Obrazovanje za okoliš bit će dio programa građanskog odgoja

Mirela Holy nova je ministrica zaštite okoliša i prirode. Rođena je 15. prosinca 1971. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, diplomirala etnologiju i komparativnu književnost 1996. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2000. magistrirala na poslijediplomskom studiju znanosti o književnosti. Doktorirala je 2005. na doktorskom studiju znanosti o književnosti na temi „Mitski aspekti ekofeminizma“.

Članica SDP-a je od 1998., a deset godina kasnije postaje SDP-ovom saborskom zastupnicom, nakon čega je ubrzo izabrana za predsjednicu Savjeta za zaštitu okoliša SDP-a.Od 2008. do 2011. u Saboru obnaša dužnosti potpredsjednice Odbora za zaštitu okoliša, a članica je i nekoliko odbora: Odbora za prostorno uređenje, Odbora za ravnopravnost spolova i Odbora za međuparlamentarnu suradnju.

Možete li nam pojasniti osnove ustroja i prioritetnih poslova Ministarstva zaštite okoliša i prirode?

Radimo na fizičkom, tehničkom, birokratskom i informatičkom razdvajanju Ministarstva zaštite okoliša i prirode od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja koji su do sada bili jedno ministarstvo. Isto tako, naše se ministarstvo spaja sa sektorom zaštite okoliša iz Ministarstva kulture. Prije nego ova procedura završi ne možemo započeti s operativnim funkcioniranjem zbog čega se nadam da će uskoro biti dovršena. Slijedi formiranje Foruma za zaštitu okoliša i prirode kojim planiramo podići kvalitetu donošenja odluka i zakona iz područja zaštite okoliša i prirode; izrada i donošenje novog Zakona o otpadu te podzakonskih akata iz tog područja; izmjena Zakona o zaštiti okoliša u cilju transparentnih procedura vezanih uz studije utjecaja na okoliš te prilagodbe iznimno složenoj IPPC direktivi; izrada i donošenje novog, logičnijeg i jednostavnijeg Zakona o zaštiti prirode; razrada mjera, programa i projekata usmjerenih prema 'zelenom' razvoju Hrvatske…

Istaknuli ste kako Ministarstvo vidite kao koordinacijsko tijelo koje provodi politiku zaštite okoliša i prirode putem različitih resora te konkretnim programima i mjerama predlaže drugim resorima na koji način provesti obveze koje pred Hrvatsku nameću različite konvencije i direktive o zaštiti okoliša. Kakvu suradnju očekujete s drugim resorima?

Nadam se da ćemo s drugim resorima, posebice s Ministarstvom gospodarstva, Ministarstvom poljoprivrede, Ministarstvom turizma, Ministarstvom zdravlja, Ministarstvom pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstvom graditeljstva i prostornog uređenja, odlično surađivati jer bez toga nećemo ispuniti vrlo zahtjevne obaveze iz okolišnih konvencija i direktiva.

Među svojim prvim potezima najavili ste utemeljiti forum za zaštitu okoliša i prirode koji će okupljati sve zainteresirane dionike – predstavnike civilnog društva, predstavnike stručnih institucija, jedinica lokalne i regionalne samouprave te gospodarstvenike. Možete li nam reći detaljnije kako je forum zamišljen i kada bi trebao početi s djelovanjem?

Forum je zamišljen kao tijelo uz pomoć kojeg, ponavljam, planiramo podići kvalitetu procesa donošenja odluka i zakona iz područja zaštite okoliša i prirode. U Forumu bi ravnomjerno, odnosno jednakim brojem članova/ica, bili/e zastupljeni/e predstavnici/e svih spomenutih dionika. Forum bi raspravljao o smjernicama za izradu zakona, politika, programa i podzakonskih akata prije no što ti dokumenti budu napisani kako bi se u toj vrlo ranoj fazi, odnosno znatno prije javne rasprave, pokušao postići konsenzus oko ključnih resornih pitanja.

Provedemo li Vašu ideju o davanju državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup s obvezom ekološkog uzgoja (tamo gdje je to moguće, naravno), kako tvrdite, Hrvatska bi za otprilike pet godina od današnjih 1,3% mogla doći na 10% udjela ekološke poljoprivrede u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Je li to dovoljno kako bismo smanjili štetan učinak koji na okoliš ima konvencionalna poljoprivreda ili ćemo morati „preobratiti“ poljoprivrednike na eko-proizvodnju? Je li to uopće izvedivo?

