Pomoć najčešće traže ambiciozni poduzetnici, a ne oni u problemima

Strah od neuspjeha i dalje je jedan od najvećih izazova za one koji žele ući u svijet poduzetništva. Barem nam je tako nedavno u razgovoru rekao jedan domaći investitor. I sâm je, kaže, imao startup, a tijekom godina stekao je dovoljno iskustva da bi danas pomagao poletarcima u poduzetničkim vodama. Nije mu tako problem ostati ni do kasno uvečer na WhatsAppu i odgovarati na poruke, savjetovati, pomagati, kritizirati…

Takvi programi i općenito mentorski mentalitet prije deset ili petnaest godina nisu bili česti, zato mnogi današnje poduzetnike smatraju itekako sretnima jer su im na raspolaganju resursi kakve oni u počecima nisu imali. Pa kako to mentori pomažu svojim štićenicima, odnosno mentijima (engl. mentee)?

To smo pitanje postavili udruzi poduzetnika mentora Sentor koja nam je izdvojila nekoliko zlata vrijednih vlastitih primjera mentoriranja. Kako su nam u njoj rekli, imali su situaciju u kojoj je menti, odnosno mladi poduzetnik, trebao braniti kratku videprezentaciju (engl. pitch) pred ulagačima i upravo je tu uskočio mentor koji je konkretno, upućivanjem na detalje prezentacije, pokazao što je potrebno promijeniti, naglasiti i popraviti kako bi se dobilo ulaganje. Taj je mladi štićenik upravo zahvaljujući toj pomoći dobio prvu rundu investicije.

Mentor nije konzultant
Drugi primjer koji su nam u Sentoru izdvojili povezan je s akvizicijom tvrtke. Menti se pripremao za akviziciju pa je zatražio pomoć mentora da ga uputi na što treba pripaziti da nakon tvrtkine prodaje prodavatelj dobivenim novcem ne pokrene konkurentan program.

– Imamo i primjer da je tvrtka ušla 'u crveno' u banci djelomično zato što je zbog preinvestiranja ugrozila novčani tok, ali i zbog nedovoljno educiranoga računovodstvenog servisa koji ju je vodio. Mentor je predložio promjene u RDG-u za tekuću godinu, ali i izmjene u prethodnoj, razgovarao s bankom, razložio situaciju… – objašnjavaju nam u Sentoru.

S druge strane, katkad je tvrtka kvalitetno posložena, spremna za rast, ali prirodnim rastom nije moguće postići zacrtane poslovne ciljeve u manje od nekoliko godina. U takvome slučaju osnivač se obratio mentoru koji je predložio rast akvizicijom; ona je provedena i tvrtka se sada sjajno razvija. Mentori su tu i da prepoznaju znakove izgaranja u trenutku kad poduzetnici to nisu u stanju učiniti.

– Nakon razgovora s mentijem mentor je shvatio da je štićenik pred izgaranjem i da problemi o kojima govori nisu samo obični, poslovni. Preporučio mu je razgovor s psihologom, menti ga je poslušao i prezadovoljan je. Nakon samo nekoliko razgovora presložio se i skupio snagu za dalje – iznose na u Sentoru.

No kako uopće naći mentora? Prije svega, treba znati razliku između mentora i konzultanta. Ta se dva pojma često upotrebljavaju kao sinonimi, ali riječ je o dvije različite uloge koje poduzetnicima, menadžerima i timovima pomažu na različite načine. Mentor je osoba s bogatim iskustvom u pojedinom području koja svoje znanje i uvide dijeli u dugoročnome osobnom odnosu, pomaže mentoriranom savjetima, usmjeravanjem i dijeljenjem vlastitih lekcija iz prakse. Mentorstvo se temelji na povjerenju i povratnoj petlji. Njegov cilj, kako su nam rekli oni koji se time bave, nije dati gotova rješenja, nego potaknuti osobni i profesionalni razvoj osobe koju se vodi.

Razmjena mišljenja
S druge strane, konzultant je stručnjak koji se angažira s jasnim ciljem: riješiti konkretan problem ili optimirati pojedini aspekt poslovanja. Za razliku od mentora najčešće djeluje transakcijski – daje preporuke, izrađuje analize ili predlaže strategije, a odnos traje onoliko koliko traje angažman. U praksi, mentor je više poput vodiča ili savjetnika iz sjene, a konzultant 'izvođač radova' s točno definiranim zadatkom. Mentorstvo je osobnije, konzalting profesionalno distanciran. I, naravno, najvažnija razlika: konzultanta se angažira i plaća, a mentor je besplatan i dobiva se prijavom na program mentorstva.

