Najveći su proizvođač i distributer voća u Sloveniji, ali jabuka iz uvoza kod njih nema

Postoje još od 1965. godine, najprije kao poljoprivredna zadruga u Krškom, a danas su najveći proizvođač i ditributer voća i povrća u Sloveniji. Rade pod imenom Evrosad, te imaju ukupno 600 ha pod voćem i povrćem, zajedno s 30 kooperanata. Ponosni su i na najveći ekološki voćnjak u Ormožu koji se prostire na 120 ha od čega je pod jabukama 80 do 90 ha.

"Jabuke se u Sloveniji prodaju od 1,60 do dva eura po kilogramu, dok su one ekološke 2,50 eura, ali nijedna iz uvoza neće ući u naše hladnjače jer imamo dovoljno svojih cijele godine", ističe Boštjan Novak, voditelj prodaje tvrtke Evrosad koja se dugo nosila sa stigmom nuklearke u Krškom, a danas se voćnjaci jabuka, pod zaštitnim mrežama, nalaze tik do nje, a ista bi trebala dobiti i novi reaktor.

Osim uzgoja jabuka, imaju i breskve, jagode, trešnje i šljive, a pokušali su i s uzgojem povrća, prije svega krumpira i paprike. "No, pokazalo se da naša zemlja nije pogodina za njegov veći uzgoj'", dodaje Novak.

Tržnica u Krškom proda 100 tona voća
U Krškom se nalazi i tržnica na koju su posebno ponosni, a posluje u sklopu tvrtke Evrosad, koja predstavlja gotovo trećinu slovenske proizvodnje voća. Naime, godišnje proizvedu oko 22.000 tona voća koje izvoze u trinaest europskih zemalja i osamnaest zemalja Bliskog istoka, a njihove ćete proizvode pronaći u svim vodećim trgovačkim lancima i na domaćem tržištu.

Novak ističe da si mali uzgajivači voća, do pet tona, ne mogu priuštiti hladnjaču ili sami ući u neki trgovački lanac pa koriste njihove usluge. To znači da godišnje imaju 10.000 do 15.000 tona sezonskog voća, najviše jabuke 5.000 tona, koliko ih i ove godine očekuju. Naravno, napominje, učestale klimatske promjene su tu, što znači da se proizvođači moraju nositi s toplim zimama i hladnim proljećem, koje donosi jake mrazeve. To je rezultiralo, napomenuo je, da ove godine 75 posto proizvođača voća nema uroda, a Evrosad, čiji su nasadi 90 posto pod zaštitnim mrežama, ga imaju.

Kako se čulo, radi se o 40 tona breskvi, te četiri tone jagoda koje se ručno beru, što obavljaju sezonski radnici iz naše regije, ali i oni iz Bugarske i Moldavije. Na lokalnoj tržnici, koja je zapravo lijepo uređena veća trgovina, a koja posluje u sklopu tvrtke, prodaju godišnje 100 tona voća. Ima u njoj i drugih proizvoda, u prvom redu lokalnih poljoprivrednih proizvođača, bilo voća, povrća, sokova, delikatesa, vina, sireva...

I naglašava, ništa od voća se ne baca. Ono što se ne preradi u brojne voćne skokove, ide lovcima, koji, kaže, stoje u redu da bi dobili 'trule jabuke' za hranjenje divljači. Na naš upit imaju li voća iz Hrvatske, čuli smo da su ove godine dobro išle maralice, ali ne i mandarine, jer ih tamošnji kupci 'ne traže'.

Robot fotografira svaku jabuku 27 puta
Obišli smo i veliku sortirnicu voća kao i hladnjaču, u kojoj tri robotizirane linije dnevno sortiraju za osam sati 20 do 30 tona voća, što je prije radilo 30 radnika. Inače, u sortirnici danas radi manje ljudi nego ranije, ali ne rade zalihe za hladnjaču jer voće tako gubi na kvaliteti, već prate potrebe tržišta i nastoje reagirati na dnevnoj bazi.

Novak nam je otkrio da investicije u jednu robotiziranu liniju iznose između 25.000 do 40.000 eura. Robot, ističe, fotografira jednu jabuku čak 27 puta, kako bi ona prošla cijeli postupak sortiranja prema sorti, boji i namjeni, te postupak pranja u vodi u koju prvo idu ekološki uzgojene jabuke, a poslije njih na red dolaze sve druge.

S druge strane, kruške se ne peru, kažu, jer zbog svoje težine potonu.