Vjerujem da je izvedivo, ali trebamo vrijedno, promišljeno i pametno raditi. Do sada je ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj bila prepuštena entuzijastima, a politika subvencija pokazala se nedostatnim instrumentom za povećanje ekološke proizvodnje u ukupnoj poljoprivredi. Zbog toga su nam nužne mjere državnog intervencionizma kako bismo pokazali da nam je ekološka proizvodnja stvarno, a ne samo deklarativno prioritetno pitanje. Samo povećanje ekološke poljoprivrede u ukupnoj poljoprivredi neće biti dovoljno u smislu smanjenja negativnog utjecaja na okoliš od strane konvencionalne poljoprivrede, ali zato su tu i obaveze iz vrlo zahtjevnih direktiva EU koje u sljedećih nekoliko godina moramo ispuniti. Tu, prije svega, mislim na IPPC i nitratnu direktivu.*

U Hrvatskoj se čak 40% ukupne energije potroši u segmentu zgradarstva (stambene, poslovne i javne građevine). Potrošnja energije je u samo jednoj godini, od 2009. do 2010., narasla za čak 6%, a prema europskoj direktivi 20-20-20 obvezali smo se smanjiti potrošnju energije za 20% do 2020. godine. Primjerice, u Njemačkoj se provodi energetska obnova zgrada što je rezultiralo višestruko smanjenim računima građana, otvaranjem novih radnih mjesta u građevinskom sektoru, a važno je znati da se na taj način smanjuje i emisija stakleničkih plinova. Postoji li mogućnost energetske obnove zgrada i u Hrvatskoj?

Projekti energetske učinkovitosti u zgradarstvu za Hrvatsku su važni ne samo zbog okolišnih, već i zbog ekonomskih i socijalnih razloga. Činjenica jest da uz pomoć projekata energetske učinkovitosti u zgradarstvu možemo pokrenuti posrnuli građevinski sektor koji ima značajan udio u BDP-u; potaknuti zapošljavanje ili barem spriječiti pad zaposlenosti u građevinskom sektoru; ali se uz pomoć tih projekata možemo boriti i sa sve raširenijom pojavom tzv. energetskog siromaštva. Ovi projekti se trenutno u Hrvatskoj subvencioniraju sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te iz proračuna mnogih jedinica regionalne i/ili lokalne samouprave, no mislim da će biti nužno uvesti i porezne olakšice kako bi se sredstva uložena u ove projekte vratila u znatno kraćem roku. Postoji cijeli niz mjera kojima se ovi projekti mogu dodatno potaknuti pa će ih Ministarstvo zaštite okoliša i prirode detaljno razraditi i predložiti resornim ministarstvima.

S druge strane, kako značajnije potaknuti proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije kad znamo da takva proizvodnja u ukupnoj potrošnji električne energije u Hrvatskoj sudjeluje s oko dva posto? K tome, pokrenut je i projekt "Javno zagovaranje i praćenje politika vezanih za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost u RH" kojemu je cilj, među ostalim, „utjecati na donositelje odluka kako bi pojednostavili postojeći administrativni postupak stjecanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije“. Udruge koje provode projekt tvrde kako je procedura složena, a negdje i nedovoljno definirana.

Tvrdnje udruga su točne. Nužno je olakšati realizaciju projekata OIE. Moji suradnici već rade na prijedlogu mjera usmjerenih prema ostvarenju znatno većeg udjela OIE u ukupnoj energetici te vjerujem da ćemo ih predložiti Vladi već u prvom tromjesečju.

Kako objasniti uredbu o zaštiti obalnog područja kojom je zabranjena gradnja vjetroelektrana na čak 60 posto predviđenih lokacija, a također se zabranjuje iskorištavanje solarne energije (osim za vlastite potrebe) na otocima i obalama, a pritom se nesmetano odvijaju pripreme za gradnju termoelektrane Plomin 3 (čiju gradnju podržava i nova Vlada premda se prema Kyoto protokolu trebaju izbaciti iz upotrebe do 2020. g. zbog svoj razarajućeg djelovanja na okoliš)? Kako pomiriti gradnju takve termoelektrane i brigu za okoliš i prirodu oko nas? Hoće li vladajuća koalicija mijenjati ove uredbe?

