Ribnjačarstvo Končanica dobiva novi život kroz kružno gospodarstvo i obnovljive izvore

Kružno gospodarstvo i obnovljivi izvori je recept koji se već dulje vrijeme ponavlja kao ključna formula za održivi razvoj, no barem u Hrvatskoj nema previše projekata koji se mogu pohvaliti ugrađivanjem oba elementa.

Oni su upravo sastavnice projekta koji se sprema u Končanici na tamošnjem ribnjaku. Riječ je o lokaciji u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, otprilike između Daruvara i Grubišnog Polja.

O tome što se zapravo tamo planira govorila je za Financije.hr predsjednica uprave društva Ribnjačarstvo Končanica d.d. Marina Prusina.

Što je bit projekta plutajuće solarne elektrane u Ribnjačarstvu Končanica? Što se želi ostvariti tim projektom?

Riječ je o integriranom gospodarskom modelu ribnjačarstva koji spaja proizvodnju i preradu ribe, održivo upravljanje vodom i energetsku infrastrukturu. To je projekt koji ostvaruje kružno gospodarenje unutar ribnjačkog sustava. Njime povezujemo postojeći ekstenzivni dio ribnjaka, budući kontrolirani intenzivni uzgoj, preradu i energetske kapacitete u jednu operativnu cjelinu. Time ćemo povećati otpornost proizvodnje i stabilizirati opskrbu tržišta.

Cilj je spasiti proizvodnju najstarijeg ribnjačarstva u Hrvatskoj koja je danas na minimumu i odvija se u neodrživim uvjetima ekstremnih klimatskih i hidroloških promjena, stabilizirati je te istodobno povećati dodanu vrijednost kroz modernu preradu i kružne tokove nusproizvoda.

Želimo uspostaviti stabilnu i predvidljivu intenzivnu proizvodnju ribe kroz cijelu godinu, sačuvati i unaprijediti postojeću ekstenzivnu proizvodnju, za sve to osigurati te kontrolirati količinu i kvalitetu vode u ribnjacima, pokrenuti pogon za preradu i izgraditi energetsku infrastrukturu nužnu za funkcioniranje cijelog sustava.

Da bismo to postigli, moramo tehnološki značajno transformirati i modernizirati postojeći sustav, što uključuje i integriranje plutajuće solarne elektrane. Ona je temelj energetske i gospodarske učinkovitosti i dugoročne održivosti Ribnjačarstva Končanica.

Koja je točno lokacija Ribnjačarstva Končanica i što je zapravo dovelo do ideje plutajuće solarne elektrane? Koji je bio glavni motiv?

Ribnjačarstvo Končanica nalazi se uz rijeku Ilovu, na površini od 1.362 hektara raspoređenih kroz 24 ribnjaka te dodatnih površina zimovnika, rastilišta i kanala.

Ilova je glavni izvor napajanja ribnjaka vodom, ali zbog sve češćeg vrlo niskog vodostaja opskrba vodom je sve neizvjesnija i više ne osigurava minimum potreban za stabilnu proizvodnju. Zbog toga dio ribnjaka umjesto za uzgoj ribe služi za akumulaciju vode, ali ni to više nije dovoljno za osiguravanje potrebnih uvjeta uzgoja ribe.

U posljednjih nekoliko godina tijekom čak 75 posto proizvodne sezone dotok vode bio je ispod biološkog minimuma. U kombinaciji s visokim temperaturama zraka dolazi do intenzivnog isparavanja vode, kisik iz preostale vode nestaje, a ribe ostaju bez mogućnosti preživljavanja.

Izračuni nam pokazuju kako će već u narednim godinama prirodno isparavanje s površine ribnjaka nadmašiti ukupni prirodni dotok vode iz Ilove i od oborina. Jasno je da ribnjačarstvo u takvim ekstremnim uvjetima ne može preživjeti.

Kako bismo zaustavili gubitak vode, a s njim i postupni nestanak močvarnog staništa koje je dio europske ekološke mreže, odlučili smo vodu koju nam priroda daje zadržati u što većem obujmu. Uz interdisciplinarni tim stručnjaka krenuli smo tražiti optimalno rješenje što je rezultiralo projektom kojim ćemo sačuvati potrebnu količinu i kvalitetu vode, ali i znatno poboljšati uvjete te povećati proizvodnju.

