Intervju: Draško Holcer, dipl.inž. biologije-ekologije

Pročitajte sažetak intervjua objavljenog na portalu Biologija.com.hr u kojemu govori Draško Holcer, dipl.inž. biologije-ekologije, viši kustos u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju i predsjednik Instituta za istraživanje i zaštitu mora Plavi svijet.

Možete li našim čitateljima reći koji je stvarni status sredozemne medvjedice (Monachus monachus) u Jadranu danas?
Trenutno prevladavajuće mišljenje kako se "sredozemna medvjedica vratila u Jadran" uglavnom je rezultat potpuno nekritičkih izjava raznih pojedinaca i senzacionalnih naslova. Iako osobno ne pratim "medijski razvoj situacije", ono što znam je da u području Istre i Kvarnera obitava jedna sredozemna medvjedica. Njezino pojavljivanje u tom području prvi puta smo zabilježili 12.6.2005. u blizini Silbe. S obzirom da se ova životinja relativno redovito opaža, njezine fotografije i videosnimke obilaze medije stvarajući privid da se radi o većem broju jedinki, a napisi tipa "adriana se vratila" stvaraju potpuno krivi dojam o tome da se sredozemna medvjedica kao regionalno izumrla vrsta "vratila" u područje prijašnjeg obitavanja te da sada u Jadranu postoji nekakva populacija dovoljna za ponovno naseljavanje prijašnjeg područja obitavanja. Činjenica je da nemamo dokazima potvrđena opažanja više od jedne stoga mislim da se i u ovom slučaju radi uglavnom o opažanjima trupaca, odbačenih guma i boca, riba, dupina i slično te, veoma rijetko, o pojedinačnim sredozemnim medvjedicama "u prolazu". Ljudi bi trebali znati da je procijenjeni ukupni broj sredozemnih medvjedica koje još žive u cijelom Sredozemlju i dijelu Afrike oko 350-450 jedinki te da se radi o kritično ugroženoj vrsti čiji oporavak i na područjima gdje postoje male populacije o kojima se intenzivno "brine" nije zabilježen. Galama, izrada posebnih mjera zaštite i slično jednostavno je pretjerivanje i zatvaranje očiju pred činjenicom da brojne druge vrste koje u Jadranu stvarno žive imaju probleme koje bi trebalo sustavno rješavati, no to u javnosti ne bi donijelo toliko slave.

2006. godine službeno je pokrenut Vaš dugogodišnji san - Lošinjski rezervat za dupine. Koliko ste muke morali proći da biste sa svojim suradnicima došli do ovoga statusa, inače prvoga u Mediteranu i najvećeg zaštićenog morskog područja u Jadranu?
Prijedlog za uspostavljanje zaštićenog područja u Kvarneriću prvi puta je napisan 1995. godine. Odluka o proglašenju rezervata donešena je u srpnju 2006., međutim ona je imala vremensko ograničenje trajanja od najviše tri godine jer je rezervat dobio samo preventivnu zaštitu. Tijekom te tri godine trebalo je utvrditi tko će područjem upravljati, razraditi plan upravljanja, donijeti mjere zaštite itd. Osobno, mislio sam kako smo u profesionalnom smislu moji kolege i ja napravili svoje "životno djelo"; rezervat koji je u našem prijedlogu bio utemeljen na principima sudjelovanja javnosti i raznih interesnih skupina, utemeljen na zajedničkom utvrđivanju nužnih kompromisa između svih zainteresiranih strana s ciljem osiguravanja budućnosti kako stanovnicima otoka tako i biološkoj raznolikosti okolnog mora, dakle sasvim drugačije (po našem mišljenju) od svih ostalih.
No u trenutku kada smo stvarno vidjeli odluku o proglašenju na papiru, postalo nam je jasno da su mogući problemi na vidiku. Naime, u odluci su u potpunosti nedostajale mjere zaštite, što je otvaralo ogroman prostor za širenje dezinformacija, što se u konačnici i dogodilo. Ne ulazeći u detalje trogodišnje, usudio bih se reći, kalvarije koju smo kao organizacija i pojedinci prolazili, u razne interese pojedinaca, ogromno nerazumijevanje i relativnu nezainteresiranost nadležnih institucija, rezervat je u srpnju 2009. tiho prestao postojati. Tako se naš najveći uspjeh kroz dugo mučenje pretvorio u naše najveće razočaranje.

