Jagode iz Vrgorca ove godine su slađe nego ikad, ali ih nikad nije bilo manje

Mateo Grljušić iz Vrgorca, jedan od najvećih uzgajivača jagoda u tom kraju, ove godine očekuje oko 28 tona uroda iz 40 tisuća sadnica, dok će OPG Bratanić iz Šušnjara pokraj Ivanić-Grada morati baciti čak 80 posto svog uroda.

Berba jagoda u vrgorskom kraju započela je prvog radnog dana nakon Uskrsa. Loše vremenske prilike uzrokovale su kašnjenje početka berbe, što je također utjecalo na urod.

"Ove godine sigurno neće biti kao prošle, jer nagle promjene u vremenskim uvjetima donose temperaturne šokove za njih. Početak travnja bio je izuzetno hladan, da bi zatim uslijedilo naglo zatopljenje, a sada nas opet očekuje zahlađenje. Iako to stvara izazove, kvaliteta jagoda nikada nije bila bolja“, kaže Mateo Grljušić iz Vrgorca, nositelj OPG-a otvorenog 2018. godine.

Grljušić je jedan od većih uzgajivača u tom kraju, koji je ove godine na hektaru plastenika posadio 40 tisuća sadnica.

Vrgoračka jagoda
Osim voćem koje nosi oznaku "Vrgoračka jagoda", Grljušić na svom OPG-u uzgaja i češnjak, lubenice i mandarine.

"Urod ćemo moći procijeniti tek na kraju sezone, jer je ovo sada tek faza zrenja koja se nastavlja i ovog tjedna. Očekujemo novi ciklus dozrijevanja krajem svibnja ili početkom lipnja, što bi moglo malo povećati ukupni prinos“, dodaje.

Nažalost, domaćih jagoda neće biti dovoljno da pokrije hrvatsko tržište jer, kako ističe, svake godine sve je manje uzgajivača u vrgorskom kraju. Ove godine očekuje se čak 30 posto manje ovog voća iz Vrgorca.

"Cijena nas doslovno guši, a situaciju dodatno pogoršava nelojalna konkurencija iz uvoza. Na zagrebačkoj tržnici plodovi iz hladnjače, iz Španjolske, prodaju se za oko 2 eura, dok su naši fiksni troškovi berbe i ambalaže od 1 do 1,10 eura po kilogramu“, objašnjava.

Grljušić kaže da ove godine očekuje oko 28 tona jagoda, dakle 40 tisuća sadnica, a na svakoj predviđa 70 dkg.

"Jedino što nas tješi jest to što kupci prepoznaju naš proizvod - ona je izbrendirana, prepoznaje se po okusu, mirisu i izgledu. Drugi problem je prepakiravanje i lažno deklariranje robe, jer se često prodaju jagode koje nisu iz Vrgorca, ali nose tu oznaku“, pojašnjava.

Oznaka za ovaj autentičan proizvod ovog kraja jest prozirna košarica s utisnutim logom "Vrgoračka jagoda", a kutije su kartonske s istom oznakom, što su trenutačne oznake za ovu sezonu.

"Ove godine smo krenuli s berbom 15. travnja za razliku od prošle kad smo počeli već početkom travnja. Lani nije bilo toliko kiše pred početak, pa je bilo i toplije vrijeme. Ove godine zakačio nas je 1. maj, kasni Uskrs, pa nam je prodaja slabija, ali nešto smo pokrenuli s maloprodajnim mjestima u Karlovcu i Zagrebu, pa pokušavamo to riješiti na taj način“, pojašnjava Grljušić.

S radnom snagom nema problema jer ima više stalnih sezonskih radnika. Osigurava im kontinuitet posla, pa su prvo na OPG-u u berbi jagoda, pa češnjaka i na koncu lubenica.

"Ove godine plaća im je 50 eura dnevno, ali s troškovima prijevoza i markica mene to izađe oko 60 eura. Radnik efektivno radi 6 sati, što znači da im je satnica 10 eura. Dnevno jedan radnik može ubrati oko 70 kg jagoda. Ostaje pitanje, hoće li mi to na kraju godine uopće biti isplativo“, zaključuje Grljušić.

Bolest uništila 80 posto uroda
Pejo Bratanić iz Šušnjara pored Ivanić-Grada bavi se poljoprivredom posljednjih osam godina, kada je odlučio prvi put posaditi 12 tisuća sadnica jagoda.

"Dvije godine kasnije supruga i ja odlučili smo otvoriti OPG. I do ove godine sve je išlo super. No, nasad nam je ove godine napao botritis, koja nam je pobila skoro sav urod na otvorenom“, priča Bratanić.

Botritis, kojeg uzrokuje gljivica Botrytis cinerea, najteža je bolest jagoda, jer kvari plodove tijekom berbe, koji su obično prekriveni sivo-prašnjavom prevlakom..

Jagode uzgajaju pretežno na otvorenom, oko 80 posto, ali imaju i dva plastenika koja premještaju po potrebi, a upravo su u plastenicima rezultati ove godine bili bolji – tamo je propalo “samo” 50 posto uroda.

"Ove godine, nažalost, bilo je dosta kiše, zemlja se nije stigla osušiti i dosta mi je sadnica propalo, jer nisam koristio nikakve kemikalije ni zaštitu. Apsolutno ništa budući da se držim sto posto domaćeg, ekološkog uzgoja, a najveći problem bila je prevelika vlaga“, objašnjava.

Ističe kako se sve drugo može kontrolirati u uzgoju, osim vlage.

"Sve drugo vi nekako možete kontrolirati – ako je prejako sunce, navuče se sjenilo na plastenik i malo se zaštiti, ali kad padne velika količina vode, to ne možete nikako maknuti. Siguran sam da bi mi zaštita pomogla, spriječila da propadne određeni dio, ali to onda više ne bi bio proizvod po kojem me ljudi poznaju“, dodaje.