Nova dva važna otkrića Radmana i Đikića

U novom broju jednog od najpoznatijih svjetskih znanstvenih časopisa Cell sutra će biti objavljena dva važna otkrića hrvatskih znanstvenika Miroslava Radmana i Ivana Đikića. Ovo je prvi put da se u jednom tako uglednom časopisu istodobno objavljuju dva rada hrvatskih znanstvenika koji, k tome, surađuju u istoj instituciji, splitskom MedILS-u.

- Cell u biologiji ima čak veći impakt od Sciencea i Naturea. Objavljivanje dva rada iz jednog instituta u istom izdanju Cella, bio bi uspjeh i za najuglednije svjetske institute, mnogo veće od MedILS- a- rekao je prof. Radman. On i njegovi suradnici identificirali su glavne proteine popravka oštećene DNK u bakteriji Deinococcus radiodurans.

Ta čudesna bakterija može izdržati zračenja i do 5000 puta veća od onih koja su smrtonosna za ljude te preživjeti u pustinjskom pijesku ili kamenim površinama gdje zbog ekstremne dehidracije i dugog izlaganja Sunčevu ultraljubičastom zračenju ne može opstati nijedan drugi organizam. U listopadu 2006. godine Radman i njegovi suradnici u radu u časopisu Nature objasnili su mehanizam koji bakteriji D. radiodurans omogućava da “preživi smrt”.

- Rad u Nature bio je o mehanizmu popravka dezintegriranog genoma, a u Cellu smo identificirali četiri ključna enzima za popravak DNK. Naš je zaključak da Deinococcus nije evoluirao nove nepoznate enzime već našao način da efikasnije upotrijebi već poznate enzime - pojasnio je prof. Radman naglasivši da je u otkriću sudjelovala i mlada hrvatska znanstevnica Dea Slade (27). Ona je prvi autor rada, što znači da je napravila najveći dio eksperimentalnog posla, a za nekoliko dana brani doktorat.

- Naš daljnji rad ide prema identifikaciji načina na koji D. radiodurans zaštićuje svoje proteine od oštećenja prouzročenih zračenjem. Efektna zaštita proteina značila bi usporenje procesa starenja - naglasio je prof. Radman.

Međunarodna skupina prof. Ivana Đikića u svom je radu postavila novu paradigmu u regulaciji imunoloških odgovora organizma. - Uspjeli smo opisati potpuno novi mehanizam prijenosa signala koji reguliraju imunološki odgovor organizma. Time smo promjenili dosadašnju pretpostavku o ulozi različitih ubikvitinskih signala u tim procesima.

U radu smo opisali i kristalne strukture molekula u tom signalnom putu, što će omogućiti dizajniranje novih kemijskih sastojaka koji mogu djelovati kao budući lijekovi protiv upalnih procesa i raznih tumora - pojasnio je prof. Đikić. Naglasio da je dio istraživanja, koja su trajala pet godina, obavljen u Medilsu.

- Prva autorica na našem radu Fumiyo Ikeda upravo je u MedILS-u došla do velikog dijela svojih rezultata - rekao je Đikić. U radu Đikić i njegovi suradnici objasnili su i uzrok rijetke bolesti ektodermalne displazije. Kod pacijenata oboljelih od ove bolesti koža je vrlo tanka i postoje nepravilnosti u radu znojnih žlijezda.

- Riječ je o nasljednoj bolesti koja pogađa otprilike svako sedmo dijete na 10 000 rođenih, a često je kombinirana s imunoeficijencijom, tj. manjkom imunološkog odgovora. Dosad su opisane specifične mutacije u genu koji se zove NEMO, ali nije bilo poznato njihovo značenje za razvoj bolesti. U našem radu smo na elegantan način objasnili zašto te mutacije uzrokuju poremećaje u prijenosu signala unutar stanica te tako dovode do oštećenja epidermalnih stanica koze te nedostataka imunolškog odgovora u limfocitima - pojasnio je Đikić.