Nijemci zainteresirani za osječki Tekstil LIO?

Osječka tvrtka Tekstil LIO poslovnu 2015. godinu završila je sa 7,5 milijuna kuna ostvarenog prihoda te dobiti nakon oporezivanja od 18 tisuća kuna.

U tekućoj godini nema dugovanja prema Poreznoj upravi, podmiruju se sve obveze prema dobavljačima, a radnicima isplaćuju plaće. Tvrtka je i bez kreditnog zaduženja te sličnih opterećenja, dok se tekuće poslovanje realizira od ostvarenih prihoda.

Podaci su ovo izneseni na skupštini udjeličara Teksti LIO-a održanoj krajem ovog tjedna.

No, nažalost, teško da se ova skupština može tako i nazvati, jer ponovno ju je obilježio verbalni sukob između sadašnjeg i bivšeg direktora ove tvrtke Jure Radića i Zlatka Kozine. Obojica su njezini (veći) udjeličari, dvojica od ukupno njih 18.

Kozini su prošle godini, o čemu smo i pisali, udjeličari izglasali nepovjerenje i razriješili ga s mjesta direktora, a kamen spoticanja bili su negativni poslovni rezultati za 2014. godinu.

Kozina, s druge strane, teško podnosi poslovne poteze nove Uprave, optužuje Radića za niz po njemu nezakonitih poteza, prije svega prodaju strojeva koji su kupljeni poticajnim sredstvima države (pa se ne smiju otuđiti pet godina), ali i za otkaze za 12 radnika koji su po njemu tobože poslovno uvjetovani.

Sukob ove dvojice otišao je toliko daleko da su ih udjeličari upozorili kako “LIO ne postoji samo zbog njih dvojice, te će i jednog i drugog otjerati.” Ovim sukobom atmosfera među udjeličarima bila je takva da je upitno jesu li uopće odluke koje su donijeli izglasane valjano.

Što očekivati od Tekstil LIO-a u novoj godini? Radić i dalje najavljuje poslovni zaokret i isključivo proizvodnju iz prirodnih materijala. Proizvodnja se za ukupno 15 zaposlenih (nekada i 40) i dalje redovito odvija, odnosno i dalje se prozvode jastuci i jorgani. Dio prihoda ostvaruje se iznajmljivanjem skladišnog prostora - prošle godine osječkoj mljekari Meggle Hrvatska, a ove godine Tvornici šećera Osijek. Valja spomenuti i da je prošle godine prodana nekretnina koja je do tada bila iznajmljena PET centru (plus pripadajućih 28 parkiranih mjesta) za 1,6 milijuna kuna. Zanimljvio je napomenuti da je 2013. godine samo zgrada bila procijenjena na 2,8 milijuna kuna.

No, kakva je prava sudbina ovog jedinog preostalog osječkog tekstilca iz “onih starih ” vremena?
Među udjeličarima se sve glasnije spominje pojava zainteresiranog stranog (njemačkog) investitora koji je voljan otkupiti vlasničke udjele i krenuti s novom proizvodnjom. Jamačno i bez Radića i Kozine.

ZADOVOLJŠTINA ZA KOZINU
U međuvremenu je Zlatko Kozina dobio svojevrsnu zadovoljštinu. Zatražio je, naime, sudsko vještačenje za rezultate poslovanja u 2012., 2013. i 2014. godini. I ekspertiza je pokazala kako je rezime poslovanja u 2012. godini donio ukupne prihode od šest milijuna kuna, iduće godine 7,3, a sporne 2014. godine 7,5 milijuna kuna, uz dobit od 50 tisuća kuna. Dakle, nalaz sudskog vještaka je da su prihodi bili u konstantnom rastu, da su ukupni rezultati tih poslovnih godina stabilni, pa da razlog za njegov opoziv ne može biti u neuspješnom, odnosno negativnom poslovanju. Tekstil LIO je 2005. godine dobio HGK-ovu Zlatnu kunu.
Svi zaposleni, uključujući i direktora, imaju plaću 3000 kuna

Svi zaposleni, uključujući i Upravu, primaju plaću u iznosu od 3000 kuna neto. Nitko od njih nema službeni mobitel, a Uprava ni službeni automobil, pa ni pravo na reprezentaciju...