Ruske i američke energetske kompanije žele hrvatsku naftu i plin

Novi zakon o ugljikovodicima koji bi trebao pojednostaviti i olakšati dobivanje koncesija za istraživanje i eksploataciju nafte i plina samo bi u fazi istraživanja, u sljedećih dvije tri godine, Hrvatskoj mogao donijeti ulaganja od nekoliko stotina milijuna dolara, dok bi se u razdoblju nakon toga vrijednost posla, odnosno izvađene nafte i plina, mogla mjeriti i milijardama dolara. Procjena je to visokih izvora iz Vlade, zagovornika novog zakona, zahvaljujući kojem se za ekspoloataciju ugljikovodika u Hrvatskoj, tvrde u Vladi, zanimaju i najveće američke i dio ruskih energetskih kompanija. Kad bi te tvrtke krenule sa značajnom eksploatacijom nafte i plina tada bi taj sektor hrvatski BDP podigao godišnje i do tri posto, procjenjuju naši sugovornici iz Vlade.

Bitna baza podataka
No, taj optimistični, gotovo utopistički plan, ostvarit će se ako se »poklopi« nekoliko »ako«. Tako za početak u parlamentu mora proći novi zakon o ugljikovodicima koji već ima dosta glasnih protivnika, pa i unutar same Kukuriku koalicije. Nakon toga sve ovisi o bazi podataka koju će država izraditi, a tako će se dobiti detaljna dvodimenzionalna seizmika Jadrana i potencijalnih kontinentalnih nalazišta. Za izradu te baze podataka bit će potrebno pola godine, i nju će potencijalni investitori kupovati od Vlade kako bi procijenili isplati li im se konkurirati na natječajima za istraživanje zaliha u Hrvatskoj. U Vladi ističu kako Hrvatska ima podatke iz istraživanja što ih je Ina radila sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali da pojedini stručnjaci uvjeravaju kako je se u Jadranu kriju velike zalihe ugljikovodika, posebice plina. Vlada ima i argument kojeg koristi u prilog tim tvrdnjama, pa tako ističu kako je na hrvatskoj strani Jadrana 15 bušotina, a na talijanskoj više od 180. S obzirom da je riječ o istim geološkim tvorbama vjeruju da se i s hrvatske strane kriju velike zalihe, koje će zainteresirati inozemne tvrtke. Ako svoj interes pretvore u prijave na javnim natječajima i krenu u istraživanje u Vladi vjeruju da će već to značiti stotine milijuna dolara investicija. – Ipak ovo je zakon koji će prave efekte imati tek kad počne eksploatacija, što znači u mandatu neke Vlade, čija god ona bila, doći iz nas, kaže izvor iz Vlade.

Plus za Plinacro
Ako se doista u Jadranu pokažu velike zalihe plina, samo bi Plinacro procjena je Vlade godišnje mogao uprihodovati milijardu kuna od transporta plina. Nadaju se i da će svjetska konkurencija, a nema bolje od ruske i američke, potaknuti i Inu da se više okrene eksploataciji nafte i plina u Hrvatskoj. Iako o tome nerado govore u nešto daljoj budućnosti Ina bi mogla dobiti i konkurenciju u tvrtki koju bi osnovala država, što novi zakon predviđa. Naime, zakon daje mogućnost da država s koncesionarom potpiše i ugovora o podjeli proizvoda (Product Share Agreement), što znači da bi umjesto naplate naknada, dio plina ili nafte pripao državi. Za početak tim bi količinama upravljala Agencija za ugljikovodike, a plan je da taj posao kasnije obavlja državna kompanija. Bi li ta tvrtka zauvijek ostala samo na prodaji sirove nafte i plina što bi pripali državi na osnovu ugovora o prodaji proizvoda ili bi dalje širila svoj posao u Vladi nitko ne želi nagađati. Naši sugovornici ističi da je sada teško predvidjeti što će se događati, primjerice 2020. godine, ali na izravno pitanje je li moguće, ukoliko Ina odustane od rafinerije u Sisku da je onda preuzme ta državna kompanija odgovaraju da ni taj scenarij nije isključen ali možda za sedam, osam godina. Na primjedbu zašto bi Hrvatska skupila samo mrvice, odnosno naknadu i dio proizvodnje, dok će milijarde dolara vrijednima energentima trgovati velike kompanije, naš sugovovornik iz Vlade odgovara da za taj posao Hrvatska nema ni novac ni tehnologiju.