Svi ti programi imaju sličan princip prijave: poduzetnici se prijave na mrežnoj stranici, popune formulare o tvrtki, viziji, misiji, teškoćama u poslovanju, što očekuju od mentorstva i slično. Slijedi, kako su nam rekli u Sentoru, inicijalni razgovor s jednim od voditelja tima. Nakon toga poduzetniku se dodijeli mentor za kojega se smatra da najbolje odgovara njegovim izazovima.

– I tada počinje mentorski proces, koji zna potrajati i više od šest mjeseci, u koji su uključena najmanje tri susreta mentora i poduzetnika. Ti susreti katkad traju nekoliko sati, a katkad ih bude i više od tri. Kako je rekao jedan naš mentor: 'To je razmjena mišljenja.' I zaista jest tako. Mi smo prije svega mentori svojim mentijima, a ne coachevi ili konzultanti. Odnos između mentora i mentija temelji se na povjerenju i u prvome je planu poduzetnik kao osoba, njegove osobne želje i vizija – kažu nam u Sentoru, dodajući da mentori vide snage mentija ondje gdje ih oni sami ne prepoznaju i potiču ih na djelovanje.

Mentori daju pragmatične savjete temeljene na vlastitome poduzetničkom iskustvu, usklađene s potrebama mentoriranih poduzetnika i njihovih poduzeća. Njihova se potpora temelji, kako nam govore, na načelima empatije, poštovanja, profesionalnosti, integriteta i želje za učenjem i razvojem, a na mentiju je da primijeni mentorove savjete. Naravno, svaki mentor ima vlastiti pristup radu, ali bez obzira na pristup svi oni žele pomoći i motivirati one manje iskusne kako da daju maksimum.

Tijekom pripreme ovoga članka najviše su nas, naravno, zanimali problemi zbog kojih se poduzetnici okreću mentorstvu, no zanimljivo je da se, prema onome što su nam rekli i u Sentoru, kao i neki iskusni bivši startapovci koji su izišli iz startup-priče te se sada bave mentoriranjem, na takve programe većinom javljaju ambiciozni poduzetnici, a ne oni koji su 'baš u problemima'.

Najgore je ne pokušati
– Poduzetnici početnici najčešće imaju izazove povezane s rastom, nedostatkom vizije o perspektivi i održivosti, odnosno potrebi razvoja, posljedicama na biznis i poduzetnika, s tržišnom osviještenosti, odnosno kupcima/proizvodima, konkurencijom, segmentacijom tržišta, pozicioniranjem, kreiranjem održivog modela. Oni koji su u fazi scaleupa susreću se s izazovima razvoja, većinom u operativnom upravljanju resursima, tj. proizvodnjom, lagerom, naplatom, financijama, brendovima, ljudima, a oni čije su tvrtke u zreloj fazi imaju izazove u profesionalizaciji tvrtke: planiranju, organizacijskoj strukturi, edukaciji, mjerenju, nagrađivanju. Tu je i nedostatak novca za diverzifikaciju poslovanja i opstanak, npr. tvrtka je na granici profitabilnosti ili ispod nje, a poduzetnike muči i ravnoteža između privatnoga i poslovnoga, pogotovo kad je riječ o članovima obitelji u biznisu – tvrde u Sentoru.

Upravo je Sentorov osnivač Ante Mandić jednom rekao:

– Iz današnje perspektive, bilo bi super da sam imao nekog mentora jer sve sam učio na vlastitom iskustvu, bolje rečeno, vlastitim pogreškama, snalazeći se i koristeći se logikom.

Dakle, za one ambiciozne i željne poduzetničke karijere mentoriranje je bogomdano jer, kako nam je rekao investitor s početka priče, u 2025. ne postoji ništa što se ne može naučiti u nekoliko mjeseci.

– Želite napraviti aplikaciju koja još ne postoji na tržištu i vjerujete da ima potencijala, ali nemate iskustva u izradi aplikacija? Imate internet, mentorske programe i razne druge opcije pa naučite kodirati i bacite se na posao – jednostavno nam kaže taj sugovornik.

Naime, na kraju je od neuspjeha jedino gore – uopće ne pokušati.