Hrvatski lideri u proizvodnji rajčica pod plastenikom

Neki seljaci uporno siju pšenicu jer s njom imaju najmanje posla. Kada se nakon žetve utvrdi da je pšenice previše, jer imamo još i prošlogodišnje zalihe, pa joj padne cijena, oni prosvjeduju žaleći se da ne mogu pokriti sve svoje troškove. Svi drugi su im krivi, samo oni ne. Taj scenarij gledamo iz godine u godinu. S druge, pak, strane, oni mudriji seljaci rade, grade, ulažu i u proizvodnju i u znanje te uspješno s novim proizvodima osvajaju tržišta.

Jedan od njih je i Stipo Filakov, proizvođač povrća iz Gajića, malog sela na sjeveru Baranje. On je prošloga tjedna pokrenuo proizvodnju u najvećem i najmodernijem plasteniku na ovom području, velikom čak 11.000 četvornih metara! Njegova obitelj proizvodnjom povrća u plastenicima počela se baviti 2002. godine i do otvorenja ovog novog plastenika imali su devet manjih ukupne površine pola hektara. »Nakon što nam je naš partner, tvrtka Agrofruktus iz koncerna Agrokor, ukazala povjerenje i ponudila nam ugovor o otkupu naših proizvoda u sljedećih deset godina, naš je zadatak bio omogućiti im kontinuiranu cjelogodišnju proizvodnju. Tako smo se odlučili krenuti u projekt gradnje modernoga plastenika, a njegova gradnja počela je prošloga ljeta«, kazao nam je Stipo Filakov.

Nije bilo lako krenuti u realizaciju ovoga projekta, jer im je za gradnju, uređenje i opremanje novoga plastenika trebalo oko 10 milijuna kuna. Obitelj Filakov podigla je kredit od sedam milijuna kuna, dok su ih bespovratnim sredstvima pomogli Ministarstvo poljoprivrede i to s 3,5 milijuna kuna i Osječko-baranjska županija s 450.000 kuna. I dok u starim plastenicima rastu rajčica, paprika i krastavci, ovaj novi rezerviran je isključivo za rajčicu, što će ovu baranjsku obitelj učiniti hrvatskim liderom u proizvodnji rajčice. Stipo tvrdi da su mu mnogi govorili da je lud što se upušta u tako veliki projekt, no to ga nije obeshrabrilo. Štoviše, uspio ga je realizirati i danas u njemu rade on, supruga Snježana i troje djece te još oko 20 zaposlenika.

U ovome čudu od plastenika, velikome kao dva nogometna igrališta, posađeno je 26.000 biljaka rajčice koja raste iz kamene vune. Ima podno grijanje, kao i grijanje u zoni rasta biljaka, što im omogućuje da rastu i razvijaju se i u zimskim uvjetima. Ilustracije radi, u plastenik je ugrađeno oko 20 kilometara cijevi za grijanje! Objekt je visok sedam i pol metara, a rajčice rastu u visinu od čak pet metara. Da bi se plodove bez previše muke moglo brati, između redova ugrađena su dizala koja podižu radnike do željene visine. Cijeli objekt kontrolira se računalima kako bi svaka biljka dobila jednaku količinu hrane i vode. Budući da su oprašivači jedan od preduvjeta proizvodnje rajčice, stanari plastenika su uvezeni nizozemski bumbari. Nakon branja, rajčica se može slobodno jesti jer nema pesticida - proždrljive nametnike oni tretiraju kukcima predatorima! Sortiranje ubrane rajčice odvija se putem najmodernijeg kalibratora koji prepoznaje veličinu i zrelost ploda.

Možda laicima sve zvuči kao znanstvena fantastika, no Filakov zaključuje kako je to proizvodnja prema zapadnim standardima te da je u njoj budućnost rentabilnog povrtlarstva. »Proizvodnju možemo voditi s bilo kojeg mjesta na svijetu, jer se s računalima u plasteniku možemo povezati putem interneta«, tvrdi Stipin sin Darko, no ističe da je u cijelom krugu proizvodnje ljudski faktor ipak najvažniji. Zbog toga je obitelj Filakov kao stalnu savjetnicu angažirala Nadu Pardžiković s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, jer su svjesni činjenice da je stalna edukacija od velike važnosti za proizvodnju.

Filakov: Zašto uvoziti kada sve to sami možemo proizvesti?
»Realizacija našega projekta dokaz je da se može uspješno poslovati i u malim sredinama. Da je više ovakvih proizvođača kao što smo mi, Hrvatska ne bi imala potrebe za uvozom. Zašto uvoziti kada sve to sami možemo proizvesti«, zaključuje Stipo Filakov. Mladen Pavić iz Ministarstva poljoprivrede, nakon obilaska novoga plastenika, ustvrdio je kako su takvi objekti, na žalost, još uvijek prava rijetkost za Hrvatsku, ali da je ovaj primjer upravo jezgra kojom će se pokušati promijeniti svijest hrvatskih seljaka. I dok bi oni koji siju pšenicu na samo jednom hektaru ostali gladni, obitelj Filakov s proizvodnjom na tolikoj površini osigurava egzistenciju za čak 20 obitelji.

Godišnji urod oko 500 tona
»U novom plasteniku, na površini od jednoga hektara, koristimo najsuvremenije tehnologije za proizvodnju rajčica. U njemu očekujemo godišnji urod od oko 500 tona ili 50 kilograma po kvadratu, što je na razini europskih zemalja. U starim plastenicima, na pola hektara, godišnje još proizvodimo 200 tona povrća - rajčice, paprike i krastavaca«, ističe naš domaćin te dodaje kako investiciju planiraju isplatiti za sedam godina. Berbu imaju skoro cijelu godinu. Naime, sadnja im počinje 5. siječnja, berbe počinju 1. travnja i rade svaka dva tjedna sve do 30. studenoga. Prosinac je rezerviran za čišćenje plastenika i u siječnju ide sve opet iz početka.