnovna djelatnost mu je bila svinjogojstvo. Držao je svinje u ekstenzivnom načinu uzgoja na Šarengradskoj Adi. Kada smo se, nakon mirne reintegracije, vratili - nismo imali više tu mogućnost, pa smo se okrenuli intenzivnom načinu držanja svinja.

Sada bi trebali izgraditi farmu koju ćemo sufinancirati sredstvima iz podmjere 4.1., tipa operacije 4.1.2. Programa ruralnog razvoja", priča Josip Župan čije gospodarstvo postoji od 1998. godine, kada se obitelj vratila iz progonstva u svoj Šarengrad. Doduše, rad je tada nastavio Josipov otac Slobodan, godine 2007. su otvorili OPG, a Josip je nositelj od 2015. godine.

Gospodarstvo broji šest članova; tata Slobodan pomaže u svim poslovima, mama Cvija je domaćica i vodi s Josipovom suprugom Slađanom brigu o kućanstvu i o njihovo troje djece (kćerka Tina i sinovi Jakov i Lovro). Trenutno, uz uzgoj svinja, obrađuju 35 ha zemlje na kojoj uzgajaju kukuruz, suncokret, ječam, šećernu repu. Nemaju, kaže, zaposlenih, ali u planu im je nagodinu zaposliti jednog čovjeka.
Farma za 170 krmača, odgoj prasadi i tov

"Meni su svi pričali da nema ništa od EU fondova, da to nije za mlade, da se ne može proći, ali ih nisam poslušao već se prijavio. Imao sam sreće i na svakom natječaju dosad prošao”, kaže nam Josip.

Godine 2015. Josip se javio na prvi natječaj Programa ruralnog razvoja podmjera 4.1., tip operacije 4.1.1., prošao te je realizirao investiciju vrijednu milijun kuna (70% povrata). Dobivenim sredstvima je kupio traktor i drugu potrebnu mehanizaciju. Dvije godine kasnije, 2017., ponovno se prijavio na podmjeru 4.1., ali tip operacije 4.1.2. kada mu je prošao projekt gradnje farme za 170 krmača, odgoj prasadi i tov kapaciteta 350 komada u turnusu i opremanje te nabava mehanizacije za ratarsku proizvodnju, vrijednosti 12 milijuna kuna (50% povrat). Prijavio se i na podmjeru 6.2. Potpora ulaganju u pokretanje nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnom području te planira napraviti radionicu za popravak poljoprivredne mehanizacije. Odgovor zasad nije dobio, ali se nada pozitivnoj odluci.

Odlučio se i osigurati te je i korisnik podmjere 17.1. Kako kaže, sad ga ne brinu vremenske (ne)prilike jer osiguravaju sve površine i pokrivaju rizike, a novi model gdje korisnik plaća dio, a ostalo osiguravajuće kuće naplaćuju od EU i RH, je odličan. Najveći problemi, naglašava, su spora administracija i predugo rješavanje papirologije. Konkretno, kaže, na izdavanje suglasnosti vodnog gospodarstva za gradnju farme čekali su skoro 8 mjeseci i jedva uspjeli dobiti građevinsku dozvolu koja im je bila uvjet da mogu ući u drugi krug podmjere 4.1. i objaviti javnu nabavu.

Mišljenja je da bi trebalo olakšati mogućnost financiranja projekata i općenito poljoprivrede s pristupačnijim kreditima i s manjim kamatama, da kamate budu barem približno iste, ako ne i iste kao u razvijenim zemljama EU. Najviše mjesta i mogućnosti za promjene ima u olakšavanju dobivanja dozvola za gradnju, dodaje, jer mu je za gradnju farme koju je aplicirao na podmjeru 4.1., trebalo 16 suglasnosti za dobivanje građevinske dozvole.

Inače, Josip je našao stalne kupce s kojima ima dobre odnose i nema, kaže, potrebu za reklamom. Sa svima je unaprijed dogovorena količina i to je temelj poslovanja. Skladište samo potrebnu količinu hrane za svinje, a ostalo prodaju odmah.
Nije sve u davanju novca

Kada su u pitanju mladi i poljoprivreda, naglašava: "Uvijek je problem što se malo ljudi uključuje u poljoprivredu. Dobra su stvar sada ovi fondovi za mlade, ali problem manjka mladih nije riješen ako se dobije 50.000 eura za pokretanje posla, a kasnije ga nitko ne štiti. Ne omogući normalne uvjete za život. Primjerice, svoju kćer Tinu vozim u susjedno selo u vrtić jer ga kod nas nema. Odnosno, novi vrtić koji je prije 5 godina napravljen stoji prazan jer nema djece. Jasan je to primjer da nije sve u davanju novca. Tu je izvjesna količina potrošena, a ništa se nije postiglo jer se nije omogućio posao i druge pogodnosti za mlade da taj vrtić zaista ima za koga raditi. Kada bude išla u školu, bit će jedina u razredu jer nema svojih vršnjaka", nastavlja Josip.

Iako sebe i dalje vidi u poljoprivredi, savjet mu je, kaže, teško dati. "Pogotovo ako je netko obeshrabren; jer ako ti nekoga moraš uvjeravati u nešto onda je bolje da to ni ne radi. Istina je, teško je stanje u poljoprivredi, a i u državi, ali uvijek ima načina da se ide naprijed, radi i živi. Tko stvarno želi i voli nešto, naći će način za ostvariti cilj", zaključuje Josip.