Riječ je o kompleksnom i energetski zahtjevnom sustavu čija je zadaća očuvanje vode i stabiliziranje bioloških procesa kroz ekosustav ribnjaka, očuvanje ekološke vrijednosti prostora, razvoj kontroliranog intenzivnog uzgoja, uspostava modernog pogona za preradu ribe te širenje portfelja proizvoda.

Bez pouzdane opskrbe električnom energijom i neovisnosti o tržišnim cijenama energije to ne može funkcionirati. Upravo je tu ključno mjesto plutajuće solarne elektrane u cijelom projektu. Proizvedena električna energija omogućit će rad sustava pumpi za recirkulaciju i filtraciju vode kroz ribnjake kako bismo je očuvati u što većoj mjeri, koristit će se za rad elektrolizatora u kojima će se proizvoditi kisik nužan za obogaćivanje vode u ribnjacima, kao i za rad pogona prerade ribe te nusproizvoda iz prerade ribe i održavanje ribnjaka.

Toplinsku energiju, koja je nusproizvod elektrolize, planiramo koristiti za produljenje uzgojne sezone u intenzivnom dijelu sustava, a zeleni vodik proizveden u elektrolizatoru vidimo kao buduće gorivo za ribnjačarsku mehanizaciju. Zahvaljujući plutajućem fotonaponskom sustavu Ribnjačarstvo Končanica dobiva stabilnu operativnu osnovu i mogućnost dodatnih prihoda od viška proizvedene energije. To nam daje potrebnu neovisnost i otpornost.

U kojoj je trenutačnoj fazi projekt? Što je učinjeno i koji su idući koraci?

Od 2021. godine, koju smatramo prekretnicom, prošli smo više faza u kojima smo napravili ogroman posao.

Prije toga u Ribnjačarstvu Končanica nakupljalo se više od dva desetljeća ozbiljnih poteškoća što je rezultiralo tehničkim zapuštanjem sustava i predstečajnom nagodbom.

Nakon što je EnergoVizija d.o.o. prepoznala stratešku vrijednost Ribnjačarstva Končanica i 2022. pokrenula proces vlasničke i financijske stabilizacije, spašena su sva radna mjesta i stvorena je podloga za daljnju transformaciju.

Tijekom 2023. godine osnovali smo interdisciplinarni tim stručnjaka za akvakulturu, tržište, energiju, okoliš i druga područja relevantna za razvoj projekta. Proveli smo ključne analize hidrologije, klimatskih scenarija, zaštite prirode, RAS sustava uzgoja ribe, energetske održivosti, prerade ribe i tržišta. Na temelju toga razvijen je koncept zatvorenog kružnog sustava u kojem su svi segmenti povezani u jedinstvenu cjelinu u kojoj se međusobno podržavaju i nadopunjuju prema principu kružnog gospodarenja.

Tijekom 2024. i 2025. godine ostvareni su značajni operativni iskoraci. Među njima su Produktivna ulaganja u akvakulturu nabavkom opreme za modernizaciju ekstenzivnog uzgoja ukupne vrijednosti od preko dva milijuna eura te prijava na novi natječaj Produktivna ulaganja u akvakulturu i Prerada ribe u iznosu od 1,5 milijuna eura.

Ishođeno je energetsko odobrenje za energetski dio projekta pri čemu je uplaćen iznos od 3.3 milijuna eura kao naknada za ishođenje tog odobrenja. Ishođena je i Potvrda o usklađenosti zahvata s prostornim planovima Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Studija o utjecaju zahvata na okoliš i Glavna ocjena prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, čija je izrada uz detaljna terenska istraživanja trajala tri godine, predane su Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije. Važno je napomenuti kako se projekt više puta prilagođavao smjernicama ovlaštenika za zaštitu okoliša i prirode jer se tek nakon provedbe monitoringa moglo izraditi tehničko rješenje koje će uz primjenu svih mjera u projektiranju, izvođenju i u radnom vijeku postrojenja biti prihvatljivo za okoliš i prirodu.

Projekt je već predstavljen na lokalnoj i županijskoj razini, a u pripremi su i institucionalna predstavljanja na državnoj razini.

