Hrvatska privlačna za karijere visokoobrazovanih

Budući da je u Hrvatskoj samo sedam posto stanovništva visokoobrazovano, odnosno, ako se pribroji i viša škola, 12 posto, a prema procjenama Svjetske banke, gotovo svaki treći građanin Hrvatske s diplomom živi u inozemstvu, potpuno je jasno opredjeljenje države koja već nekoliko godina nastoji Hrvatsku učiniti privlačnim mjestom za ostvarenje karijere visokoobrazovanih ljudi.

Tako je, među ostalim, donesen Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005. do 2010. te znanstvena i tehnologijska politika Hrvatske od 2006. do 2010. godine. Ujedno, prije nekoliko je godina pokrenuta inicijativa o povratku znanstvenika u domovinu, a nekolicina njih se i odazvala tom pozivu. Pozitivna je i činjenica da stalno raste broj mladih istraživača, tako da je od 2004. do 2007. zaposleno 1857 znanstvenih novaka te ih je sada u sustavu državnih potpora oko 3000.

I dok međunarodna istraživanja potvrđuju pretpostavke kako je Hrvatska snažno pogođena odlaskom visokoobrazovanih kadrova, ima i potpuno suprotnih primjera. Iako se obično misli kako je riječ o usamljenim slučajevima, povratak mladih, visokoobrazovanih ili onih koji dolaze studirati u Hrvatsku, i nije toliko rijedak.

»Ima nas dosta i to doslovno iz čitavog svijeta. Iz Kanade, Švedske, Australije, SAD-a... Većina nas koji smo iz dijaspore došli u Hrvatsku na studij, ovdje smo i ostali«, kaže Aida Križaj, mlada specijalistica psihijatrije koja radi u zagrebačkoj bolnici »Vrapče«. Ona se u Hrvatsku iz Kanade, u koju je otišla kao četverogodišnjakinja, vratila 1995. nakon završene srednje škole. Medicinski fakultet je završila u Zagrebu 2002., potom je specijalizirala psihijatriju i zaposlila se, a trenutačno je na Medicinskom fakultetu, na znanstvenom doktoratu. Životom u Hrvatskoj je prezadovoljna i u Kanadu se ne planira vratiti, iako joj tamo žive roditelji i sestra.

»Naravno da mi je povremeno u početku bilo teško, jer sam se vratila sama, ali život u Kanadi mi apsolutno ne nedostaje. Iako je to uređena zemlja, nema toliko birokracije i korupcije, a pravosuđe dobro funkcionira, sada je i tamo kriza. Svi su u kreditima i sve je pod hipotekom. Osim toga, tamo se puno više radi, a socijalna briga za čovjeka nije tolika kao ovdje«, ističe ona. Kaže kako bi u Kanadi imala neusporedivo višu plaću, no nedostajala bi joj kolegijalnost koju ima u Hrvatskoj. Tamo je sve vrlo fino i u rukavicama, ali, naglašava, nedostaje ljudska podrška.

»Nema ni tolike brige o pacijentima, nego je puno veća odgovornost na njima da sami vode brigu o svom zdravlju«, navodi Aida Križaj, ističući kako je jednostavno riječ o različitim sustavima. A različit je i sustav školovanja, pa tako kaže kako se u Kanadi u srednjoj školi više izgrađuješ kao čovjek, dok specijalizirana znanje stječeš na fakultetu.

»Mi smo u srednjoj školi sami birali predmete, tako da možda nismo stekli neko široko znanje. S druge strane, u tim se školama potiče kreativnost, izražavanje vlastitog mišljenja, izgrađuje se samopoštovanje kod mladih«, zaključuje Aida Križaj.

Dostići europskih 20 posto visokoobrazovanih
Porazna je statistika od 12 posto više i visokoobrazovanih, što je neusporedivo lošije od 20 posto udjela visokoobrazovanih u europskim zemljama. Upravo zato je prije nekoliko godina zacrtan cilj da do 2010. i u Hrvatskoj udio onih s diplomom dosegne barem 20 posto.