Vlada je OIE u svom predizbornom programu istaknula kao prioritetne projekte za pokretanje gospodarstva pa će učiniti sve kako bi olakšala realizaciju ovih projekata. Vlada u energetskom sektoru neće ostati fokusirana samo na OIE, već će realizirati i energetske projekte iz domene tzv. velike energetike, odnosno TE na plin, i vjerojatno jednu TE na ugljen, u cilju diverzifikacije energetskih izvora što je jedan od postulata nacionalne energetske sigurnosti.

Kako biste komentirali navode nekih političara koji tvrde da je gradnja nuklearne elektrane na Dunavu nužna kako bi Hrvatska zadovoljila svoje energetske potrebe?

Ne slažem se s takvim tvrdnjama. Za razliku od energetske politike koja se oslanja na megaprojekte poput nuklearnih elektrana, zagovaram decentraliziranu, regionalnu energetsku politiku koja se oslanja na veći broj manjih energetskih projekata pogonjenih lokalno dostupnim energentima.

Prijašnja vlast je dva mjeseca prije izbora poduprla prijedlog Odluke o donošenju Prostornog plana za gradnju kanala Dunav-Sava. Hoće li se kanal graditi, podržavate li njegovu izgradnju? Što je s gradnjom hidrocentrala na Savi i Dravi?

Ne znam hoće li ovaj financijski vrlo invanzivan projekt biti realiziran s obzirom na to da gospodarska situacija nije blistava. Ne podržavam kanaliziranje i reguliranje rijeka u cilju njihove plovnosti, ali podržavam dio projekta koji se odnosi na melioraciju, odnosno odvodnju i navodnjavanje poljoprivrednih površina. Što se tiče HE na Dravi njih već godinama stopira susjedna Mađarska putem odredbi Espoo konvencije. Pitanje je hoće li planiranih četiri HE na Savi biti moguće realizirati s obzirom na činjenicu da je Slovenija u gornjem toku Save u proteklih nekoliko godina sagradila i gradi nekoliko HE što će znatno utjecati i već sada utječe na tok i energetski potencijal rijeke Save.

Možete li nam reći kako bi trebao izgledati novi Zakon o otpadu?

U novi Zakon o otpadu bit će ugrađene obveze iz nove EU okvirne direktive o otpadu, ali i obaveza poštivanja hijerarhije postupanja s otpadnom iz Strategije gospodarenja otpadom iz 2005. godine, tj. primarna selekcija na mjestu nastanka otpada.

Recite nam nešto o projektu stvaranja zone Alpe-Adria bez GMO-a! Kako gledate na dobrobiti koje GM hrana može pružiti, npr. namirnice s većom razinom minerala, vitamina i antioksidansa ili kreiranje ulja s većim udjelom nezasićenih, a manjim udjelom zasićenih masnih kiselina?

GMO free zona Alpe – Adria nastala je na poticaj saborskog Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora u prošlom, šestom sazivu Sabora koji su podržali austrijski, slovenski, mađarski i talijanski parlamenti. Ne vidim nikakvu dobrobit u genetski modificiranoj hrani jer smatram da GMO usjevi predstavljaju veliku opasnost za biološku raznolikost i zdravlje ljudi i životinja.

Možete li pojasniti koncept Zelenog Novog Dogovora i ekonomije nulte stope rasta? Jesu li naša Vlada i javnost zreli za prihvaćanje ovog koncepta koji napušta u društvu poprilično ukorijenjenu paradigmu o stalnom gospodarskom rastu?