O kakvoj se uopće veličini investicije radi koja uključuje i prvi projekt plutajuće elektrane u Hrvatskoj?

Ukupna vrijednost planiranog razvojnog ciklusa procjenjuje se na oko 550 milijuna eura pri čemu plutajući fotonaponski sustav predstavlja jedan dio šireg projekta modernizacije ribnjačarstva.

Točno je da je ova prva plutajuća solarna elektrana u Hrvatskoj, ali u Europi one nisu rijetkost. Ima ih, primjerice, u Nizozemskoj, Italiji, Španjolskoj, Belgiji, Portugalu, Francuskoj, Austriji i Njemačkoj.

Raširene su i globalno, a prvu plutajuću solarnu elektranu izgradio je japanski Nacionalni institut za naprednu industrijsku znanost i tehnologiju 2007. godine i danas ih u Japanu ima više od sedamdeset.

Tehnologija brzo napreduje, istraživanja je sve više i prate se učinci na vodenu površinu na kojima se plutajući solari nalaze.

Institut za solarne energetske sustave Fraunhofer ISE i Sveučilište u Freiburgu su tijekom razdoblja od tri godine istraživali kako tri plutajuća fotonaponska sustava instalirana na jezerima u Nizozemskoj, Švicarskoj i Njemačkoj utječu na otpornost voda stajaćica i kvalitetu vode. Nisu otkrili štetne učinke nego zaključili da bi fotonaponski sustavi čak mogli povećati otpornost stajaćih voda na klimatske promjene. Njihova mjerenja su pokazala da je niže sunčevo zračenje ispod plutajućeg fotonaponskog sustava ljeti dovelo do nižih temperatura vode. U isto vrijeme, smanjio se gubitak topline iz jezera zimi. Životinjske vrste nisu otišle s lokaliteta niti su biljne nestale.

Uvođenje plutajućih fotonaponskih sustava neke europske zemlje potiču kroz svoje financijske politike te objavljuju službene smjernice najboljih praksi za ovakve projekte. Informacije, nova tehnološka znanja i iskustva dijele se na konferencijama i skupovima o plutajućim solarnim elektranama. Prošlogodišnja je stručnjake s područja plutajućih fotonaponskih sustava okupila u Parizu, dok će ove godine konferencija biti u Koelnu.

Poznato je da u Hrvatskoj nerijetko ima problema i sporosti na administrativnoj razini za razvoj energetskih projekata. Je li i ovdje to slučaj, odnosno kako stoji stvar u tom smislu?

Administrativni i regulatorni izazovi prisutni su i u ovom slučaju što je i očekivano s obzirom na to da je riječ o vrlo kompleksnom projektu koji ne obuhvaća samo proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, nego i elemente kružnog gospodarstva.

Projekt istodobno uključuje uspostavu intenzivnog uzgoja ribe, integraciju plutajuće solarne elektrane te izgradnju pratećih energetskih i infrastrukturnih objekata, kao i kapaciteta za preradu ribe, zbog čega ulazi u više različitih regulatornih područja.

Dodatni izazov proizlazi iz činjenice da su u ovakvim projektima uključeni različiti sektori i administrativne nadležnosti – od energetike i zaštite okoliša do vodnog gospodarstva, prostornog planiranja i poljoprivrede – koji nerijetko djeluju kroz odvojene procedure i s ograničenom međusobnom koordinacijom. To može usporiti pojedine faze razvoja projekta, osobito u dijelu usklađivanja svih potrebnih dozvola i suglasnosti.

U praksi to znači da se projekti ovakvog tipa često suočavaju s dugotrajnijim administrativnim postupcima i određenom regulatornom neizvjesnošću, primjerice kada je riječ o priključenju energetskog dijela projekta na elektroenergetsku mrežu ili usklađivanju različitih sektorskih propisa.

Unatoč tome, razvoj projekta se nastavlja, a ovakvi integrirani modeli, koji povezuju proizvodnju hrane, obnovljive izvore energije i kružno gospodarstvo, upravo su primjer smjera u kojem se razvija moderna održiva industrija. U tom smislu ubrzavanje administrativnih procedura, jasniji regulatorni okvir i bolja koordinacija između nadležnih institucija mogli bi značajno doprinijeti bržoj realizaciji ovakvih investicija.