Ovo je čovjek koji može očistiti Hrvatsku. Ali, ne daju mu

Najprestižnija svjetska nagrada za poduzetnike drugi je put dodijeljena u Hrvatskoj! Đuru Horvata, vlasnika i osnivača "Tehnixa", na izboru za poduzetnika godine, koju organizira konzultantska tvrtka EY (Ernst & Young), sedmeročlani stručni žiri jednoglasno je odabrao za najboljeg poduzetnika.

Za širu javnost gotovo anoniman 71-godišnji Međimurac diči se sjajnim poslovnim rezultatima, s kooperantima ima 325 stalno zaposlenih, vlasnik je 50 patenata i inovacija, a ima i oko 350 vlastitih proizvoda koji se plasiraju na svjetskom tržištu. Ukratko, osnivač je, vlasnik i direktor jedne od najuspješnijih hrvatskih tvrtki.

Horvat će nas u lipnju, u Monte Carlu, predstavljati na svjetskom izboru poduzetnika godine među 60 kandidata. S obzirom na to da dolazi iz jedne od vodećih ekoindustrija u Europi za projektiranje, proizvodnju, servisiranje strojeva, opreme, postrojenja i tehnologije, a koji su u funkciji zaštite okoliša, te da je već njegova tehnologija prepoznatljiva u cijelom svijetu, izgledi su mu, smatraju u poslovnim krugovima, veliki.

Za "Tehnix" koji važnim drži samo znanje, pamet i tehnologiju prosječan građanin vjerojatno nije ni čuo, a još manje za njegova, samo poslu predana, osnivača i vlasnika. Tko je uopće Đuro Horvat?

Po struci je i strojarski inženjer i diplomirani ekonomist, a karijeru je počeo u “Radi Končaru”. Vlastitu tvrtku osnovao je 1991. Veliki je inovator. Još prije 30-ak godina proslavio se izumom transformacijskog kotla koji i danas, u tvrtkama koje ga proizvode, osigurava posao za nekoliko tisuća ljudi.

Među njegovim brojnim inovacijama, koje su redom postale izvozni brendovi, jesu i press-kontejneri za sabijanje otpada za banke, policiju, bolnice, NATO, spremnik za otpadne masnoće, biorotori za pročišćavanje voda, mobilne naftne pumpe, mobilne ekološke kuće s vlastitim izvorom energije...

Jako puno je toga, ali daleko najveći uspjeh i zaštitni znak Đure Horvata i njegova "Tehnixa" je MBO-T postrojenje u kojem se vrlo efikasno i jeftino kombinacijom mehaničkih, bioloških i termičkih procesa obrađuje otpad po sistemu “zero waste” (nula otpada).

Postrojenje MBO-T Udruga inovatora Hrvatske proglasila je 2013. inovacijom godine, a stručnjaci su to rješenje nazvali tehnološkom revolucijom koja bi samo u Hrvatskoj, kad se zbroje učinci u zbrinjavanju otpada te proizvodnji sirovina i energije, mogla riještiti vitalne ekološke probleme i zaposliti i do 10.000 ljudi.
Đuro Horvat je zaslužio i odličje viteza Europske unije za dostignuća u razvoju tehnologije za zaštitu okoliša. Njegovo znanje rado su koristili povjerenici EU-a za okoliš, a rad i viziju "Tehnixa" prepoznao je i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon i nagradio ga posebnim priznanjem.

Tvrtka je punih 10 godina i 10 milijuna eura uložila u stvaranje tehnologije, danas već poznate u cijelom svijetu. Prema projektu, bez prethodnog razvrstavanja, otpad se odvozi u tvornicu i takav, miješan, obrađuje i sortira prema uporabnoj vrijednosti, a onda se vraća u industriju kao sirovina ili energija te se dalje prodaje.

"Tehnix" je izumio zapravo kompletnu tvornicu za preradu komunalnog otpada koja rješava komunalne, ekološke i zdravstvene probleme. U njima otpad postaje gospodarski resurs, pa se iz ovih postrojenja dobiva osam korisnih sirovina, RDF gorivo za proizvodnju cementa, struje ili topline te sekundarni kompost za korištenje u poljoprivredi. Inovacija nastala u malom Donjem Kraljevcu je revolucionarna jer se otpad u svega 10 minuta od dopreme u tvornicu potpuno reciklira bez potrebe odlaganja na deponije.

Primjenom ove tehnologije ostvaruje se održivi razvoj. Dobiva se više sirovina, više energije, više novih radnih mjesta. To je tehnološka revolucija u održivom gospodarenju komunalnim otpadom. MBO-T tehnologija obuhvatila je 50-ak novih strojeva, koji dosada nisu bili poznati na tržištu, a koji čine trajnu funkcionalnu cjelinu. Pri tome se ništa ne baca.