Što mislite o inicijativi nekolicine država i gradova u svijetu koje su zabranile uporabu plastičnih vrećica?
Kad bi se svatko provezao morem i vidio kakav je razmjer te katastrofe koja se zove "plastična ambalaža", vjerujem kako bi bez ikakvog razmišljanja prestao koristiti plastične vrećice. Ja vam ne mogu riječima dovoljno opisati koja količina plastičnog otpada pluta površinom mora. Jednostavno, ovisno o danu i prevladavajućim strujama i vjetru, nije moguće ploviti duže od minute a da ne naiđete na vrećicu ili nekakve komade plastične ambalaže. A koja je količina ispod površine, ne mogu niti zamisliti. To je jednostavno katastrofa! Posljedice koje plastična ambalaža i vrećice ostavljaju na morske organizme postaju sve vidljivije. Osobno sam radio obdukciju dva dupina koji su imali želuce ispunjene raznom plastičnom ambalažom. Problem je kod životinja koje su progutale neku količinu plastične ambalaže utvrditi jesu li uginule baš zbog te ambalaže ili je gutanje ambalaže posljedica nekih drugih bolesti zbog kojih nisu mogle loviti plijen i slično. Jer i kod nekih zdravih dupina i kitova slučajno ulovljenih u mreže, pronađena je određena količina plastične ambalaže u želucima. Vjerujem kako vam je jasno da sam apsolutni pobornik zabrane korištenja plastičnih vrećica i nadam se da ćemo doživjeti tako nešto. Naravno, jasno mi je kako su neke stvari neophodne i kako je plastika dio našeg života, ali ljudi bi stvarno trebali biti svjesni posljedica koje ostavljaju u okolišu.

Kako gledate na senzacionalističke naslove u pojedinim medijima u kojima se znanstveni rezultati pokušavaju preuveličati? Primjerice, jedan od takvih naslova vezan je uz Vaše posljednje istraživanje dobrih dupina iz zraka, a glasi: ”Jadran prepun morskih pasa i kitova”.
Ljute me takvi naslovi. Imam osjećaj da oni jednostavno bagateliziraju vaš svaki napor da javnosti pružite jasnu, istinitu i cjelovitu informaciju. Na kraju se osjećate blesavo jer se kolege koji znaju nešto o problematici pitaju o vašim sposobnostima i radu, a javnost postaje histerična jer u Jadranu ima milijun suludih i krvožednih proždirača jadnih kupača ili počinje stvaranje mišljenja kako je zaštita npr. dupina potpuno besmislena kad ih ima "koliko hoćeš". Danas je gotovo nemoguće pronaći novinara koji s interesom i zanimanjem razgovara s vama o temi koju želi obraditi, i koji se prije tog razgovora pripremio za razgovor. Sve se svodi na par nekakvih kratkih pitanja, površne vijesti, vrišteći naslov i krivu sliku koju nakon toga dobiva javnost. Na raznim stranama vijest o istom događaju zvuči kao da se radi o različitim događajima. Javnost na kraju ne zna što je zapravo bila vijest i sve se svodi na rečenicu "vidjeli smo te u novinama".

Više pročitajte na Biologija.com.hr, portalu udruge Bioteka, na kojemu se svakodnevno donose novosti i članci iz područja biologije i srodnih znanosti u obliku aktualnih i provjerenih informacija, izravno sa sveučilišta i instituta te znanstvenih časopisa diljem svijeta. Portal promovira znanost, edukaciju i nesenzacionalizam, a može se pohvaliti činjenicom da je jedini hrvatski portal ove tematike.