Sedam godina u EU - Bolje je unutra nego vani unatoč svim boljkama

U srpnju ove godine Hrvatska će obilježiti sedmu obljetnicu članstva u Europskoj uniji, istek maksimalnih prijelaznih razdoblja (primjerice, druge države članice nakon 1. srpnja više ne mogu nastaviti ograničavati pristup svojim tržištima rada), ali i kraj svoga prvog predsjedanja, kumulativno gledano, drugom najvećom ekonomijom svijeta premda se uvijek može postaviti pitanje koliko je EU zaista jedinstveno tržište.

Na neki će način i simbolički i stvarno završiti prva faza hrvatske integracije u tu kompleksnu zajednicu, no time priča o institucionalnom integriranju neće završiti jer preostaju dva cilja: ulazak u šengenski prostor i uvođenje eura. Dok je prvo na vrlo dugom štapu zbog nepovjerenja starih članica prema novima i migrantske krize, drugo je najviše tehničko pitanje.

Tanke šanse
Političke volje za širenjem zone slobodnog kretanja, koja je ionako zbog migrantske krize okrnjena, zasad nema i, po svemu sudeći, to se neće promijeniti u dogledno vrijeme. U redu ispred Hrvatske stoje Rumunjska i Bugarska, koje su odavno dobile zeleno svjetlo Komisije za pristupanje Schengenu, no ne i odobrenje članica, pa su šanse za skorašnji hrvatski ulazak u šengenski prostor veoma tanke. Problem je veći i zato što Hrvatska i dalje ima neriješen granični spor sa Slovenijom koja je već pokazala da se ne libi upotrijebiti pravo veta u svrhu političkog pritiska.

Euro je zato potpuno druga priča. Interes za što brže širenje zajedničke valute postoji i u najvažnijim europskim prijestolnicama i u Bruxellesu, stoga uvođenje te valute ovisi ponajprije o ispunjavanju tehničkih uvjeta i spremnosti ekonomije, što je prije izbijanja epidemije koronavirusa bilo zacrtano u sljedeće tri godine. Nakon golemog skoka javnog duga i deficita, ali i ekonomske krize, pitanje je kako će se razvijati hrvatski put prema euru.

Red u državnim financijama
Nakon sedam godina ulazak u eurozonu glavni je i realno najdohvatljiviji cilj hrvatskog članstva u Europskoj uniji, no pitanje je koliko se domaća ekonomija dosad uspješno prilagodila poslovanju na zajedničkom tržištu. Velikih potresa u ekonomiji kakve su mnogi očekivali nakon ulaska nije bilo, najviše zato što se dugo navikavala na europsku, no to vrijedi i za pozitivne efekte koji se nisu materijalizirali u željenom opsegu. To ne znači da pomaka nije bilo. Na razini državnih financija uveden je red kakav država nije poznavala, prije svega u deficitu i javnom dugu, koji su do ožujka ove godine bili na prihvatljivim razinama, i to ne samo zahvaljujući pogodnim gospodarskim trendovima već i zajedničkim pravilima te pomnoj kontroli poštovanja tih pravila.

Jednako je tako Hrvatska u međuvremenu financiranje javnih ulaganja gotovo potpuno zamijenila europskim novcem (u aktualnom proračunu na raspolaganju ima 10,7 milijardi eura) premda time osnovna struktura javnih financija, pogotovo rashodi, nije znatno promijenjena. Uvjerljivo najočitiji efekt članstva novostečena je sloboda kretanja radnika i posljedično presušivanje hrvatskog tržišta rada, no i taj trend mogao bi se preokrenuti u idućim mjesecima zbog epidemije.

Čim su to pravila i ekonomske okolnosti dopustili, velik dio hrvatskih građana odlučio je sreću potražiti u bogatijim i organiziranijim članicama, što je pozitivno utjecalo na smanjenje nezaposlenosti, ali i prouzročilo manjak potrebnih radnika tijekom aktualnoga gospodarskog uzleta. Početak srpnja i formalno će donijeti potpunu slobodu zapošljavanja hrvatskim radnicima u svim državama članicama iako su dosad sve izuzev Austrije već ukinule ograničenja.

Volumen izvoza
Što pod utjecajem krize, što prirodnom preorijentacijom na bescarinsku zonu koja obuhvaća gotovo pola milijarde ljudi, dio hrvatske ekonomije počeo se snažnije okretati izvozu, najviše Njemačkoj i Italiji. 'U Italiju je u 2019. izvezeno robe za 2,1 milijardu eura ili jedan posto više nego 2018., a izvoz u Njemačku porastao je za četiri posto, na nešto više od dvije milijarde eura. Iz Italije je pak uvezeno robe za 3,4 milijarde eura ili 10,1 posto više, a iz Njemačke za 3,8 milijardi eura ili šest posto više', stoji na stranicama Izvoznog portala.