Miroslav Varga: Poduzetnik se uvijek piše velikim slovom jer je to osoba koja je spremna na mnoge žrtve koje obični svijet ne razumije

Miroslav Varga stručnjak je za online marketing i statističke analize i jedini je GCT (Google certified trainer) na svijetu u statusu djeda. Ima veliko iskustvo u upravljanju Google AdWords kampanjama, a iza sebe ima na desetke milijuna klikova u kojima je testirao reakcije internetskih tražitelja na svim europskim i sjevernoameričkim tržištima. Evo što je otkrio za portal Mojnovca.hr!

Kako je išao tvoj poslovni i poduzetnički put? Što sve danas radiš?
Miroslav: Nakon faksa sam radio na raznim poslovima i u raznim tvrtkama – od osmišljavanja, eksploatacije, održavanja i zbrinjavanja raznih proizvoda. Od 1993. pa do danas sam manje-više u privatnom sektoru i mogu reći da se danas ne bih mogao vratiti u korporativni ili državno-javni sektor.

Kako sam se iznimno loše osjećao u prodaji jer su nas kao inženjere oblikovali da je proizvodnja ono bitno, a prodaja je obično uvaljivanje. Tu je naravno i bivši sustav odradio svoj utjecaj jer prema Marxu samo je rad mjerljiv – tone, metri, komadi i sl. Sve ostalo su aktivnosti.

Kad sam otkrio Google pozicioniranje i sponzoriranje poruka doživio sam svojevrsnu epifaniju. Od tog trenutka je Google od mene preuzeo ‘mučni‘ dio prodaje. Netko bi tražeći nešto, sam izjavio što mu treba, a Google mu je ponudio moju poruku da to imam, nekad čak i po kojoj cijeni i pod kojim uvjetima. Od tog trenutka do danas nisam se pomaknuo i uživam u tome – u Google oglašavanju.

Tko je Miroslav Varga privatno i izvan društvenih mreža?
Miroslav: Moja je sreća da sam ‘otkrio’ svoj hobi i od kada zarađujem od toga, nisam više nikada radio. Naprosto uživam u tome što radim. Takav sam i izvan društvenih mreža. Nemam nekih posebnih tajni i možda je moj najveći blagoslov da sam vrlo nezanimljiv i dosadan.

Jedino što me možda malo izdvaja je velika ljubav prema drvetu. To sam naslijedio od svog pok. djeda koji je bio vrstan stolar i iza kojeg je ostalo puno alata za obradu drveta. Preko svog pok. oca sam vrlo rano naučio čemu neki alat služi, što može i kako se zove.

Tako se i danas u slobodno vrijeme bavim svojim hobijem (Google oglašavanjem) i obradom drveta. Naravno, to kad imam vremena od svojih sedmero unučadi.

Kakav je tvoj odnos s novcem i je li se mijenjao s godinama?
Miroslav: Novac je za mene uvijek bio sredstvo, ne cilj. Zato ga nikad nisam imao, niti skupljao. Nas su učili da je novac kontekstualna, ne i stvarna vrijednost. Čim promijeniš kontekst u kojem nešto vrijedi, postaje bezvrijedan (primjerice, moja pok. baka je potpaljivala štednjak bezvrijednim novčanicama iz razdoblja NDH).

Da se voziš avionom koji prevozi tone zlata i ziljune novčanica i slučajno završiš sam na pustom otoku sve tone zlata bi mijenjao za džepni nožić, a novčanice za kutiju žigica. Tako da i dan danas trebam novac zbog drugih – da im podmirim troškove za hranu, energiju ili obuću i odjeću. Inače za drugu svrhu ne znam što bih s novcem.

Zbog sličnih razloga ne igram loto niti se kladim – ne znam što bih s novcem ako ga slučajno i dobijem. Vjerojatno bih ga razdijelio u dobrotvorne svrhe jer mi ne znači puno.