Svjesne toga da sadašnja globalna gospodarska kriza nije samo novčana kriza, već početak znatno ozbiljnije krize dostupnih prirodnih resursa na čijem se iskorištavanju u smislu proizvodnje stalno novih roba temelji ekonomska filozofija stalnog gospodarskog rasta, mnoge države danas govore o tzv. Green New Dealu, odnosno Zelenom Novom Dogovoru, ne samo kao načinu prevladavanja sadašnje krize, već kao o tranziciji prema potpuno novom modelu društva, modelu u čijem središtu više neće biti gospodarska paradigma koja se temelji na mahnitom globaliziranom konzumerizmu, odnosno stvaranju ozračja u kojem se opće društveno, ali i pojedinačno blagostanje temelji na sve većoj proizvodnji i sve većoj potrošnji sve nekvalitetnijih i kratkotrajnijih roba. Zeleni Novi Dogovor u gospodarskom se smislu manifestira kao javne i privatne investicije u projekte energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, sustave gospodarenja otpadom i dekarbonizacije privrede. Zeleni Novi Dogovor znači decentralizaciju, otvaranje novih radnih mjesta u ekološkim industrijama, otpor prema industrijama koje produžavaju štetan utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi, fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U dugoročnijem smislu Green New Deal podrazumijeva napuštanje filozofije konstantnog gospodarskog rasta i prihvaćanje ideje tzv. nultog rasta. U ovom trenutku smatram da ni kao država, ni kao društvo nismo spremni napustiti paradigmu stalnog gospodarskog rasta.

U našoj udruzi Bioteka je 30-ak članova od kojih je većina diplomiranih profesora i inženjera biologije. Kao stručnjaci u svom području djelovanja, svjesni smo da je ekološko obrazovanje u osnovnim i srednjim školama nužno kako bismo odgojili proaktivne, okolišno svjesne mlade ljude. Kako takvo obrazovanje (još uvijek) nije obavezno, vjerujemo da udruge poput naše ovdje imaju svoj prostor da kao predstavnici civilnog sektora popune obrazovni sadržaj dobrim izvannastavnim eko-programom koji škole same ne mogu ponuditi. Nažalost, većina škola takvu uslugu ne može platiti. Smatrate li da postoji mogućnost da Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode zajedničkim naporima i sustavno sufinanciraju takve projekte, umjesto da se sporadično i od strane struke često neprovjeren način ekološka edukacija svodi na rijetke radionice u većim gradovima i organiziranijim sredinama?

Obrazovanje za okoliš iznimno je važan dugoročni instrument politike zaštite okoliša jer država može provoditi najbolju moguću okolišnu politiku i ne biti uspješna ukoliko se društvo ne ponaša odgovorno prema okolišu. Zbog toga će Ministarstvo aktivno raditi na ovom problemu i to ne samo provedbom informativno-edukativnih javnih kampanja, već i uključivanjem obrazovanja za okoliš u program građanskog odgoja. Nadam se da ćemo dobro surađivati s resornim ministarstvom na ovom projektu.

“Mitski aspekti ekofeminizma” naslov je Vaše doktorske disertacije. Možete li nam ju pobliže pojasniti?

Ekofeminizam, ili ekološki feminizam, je ujedno i feministički pokret i pokret za zaštitu okoliša i ubraja se u radikalne feminističke i ekologističke pokrete. Ekofeminizam je pokret koji smatra da degradacija okoliša i diskriminacija žena u društvu imaju isto ishodište – nepravedni patrijarhalni sustav društva u kojem živimo, a u kojem skupina bogatih, bijelih, privilegiranih muškaraca sve tzv. Druge, žene, okoliš i prirodu, siromašne i diskriminirane, tretira kao resurs za bezobzirnu eksploataciju.

Jeste li zbog svog izgleda nailazili na predrasude među kolegama političarima?

Ni više ni manje no što nailazim na predrasude u svakodnevnom životu. Političari i političarke nisu ni bolji/e, ni lošiji/e od ostatka društva. Štoviše, politika predstavlja prosjek i presjek društva u kojem živimo.

Kakvu glazbu i filmove najviše volite?

Imam vrlo eklektičan ukus koji nipošto nije ograničen na onu muziku ili filmove koji se etiketiraju kao subkulturni. Još kao tinejdžerica raskrstila sam s obavezom slijeđenja pravila prihvatljivog ponašanja za neku grupu, bez obzira radi li se o tzv. glavnim ili subkulturnim strujama društva. Čini mi se prilično apsurdnim osloboditi se kaveza nekih zadanih, uskogrudnih norma samo kako bi se prihvatila pravila nekog drugog kaveza. Slušam i Diamandu Galas i Johanna Sebastiana Bacha, ali i Mobyja i Madonnu i Dead Can Dance. Uživam i u romantičnim komedijama i u stripovskim block busterima, ali i u gothic ili art fimovima.