Kako će nas država štititi od banaka

Izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju predviđaju bolju zaštitu potrošača kroz mjere vezane uz jasnije definiranje i ograničavanje kamatnih stopa, marža i naknada, kao i ograničavanje visine dopuštenog prekoračenja po tekućem računu na razinu jednog redovnog mjesečnog priljeva.

Predviđa se to u radnoj verziji prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju o kojoj je Ministarstvo financija otvorilo javnu raspravu koja će trajati do kraja svibnja. Izmjene i dopune Zakona donose niz mjera za poboljšanje položaja građana/potrošača, koji su kao 'slabija' ugovorna strana suočeni s velikim brojem problema u kreditnim odnosima s vjerovnicima, a teret krivnje za ovakvo stanje, kažu u Ministarstvu financija, svakako snose i banke. Stoga je predviđen niz izmjena pa tako naknade vezane uz odobrene kredite moraju biti vezane uz stvarni trošak odobravanja kredita, a uvođenje novih naknada nakon potpisivanja ugovora o kreditu je zabranjeno. Ministar financija pravilnikom će podrobnije definirati naknade. Uvodi se obveza sukladno kojoj vjerovnik mora pisanim putem upozoriti potrošača na rizike povezane s promjenom tečaja, promjenom kamatne stope te gubitkom prihoda samog potrošača. Egzaktno se definiraju parametri koji se mogu koristiti kod promjene ugovorene promjenjive kamatne stope, a marža mora biti fiksna cijelo vrijeme otplate kredita.

Uvodi se obveza definiranja parametara i fiksne marže i kod ugovora o kreditu sklopljenih prije stupanja na snagu ovoga zakona, pri čemu kod ugovora o kreditu kod kojih je tečaj strane valute u odnosu na domaću porastao za više od 20 posto tijekom otplatnog razdoblja, kamatna stopa niti fiksna marža ne smiju biti veće od početnih. Iz ove odredbe proizlazi da banke trebaju kamatne stope na kredite odobrene uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vratiti na početnu razinu, što za većinu korisnika znači nižu kamatu odnosno smanjenje otplatne rate. Također, predlaže se ograničavanje kamatne stope na stambene kredite, koja ne smije biti veća od prosječne kamatne stope na odobrene stambene kredite po valutama u RH, uvećane za jedan postotni bod. Bitna izmjena je i ograničenje visine dopuštenog prekoračenja po tekućem računu koje ne smije prelaziti visinu prosječnog mjesečnog priljeva na taj račun tijekom posljednjih šest mjeseci. Građani i banke moraju prekoračenja veća od jednog redovnog mjesečnog priljeva svesti u dozvoljene okvire do 31. prosinca 2014. Pri tome banke moraju građanima ponuditi kredit za zatvaranje prekomjernog minusa na razdoblje ne kraće od 24 mjeseca. Predviđa se i ograničavanje efektivna kamatna stopa (EKS) na način da iznosi maksimalno jedan postotni bod manje od zakonske zatezne kamatne stope. Izmjene i dopune Zakona potrošačkom kreditiranju, napominju iz Ministarstva financija na svojim mrežnim stranicama, potaknute su teškim položajem građana u kreditnim odnosima s vjerovnicima, o čemu govori više od 300.000 blokiranih računa građana te sve veći postotak kredita koje građani ne mogu otplaćivati. Udio nenaplativih kredita u ukupnim stambenim kreditima je 12,5 posto, a u nekim kategorijama kredita, primjerice, kod stambenih kredita u švicarskim francima, jest i daleko veći.

Teret krivnje za ovakvo stanje, kažu u Ministarstvu financija, svakako snose i banke, koje su svojim neodgovornim ponašanjem i prekomjernom kreditnom ekspanzijom, često odobravale kredite bez kvalitetne dubinske analize klijenta i utvrđivanja njegove kreditne sposobnosti kao i vrednovanja svih rizika koji prate kreditni posao. Isto tako, banke su s potrošačima sklopile desetke tisuća ugovora o stambenom kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a da pri tome nisu ugovoreni parametri temeljem kojih će se kamatna stopa mijenjati. Takvi ugovori o kreditu dopuštaju samovolju banke kod promjene kamatne stope te su sukladno Zakonu o obveznim odnosima ništetni. Takvi su ugovori o kreditu suprotni i temeljnim načelima koje proklamira Ustav RH. Samovolja banaka, ističu, također je vidljiva i kod odobravanja, a posebice ukidanja prekoračenja po tekućim računima građana (tzv. minusa) jer odluke o smanjenju minusa banke donose jednostrano. U Ministarstvu financija smatraju kako se takvo ponašanje banaka ne razlikuje od ponašanja zakonom zabranjenih 'kreditnih ureda' koji su djelovali bez licence, a brojne sudske tužbe protiv banaka potvrda su opisanih loših postupaka banaka.

Također ističu da je intencija ovoga zakona primjena njegovih odredaba na sve ugovore o potrošačkom kreditu, neovisno o vremenu njihova nastanka pa tako i na ugovore o kreditu nastale prije donošenja prvog Zakona o potrošačkom kreditiranju u Republici Hrvatskoj 2009. godine.