Imala sam viziju kako moj posao treba izgledati i što želim napraviti

Mislim da imam sreće što radim ono što volim. Zapravo, imam sreće jer živim svoj posao. Otkad znam za sebe, uvijek sam govorila da ću raditi sa životinjama. Lidija Rosić, Osijek

Lidija Rosić, dipl. ing. agronomije stočarstva – zoologinja, vlasnica je i direktorica tvrtki Šapica d.o.o. i Šapica grooming iz Osijeka. Rođena je u Sisku 1967., gdje je živjela, školovala se i dobila prvi posao. Sa suprugom Zoranom, sinom Lukom i kćeri Doroteom danas živi i radi u Osijeku.

„Svoje rano djetinjstvo provela sam kod bake i djeda u malom selu u Slavoniji, Račinovcima, na tromeđi Hrvatske, Bosne i Srbije, jer su moji roditelji, kao i većina ljudi tih godina, odlazili u inozemstvo na rad. Upravo ta odluka mojih roditelja oblikovala me još u ranom djetinjstvu, odredivši što ću biti kad odrastem. Oduvijek sam željela živjeti okružena životinjama i pomagati im na sve načine. Kod bake i djeda bilo je puno životinja, nježnosti i ljubavi. Imali su sve životinje, učili me kako se prema životinjama treba ponašati, kako ih treba hraniti i njegovati. Učili su me da moram biti nježna i odgovorna prema životinjama. Svu mladunčad na tom imanju prvo bi djed pokazao meni i tražio bi da im ja dam imena. Bila sam sva važna što ih smijem hraniti i maziti. Imala sam stvarno djetinjstvo iz priče, a svi koji me poznaju, znaju za tu moju ljubav prema životinjama i mojim odlascima na selo. Svake praznike odlazila sam kod bake i djeda i to je bilo nešto što nisam mogla dočekati. Djed i baka uvijek su mi ostavljali sve mačiće i štence da imam društvo kada dođem, a ja sam uživala. Satima sam znala provoditi vrijeme s njima, kupala ih, češljala, stavljala im mašnice, a oni su bili „strpljivi sa mnom“.

Sisak – Osijek – Njemačka – lokacije su koje navodite u svojoj biografiji…
Rođena sam u Sisku, za koji me vežu prekrasne uspomene iz djetinjstva i mladosti. Ondje sam bila uključena u ples, zbor, folklor, klizanje, a poslije i rukomet. Odmah nakon srednje škole i prakse od dvije godine, dobila sam posao u Veterinarskoj stanici Sisak. Nakon nekoliko godina ponudili su mi stipendiju, pristala sam i poslali su me na Poljoprivredni fakultet u Osijek. Kao apsolventica, 1991. godine, odlazim u Njemačku, gdje radim na raznim poslovima uz učenje njemačkog jezika. Godine 1992. počinjem raditi u farmaciji, u laboratoriju kćeri firme Caremark Baxter, gdje mi priznaju apsolventski staž, te nakon polaganja mikrobiologije, u sklopu programa firme, radim na funkciji poslovođe proizvodnog parenteralnog infuzijskog programa za teške pacijente oboljele od karcinoma, AIDS-a te raznih bolesti probavnog sustava. U međuvremenu, radim dodatni posao u dvije veterinarske ambulante u Münchenu, gdje se upoznajem s raznim novim metodama skrbi o ljubimcima, uključujući i njegu ljubimaca, i gdje se ponovno vraćam ideji o budućem poslu.

Godine 2005. pokrenuli ste Šapicu, svoju tvrtku kojoj ove godine čestitamo 20. rođendan. Šapica je donijela potpuno nov odnos prema kućnim ljubimcima. O čemu je riječ?
Kad sam se vratila u Osijek, ostala sam s djecom dok ne krenu u školu, a u međuvremenu sam diplomirala na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Godine 2005. odlučila sam otvoriti svoju trgovinu, salon i školu groominga u Osijeku, koji je bio prvi legalno otvoren salon za kućne ljubimce u Osijeku. Groomer je osoba koja se brine o zdravlju i njezi kućnih ljubimaca. Bila sam presretna što napokon radim ono što volim. Imala sam svoju viziju kako to treba izgledati i što želim napraviti. Pošto smo bili specifična niša, zaintrigirali smo sve medije i tada su snimljene medijske reportaže koje su našu priču približile široj javnosti, što je svakako bio dodatni vjetar u leđa.

Godine 2007. dobila sam prvu nagradu Centra za poduzetništvo za najbolju poduzetničku priču, koja nam je omogućila daljnju prezentaciju poslovanja, pa smo 2008. odlučili napraviti prvu autorsku dizajnersku modnu reviju za pse, s našim psećim manekenima, kojih je tada bilo 20 i koji su nosili moju kolekciju odjeće za pse. Na kraju su izašli u dresu hrvatske reprezentacije, prvi put napravljenom za pse. Sve je to bilo zanimljivo i novo, no najzanimljivije je što sam donijela prekretnicu u razmišljanju ljudi o kućnim ljubimcima i o odnosu prema njima. Danas svi znaju da se tu radi prvenstveno o živim bićima koje smo odabrali da žive s nama u ljubavi i da tu ništa nije nametnuto.

Kako opisujete sebe kao poduzetnicu i koje su faze u poslovanju bile ključne za razvoj i opstanak Šapice?
Bila sam prva na tržištu s novim uslugama i proizvodima te filozofijom brenda, no da nisam neprestano ulagala u razne edukacije i novitete, ne bih opstala. Edukacija je u početku bilo bezbroj. Stalno sam pratila kretanja na tržištu, potrebe vlasnika, a da ne kažem koliko je u posljednjih 20 godina napredovala tehnologija proizvodnje hrane za pse, kozmetika za kućne ljubimce i općenito odnos prema njima. Jedna od ključnih stvari bila je pronaći adekvatne djelatnike za ovako odgovoran i ozbiljan posao. Imali smo u međuvremenu gospodarsku krizu, pa korona-krizu… sve je to malo usporilo razvoj, ali upornost i želja za opstankom bile su jače od svih nedaća. Glavna prekretnica bila je prije 15 godina kad sam odlučila da se želim baviti samo zdravom prehranom ljubimaca, bez konzervansa i aditiva. Prestali smo prodavati komercijalne marke i okrenuli smo se zdravlju, kao i novim proizvođačima zdrave hrane za ljubimce. Zdrava prehrana je jako bitna za kompletno zdravlje ljubimaca, kao i redovita njega.

Vidjela sam u svojim istraživanjima koliko benefita nosi primjena prirodne prehrane. Jako puno kupaca naviklo je kupovati komercijalne marke hrane i nisu bili svjesni koliko štete time čine svojim ljubimcima. Takva hrana bila je puna konzervansa i aditiva te je predstavljala rizik za zdravlje. Više nisam htjela takvu hranu prodavati na svojim policama. U početku je bilo negodovanja, ali zahvaljujući našim edukacijama, klijenti su ubrzo shvatili sve prednosti zdrave hrane. To je bio stvarno velik rizik, no uspjeli smo i vlasnici su sretni, kao i njihovi ljubimci.