Od pomoći baki i djedu do eko OPG-a: Ana Sarvan zamijenila diplomu inženjera kemije s motikom

Puljanku Anu Sarvan, dipl. ing. kemije, životne okolnosti su odvele u poljoprivredne vode, na djedovinu, imanje u Loborici, desetak kilometara udaljeno od rodnog grada.

Petogodišnju karijeru u struci inženjera kemije, radeći u nekoliko firmi od kojih je jedna mega korporacija, prekinula je i odlučila se posvetiti radom na zemlji te završila školu za poljoprivrednog tehničara.

"Zapravo sam oduvijek htjela studirati na Poljoprivrednom fakultetu, ali valjda je trebalo napraviti cijeli krug pa se vratiti svojoj prvoj ljubavi", kaže.

S obzirom da su djed i baka tada već bili u godinama kada im je teže bilo raditi, uskočila je s novim idejama i na kraju otvorila svoj OPG Sarvan na tri hektara obradive zemlje.

Sada joj je deveta godina kako se uspješno bavi i to, kako je i htjela, isključivo ekološkom proizvodnjom.

Demistifikacija ekološke poljoprivrede
Prije samog početka povezala se s Nenadom Kuftićem, predvodnikom ekološke proizvodnje u Istri, ali i cijeloj Hrvatskoj koji joj je puno pomogao, usmjerio je i informirao kako se certificirati u eko poljoprivredi.

"Ekološka poljoprivreda nije neka svemirska proizvodnja i apsolutno je moguća", napominje. Važno je dobro se organizirati, promišljati o preventivi i pronaći pametna rješenja. Spomenula je kako i neki konvencionalci u velikim sustavima koriste ekološke metode koje su se pokazale uspješnije nego konvencionalne. To su primjerice ekološka sredstva protiv bijelih mušica i biljnih uši na bazi alga koje doslovno zaguše te nametnike što je puno efikasnije nego neki klasični pesticidi.

Na gljivična oboljenja na OPG Sarvan reagiraju prevencijom i pokušavaju održavati biljke što zdravijima, pojačavajući im imunitet preslicom, redovito, jednom tjedno. Što se tiče gnojiva koriste stajski gnoj također ekološkog proizvođača.

Kao ključnu stvar što se tiče ekološke poljoprivrede Ana ističe važnost međuredne obrade, uklanjanje korova mehanički što zahtijeva puno fizičkog rada. Za lubenice su uzeli biorazgradive folije koje poslije sezone ne treba uklanjati što olakšava posao.

Nekada, prije 40-ak godina, na toj se zemlji uzgajalo uglavnom povrće pa je baka znala otići prodati proizvode na pulsku tržnicu, ali kasnije su otvorili štand na imanju pored ceste pa su prodavali s kućnog praga.

Poznata po svojim jagodama, lubenicama, a uskoro i trešnjama
S vremenom su se kupovne navike mijenjale i Ana je shvatila da povrće nije više toliko interesantno po ljeti, a izgradili su se i trgovački centri na ulazu u grad. Zaključila je da ljudi traže nešto slatko i počela s uzgojem lubenica što se pokazalo kao pravi potez i ubrzo je postala poznata i tražena po njima,

Avanturistički je počela najprije s malim nasadom jagoda, prvo voće poslije zime, jabuka i kupusa, da bi kasnije proširila nasad na 4 tisuće sadnica i prinosom od oko 1,5 tona. Sada je to udarnički mjesec, kratko i brzo. Čim krene svibanj, svi su "ludi" u potrazi za jagodama pa je ubrzo njen OPG postao Trade mark i za jagode.

Godine 2017. je prošla na natječaju za mlade poljoprivrednike i priuštila si novi traktor, frezu i plastenik što ju je, kako kaže, znatno gurnulo i pomoglo. "Nije to neki mega traktor, ali je dobar", opisuje svoj stroj od orom od 50 konja.

Kaže, u plastenik od 300 kvadrata stane do tisuću sadnica povrća što je njoj, za sada, sasvim dovoljno. Zaradu od lubenica usmjerit će u nasad trešanja, a to je unutar-redna freza, stupovi sa žicom i mreža, odnosno protukišna folija.

Ana trenutno obrađuje hektar i pol zemlje jer je pola od toga pod novim nasadom trešanja. U studenom prošle godine posadila je 660 stabala. Predstoji joj formiranje krošanja, a prvi rod očekuje za 2-3 godine.

"Za velikog proizvođača ta brojka ne znači ništa, ali za mene je veliki i izazovni korak. Nije to samo posadi stablo i pusti da raste već treba okopavati, orezivati, formirati krošnje, tretirati s ekološkim sredstvima, a kada dođe rod, podizanje mreža i navodnjavanje", priča nam.

Osobni kontakt s kupcima
Ovo ljeto je, dodaje, kišno nije bilo problema oko toga. No, zbog klimatskih promjena uzela je sortu trešanja koja teže puca na kiši, a drugi uvjet kod biranja sorti bio je da ne pate od Monlije, gljivične bolesti, odnosno da ima pravilnije raspoređene plodove. Inače je prozračnost između plodova važna da se ne zadržava vlaga. Ako uzmemo podatak da u Puli i okolici nema većeg nasada trešanja to je pravi dobitak za ljubitelje ovog voća jer je potražnja velika.

Što se tiče plasmana, u početku je surađivala s Eko tržnicom Pula, Rovinj i Novigrad, kasnije i Solidarna razmjena Poreč, a od prošle godine prodaje isključivo na svom štandu, na kućnom pragu, baš kao što su to nekada radili njezini djed i baka. Ljudi su je prepoznali, cijene njen trud i sami dolaze po svoje zdrave namirnice, uzgojene s puno pažnje i ljubavi. A prodaje odmah sve. Kaže, ne može se mjeriti sa velikim proizvođačima, više joj paše osobni kontakt s kupcima, 1:1.

"Ako ne stignem sve proizvode donijeti na štand, ljudi znaju sami ići nabrati i tu se stvara obostrano povjerenje i opuštenost. Ne dolaze samo domaći, već i turisti koji jako cijene ovakav pristup, a uvijek mogu doći vidjeti direktno na njivu gdje rastu biljke", poručuje.