Josipovićev savjetnik

To je cirkularna ekonomija, objašnjava Horvat, a "Tehnix" je globalni lider u razvoju tehnologija kojima se direktno podupire taj, u svijetu sve cjenjeniji, koncept.

Ove tvornice su tipizirane prema kapacitetu, pa se tako nude pogoni od pet tona otpada na sat, a što je dostatno za gradove do 50.000 stanovnika, do 20 ili čak 40 tona na sat. Primjerice, grad veličine Šibenika dobiva za oko 20 milijuna kuna i šest mjeseci postrojenje u koje se s jedne strane dovozi miješani komunalni otpad, a s druge izlazi osam vrsta sirovina. Za veće gradove se postavlja nekoliko pogona i tako štedi na logističkim troškovima.

Cijena? Prava sitnica. Kreće se od nešto ispod 3 do 8,9 milijuna eura, a gradnja tvornice po principu "ključ u ruke" traje od tri do šest mjeseci. Troškovi izgradnje pogona za reciklažu gotovo su deset puta niži u odnosu na ono što nam se danas nudi.

Tipski pogoni za preradu otpada moderne su montažne konstrukcije i izgledaju poput bilo koje druge tvornice. Otpad se u njima važe, sortira prema energetskoj vrijednosti, balira..., a oko njih nema smeća i neugodnih mirisa. Napajaju se i vlastitom energijom iz solarnih ploča na krovu.

Tvornice se isplaćuju za dvije do pet godina, a traju minimalno 30. I usput, cijelo vrijeme, zarađuju. Predviđeno je da u pogonu radi između 14 i 44 radnika, ovisno o kapacitetu i fazama ciljane prerade. Kako EU podupire takvu tehnologiju, može se računati i s njihovim sredstvima, što znači da ni financije nisu prepreka.

Svijet dosad nije imao takvu tehnologiju. U usporedbi sa spalionicom, zbog koje je, među ostalim, svojedobno i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić završio u pritvoru, neusporedivo je čistija, jeftinija i znatno učinkovitija.
Đuro Horvat godinama neuspješno uvjerava da je za našu obalu, gdje je upravo otpad jedan od najvećih uzročnika ljetnih požara, jedino rješenje baš u svakodnevnoj preradi otpada. Bez odlaganja po ilegalnim ili legalnim deponijima.

"Tehnix" je vodeća ekoindustrija u proizvodnji strojeva i opreme za zaštitu okoliša i prerasta u lidera koji gotovo 90 posto svoje proizvodnje izvozi. Plasiraju rješenja u Švicarsku, Njemačku, Švedsku, Luksemburg, Italiju, Grčku, Šri Lanku, Ujedinjene Emirate. Ekološke tvornice za preradu komunalnog otpada izgradili su od Srbije, BiH, Makedonije, Rumunjske do Rusije, Finske, Južne Koreje, Indije, Kine, Južnoafričke Republike, Kazahstana, Brazila, Argentine, Egipta, Gane, Albanije, Alžira, Libije...

Nedavno su u Iranu potpisali ugovor o dugotrajnoj suradnji s gradom Tabrizom, koji ima dva milijuna stanovnika. Osim tvornice za preradu miješanog komunalnog otpada, kapaciteta 20 tona na sat, dogovorena je i gradnja bioreaktorskog postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda za 600 vila. U Bjelorusiji će osim gradnje tvornica, opremati cementare koje će koristiti RDF gorivo, sanirati stare deponije...

Đuro Horvat u sjedištu "Tehnixa" u međimurskom selu Donjem Kraljevcu uredno ugošćuje strane delegacije jer "Tehnix" je danas jedna od vodećih tvrtki u svjetskoj ekoindustriji. Hrvatski izum cijenjen je u svijetu o čemu svjedoče brojne nagrade i velika lista narudžbi. Prepoznali su ga posvuda – samo ne u Hrvatskoj. Od 100-tinjak izgrađenih i ugovorenih postrojenja diljem svijeta, u Hrvatskoj nije prodano niti jedno. Iako se i dalje, posvuda, gušimo u smeću.

Za to je odgovorna politika, ali i lokalne samouprave koje svoje komunalne probleme kao da ne žele riješiti na moderan i odgovoran način. Problem su i interesi, jasno je Đuri Horvatu, jer u ekonomiji uvijek postoje interesi. A neke strane kompanije u Hrvatskoj bi rado ugradile skuplju i lošiju tehnologiju.

Pitanje je to i nepovjerenja u inovacije koje se kod nas teško probijaju. "Tehnix" je brzo dobio priliku predstaviti svoj projekt u Njemačkoj, a u Hrvatskoj mu je trebalo četiri ili pet godina da ga demonstrira stručnjacima.

