Otac mi je dao znanje i hrabrost koja možda malo graniči s ludošću

U osnovnoj školi velika mi je želja bila postati vatrogasac, no uskoro sam shvatio da je zapravo poljoprivreda moja ljubav pa sam upisao srednju za poljoprivrednog tehničara“, prisjeća se Mladen Karamarković, mladi obiteljski čovjek koji je prošle godine bio jedan od finalista u utrci za najboljeg mladog hrvatskog poljoprivrednika. Živi u selu s 20-ak ljudi koje se zove Ilmin Dvor i uživa u onome što radi.
U poljoprivredu ga gurnula supruga i roditelji

"Prve krave dobio sam na poklon od roditelja, radilo se o 18 junica što je zapravo bila otpremnina za pet godina rada i vjernosti na očevu OPG-u“, ističe kroz smijeh i dodaje da je otac Branko taj koji ga je gurnuo u vlastiti biznis. "Uz njega sam stekao znanje, ali i neophodno potrebnu hrabrost koja možda malo graniči i s ludošću“, dalje će u šali Mladen. Smatra da bi bila velika šteta da se posao nije nastavio jer bi tada neke obitelji ostale bez egzistencije s obzirom da otac trenutno ima četvoro zaposlenih. "Bez obzira što je to 'težak kruh', ipak se može dobro živjeti, samo ako želiš raditi“, kaže ovaj mladi Ilmindvorčanin.

Vlastiti OPG otvorio je 2015. godine i trenutno je jedini zaposleni. "Nemamo puno zemlje, samo 12 ha od čega je pola moje, a pola sam unajmio od starijih susjeda. Uzgajamo kukuruz, djetelinu, djetelinsko-travne smjese, uljanu repicu, pšenicu, ječam - sve što je potrebno da bi pratio plodored. Ugovorili smo otkup žitarica i mlijeka, zadovoljni smo što nam plaćaju mjesec za mjesec dok neki drugi otkupljivači kasne i po tri mjeseca. Doduše, cijena bi mogla biti bolja, ali na to ne možemo utjecati. Dobro je, nadam se doći do još zemlje da mogu više proizvoditi, a i nekog zaposliti“, optimističan je Mladen.
Jedna od rijetkih obitelji u kojoj žene 'guraju' muškarce u poljoprivredu

Velike zasluge za ovakav razvoj situacije priznaje supruzi Tatjani koja mu je ogromna podrška. "Još u vrijeme dok smo bili samo momak i djevojka pokazala je interes za rad na zemlji i oko krava. Tatjana je često bila ovdje i prije više godina našli smo se u situaciji da je otac trebao radnicu, a ona je pokazala zanimanje. U prvi tren su mama i tata bili sumnjičavi, ali ipak su joj dali šansu i eto, dandanas je s nama“, namiguje Mladen svojoj Tatjani. "Ona svakoj kravi na našem imanju, računajući i moje i očeve, zna ime, svaku posebno razlikuje i po tome je zaista posebna“, s ponosom i dozom nevjerice dodaje.

Mama je 1996. godine kupila kravu da ima domaćeg mlijeka za sve nas. Kako jednu kravu ne možeš musti tokom cijele godine, kupila je uskoro i drugu. Naravno, krave su dale dva ženska teleta i tako je krenulo, a otac je uskoro uvidio da mama dobije više novaca od dvije krave, nego on što mjesec dana vozi kamion po Europi.

No, kada se ova sretna obitelj počela mislima vraćati na sam početak, u vrijeme dok je Mladen bio veseli dječaćić, postalo je jasno da najveće zasluge zapravo pripadaju majci Meliti. "Tata je vozio kamion, a mama radila u trgovini i kasnije odlučila biti domaćica. 1996. godine kupila je kravu da ima domaćeg mlijeka za sve nas, mene i moje starije sestre, Katarinu i Slađanu. Kako jednu kravu ne možeš musti tokom cijele godine, kupila je uskoro i drugu. Naravno, krave su dale dva ženska teleta i tako je krenulo, a otac je uskoro uvidio da mama dobije više novaca od dvije krave, nego on što mjesec dana vozi po Europi. Takav život ionako nije imao smisla pa je uskoro dao otkaz i potpuno su se posvetili poljoprivredi“, prisjeća se Mladen Karamarković.

Njegov otac danas ima oko 140 grla muznih krava i telića, a on nešto preko 20. Kaže da ima posla i da bi otac trebao još ljudi, ali je veliki problem doći do radne snage.
Presudna su bila sredstva dobivena iz Ruralnog razvoja

"Javio sam se na mjeru 6 Programa ruralnog razvoja i dobio sredstava za provedbu Podmjere 6.1. (Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima) provedba tipa operacije 6.1.1. (Potpora mladim poljoprivrednicima) što mi je olakšalo da se osamostalim. Uložio sam u kupovinu poljoprivredne mehanizacije tako da smo sada bogatiji za traktor John Deere 5085M i sijačicu OLT PSK8. Ostvario sam pravo na potporu u iznosu od 381.150 kuna što mi je bilo i više nego potrebno tako da sam sada tu gdje jesam. Doprinos EU sredstava je 343.035 kn, a države 38.115,00 kn.

Koristio sam i sufinanciranje Ministarstva poljoprivrede (IAKS) te sam kupio još i 5 junica iz Njemačke. Ministarstvo je doprinijelo sa 30.000 kn, a Dukat sa još 12.000 kn. Mislim da su financijske potpore koju dobijaju poljoprivrednici od velike pomoći jer mladi zaista nemaju drugih većih prilika za pokretanje proizvodnje“, smatra Mladen.
Planovi za budućnost

Voljeli bi uložiti u izgradnju manje sirane, ali kažu da ne mogu konkurirati velikim trgovačkim lancima koji prodaju jeftiniju i manje kvalitetnu robu. "Kupovna moć građana je slaba pa nisam siguran koliko se isplati ulaziti u takve investicije. No, vidjet ćemo što će donijeti budućnost“, kaže, i dodaje da želi raditi i stvarati kako bi ostavio nešto u nasljeđe malenoj Mili te njenom starijem bratu Petru koji bez prestanka veselo trčkara oko traktora. Nada se da će i oni zavoljeti rad na zemlji, a ako zavole, onda će biti i uspješni - to jednostavno tako funkcionira, govori Mladen Karamarković.