Sportaši u biznisu: Iva Majoli je propala, kakva su iskustva Šimića, Kljajića, Stanića i Bobana?

Iva Majoli ostala je bez svojih teniskih terena na Cmroku. Sportski kompleks od 8300 četvornih metara igrališta, gradilišta i sportskih nekretnina bit će ponuđen na dražbi s početnom cijenom od 17,7 milijuna kuna.

Majoli nije jedina iz redova vrhunskih sportaša koji su se okušali u biznisu. U recesiji je propao veliki pothvat boksača Željka Mavrovića – Eko-Mavrović.

No, ima i uspješnijih primjera.

Dario Šimić, bivši hrvatski nogometni reprezentativac, uložio je svoj ušteđeni novac u biznis s vodom. Tvrtka Živa voda d.o.o. posvećena je filtriranju vode koja se prodaje u aparatima sa spremnikom od po 20 litara, u sklopu usluge postavlja aparate u prostorima diljem zemlje i šire.

Ustupak Zdravka Čurića u obliku dijela pogona Buzetske pivovare kao i kupnja zemljišta u Zagrebu na Radničkoj cesti za izgradnju punionice s nekoliko pogona trebale bi Šimiću osigurati konkurentnost na tržištu.

Direktorica uprave tvrtke je Dariova majka, Matija Šimić, koja već dugi niz godina uspješno vodi poslovanje te tvrtke. Njegov brat Josip je također uključen u obiteljski posao. U međuvremenu su Šimići finalizirali i ugovor s pržionicom kave Nikole Žigantea i pokušavaju ući na tržište espresso kave.

Nenad Kljajić, bivši hrvatski rukometaš iz zlatne generacije s Olimpijade u Atlanti 1996. godine, osmislio je vrlo inovativan i neuobičajen poslovni plan nakon završetka igračke karijere.

Uz pomoć supruge Sandre Kljajić Mejovšek, čija je obitelj već bila u poslu s uvozom banana od devedesetih godina, Kljajić uspijeva dodatno razviti njihov Samek d.o.o.

Kupio je svojedobno na zagrebačkom Žitnjaku prostor i zemljište za dozrijevanje banana, i danas njegova tvrtka prodaje 50 do 60 tona zrelih banana na dan.

Mario Stanić je bivši hrvatski nogometaš, koji je u suradnji s poslovnim partnerom Denisom Deloguom etablirao prvi hrvatski gluten free standard. I Stanić priznaje kako je imao problema s odabirom prehrane i čestim gastroenterološkim problemima koji su ga potaknuli da potraži alternativne načine prehrane i pripreme jela.

Nedugo nakon ove odluke Stanić je pronašao uzročnika svojih problema u glutenu, te je postupnom tranzicijom ka gluten-free jelima i proizvodima uspio otkloniti zdravstvene probleme i prilagoditi se novom načinu prehrane. Tvrtka pod imenom Bosk uspjela je u uz pomoć Medicinskog fakulteta i Zavoda za javno zdravstvo u Rijeci razviti certifikat za gluten-free prehranu kojim se ističe standarde bezglutenske prehrane namjenjene za ugostiteljske ponude.

Glavna uloga ovog standarda je pružanje praktičnog znanja o pripremi, posluživanju i distribuciji bezglutenskih proizvoda po uzoru na slične certifikate diljem svijeta. Od hrvatskih ugostitelja ovaj standard zasad posjeduju samo hoteli Esplanade i Hilton u Zagrebu, ali u pregovorima su i s mnoštvom restorana.

Zvonimir Boban, bivši hrvatski nogometaš, bio je direktor tvrtke koja je ekskluzivni zastupnik talijanskog proizvođača pilećeg i purećeg mesa AIA, kod nas poznatijeg po Wudy i Pavo hrenovkama.

Prihodi Bobanove prve tvrtke bili su procijenjeni na oko 50 milijuna kuna, ali tvrtka ubrzo ostaje bez prihoda i zaposlenih. Poslovanje se sa ove tvrtke prebacilo na tvrtku KORTEN, ali su prihodi pali na samo šest milijuna kuna.