Smeće je u nas problem već desetljećima, no umjesto da smo ga rješavali, u Hrvatskoj su se stvarali lobiji koji su i studije i projekte gospodarenja otpadom radili u interesu stranih kompanija i tehnologija, a nisu bili dovoljno stručni ni kompetentni, što se vidi i danas. Imamo sustave gospodarenja otpadom koji su apsolutno neodrživi. Kod nas se "Tehnixovom" tehnologijom u cijelosti koristi jedino grad Prelog, koji je i prvi "zeleni grad" u zemlji.

- Imamo rješenje za sve, Trogir, Makarsku, Split, Zagreb... Cijelu Hrvatsku brzo i efikasno možemo osloboditi deponija, a bili smo nemoćni jer u državi, kojoj godišnje plaćamo desetke milijuna kuna poreza, nema sluha za rješenja koja nudimo - kaže Horvat.

Ekoindustrija "Tehnix" tek je krajem 2014. dobila prvi ozbiljniji ugovor za jedan projekt u Hrvatskoj, i to na otoku Krku. Trebao im je dugi niz godina da probiju led. Dok su gradili referencije u zemljama Europske unije, regije, ali i diljem svijeta, samo u Hrvatskoj nije bilo sluha za ovu tehnologiju. Nije pomoglo ni to što je Đuro Horvat, član lokalnog SDP-a, a bio je u savjetničkom timu bivšeg predsjednika Ive Josipovića.

Horvat se otvoreno žalio da su mu nekoliko puta onemogućili prezentaciju tehnološkog otkrića.

- Tražili su od mene i mojih suradnika da šutimo o svjetskom izumu potpune reciklaže kako bi se u našoj zemlji širio sustav stranih tehnologija koje su u rukama umreženih stranih i domaćih lobija potpomognutih od dijela vlasti - isticao je Horvat.

Ugovorom o pristupanju Europskoj uniji Hrvatska se obvezala da će do kraja 2018. godine dovršiti sanaciju 301 divljeg deponija otpada, a do sada, nepune tri godine prije isteka naznačenog roka, sanirano ih je tek 122.

"Tehnix" ima tehnologiju kojom to može riješiti, znanje prodaje svijetu, pa Đuro Horvat čvrsto vjeruje da će njegova tehnologija doći i u Hrvatsku. Ako zbog ničeg drugog onda barem zato što njegovo tehnološko otkriće koriste susjedne zemlje, zemlje EU-a... Svi oko nas preuzimaju njegovu tehnologiju zero waste, odnosno zbrinjavanje bez deponija koja se mogu pretvoriti u golfska igrališta, kao što je primjer u Švedskoj gdje su angažirali "Tehnix" Horvat se uporno trudi promijeniti filozofiju i u nas. Važeći zakoni pri tome nisu problem, dapače.

- Naši zakoni su dobri i sukladni održivom razvoju. Štoviše, odlični su i sukladni direktivama EU-a koje govore da se otpad mora u cijelosti obrađivati po najboljim ekonomskim uvjetima. Problem je njihova provedba kod koje se želi pogodovati stranim lobijima. Samo na konzultantske usluge troše se milijuni - objašnjava poduzetnik godine.

"Jako sam žalostan"

Može li konačno Đuro Horvat očistiti Hrvatsku ili ćemo se zbog sitnih interesa i dalje gušiti u smeću?

Hrvatska politika teško je prepoznala domaći proizvod, što zbog neznanja, što (vjerojatnije) zbog neželjene konkurencije. No s novom Vladom, izgleda, mogla bi se uspostaviti dobra suradnja. Resorni ministri pokazuju interes da se što veći dio Hrvatske napokon pokrije "Tehnixovom" tehnologijom zbrinjavanja otpada.

Sedam jedinica lokalne samouprave u Međimurju prošli je tjedan potpisalo odluku o pristupanju međunarodnoj strategiji "Zero Waste 2020.". Time su ušle u društvo najboljih europskih praksi u gospodarenju otpadom te se obvezale da će do 2020. dosegnuti cilj od 70 posto odvojeno prikupljenog otpada.

Izgleda da će napokon početi pregovori i s Gradom Zagrebom, što znači da bi čuveni Jakuševac i zagađivanje okoliša u glavnom gradu moglo brzo pasti u zaborav. Horvat i na Hvaru dogovora važan ekološki posao od važnosti za cijeli otok. Kao da se nešto kreće.

- Jako sam žalostan kad me pitaju imamo li tvornicu s tehnologijom MBO-T u Hrvatskoj jer moram reći da ne postoji, pa smo partnere morali voziti tamo gdje smo mogli pokazati što znamo i možemo. To boli, ali vjerujem da će se to promijeniti jer se naprednija tehnologija ne može zaustaviti, već samo odgoditi - optimist je hrvatski poduzetnik godine koji nakon osvajanja svijeta ima ozbiljne namjere širiti se i na teško osvojivu interesnu utvrdu - Hrvatsku.