Sreća - trajni resurs

Da je kontinuirano praćenje subjektivnog blagostanja ili sreće građana Hrvatske izrazito važno, pokazalo je još jedno javno predavanje na tu temu koje je u četvrtak u knjižari Matice hrvatske održala Maja Tadić iz Instituta Ivo Pilar pod nazivom 'Istraživanje sreće: metodološki izazovi i novije spoznaje'. Na početku izlaganja Tadić je istaknula bitnu karakteristiku dosadašnjih ispitivanja s tog područja - istraživanja koja se bave negativnim stanjima u literaturi su prisutnija gotovo 17 puta više u odnosu na one koji istražuju pozitivna stanja. No, upravo zbog dugotrajnog i tradicionalnog fokusa na ljutnju, anksioznost ili depresivnost, trenutačno vlada velik znanstveni interes za domenu sreće.

Promatrajući prikupljene podatke nižu se zaključci: sretni zaposlenici manje su pod stresom, a ostvaruju bolje rezultate, sretni ljudi imaju veći broj prijatelja i poznanika na koje se mogu osloniti, sreća je u korelaciji i sa zdravljem, a utječe i na bračno zadovoljstvo.

Razigranost misli
Tadić navodi ispitivanje znanstvenice Barbare Fredrickson, koja je objedinila dosadašnje nalaze u teoriju 'proširenja i izgradnje'. Taj naziv odabrala je jer je u svojim istraživanjima pokazala da pozitivne emocije šire repertoar pažnje i misli, ali i da izgrađuju trajne osobne resurse. Fredrickson je isticala da su resursi izgrađeni kroz iskustvo pozitivnih emocija dugotrajni, odnosno, da ostaju nakon emocionalnih stanja koja su dovela do njihovog usvajanja. Tako proživljavanje pozitivnih emocija može potaknuti kreativno mišljenje, otpornost na stres, socijalne vještine i interakcije. Zanimljivo je povećanje uloge sreće u njenim nalazima - pozitivne emocije dokazano nisu samo pokazatelji optimalnog funkcioniranja, već imaju jednu od ključnih uloga u samom stvaranju i održavanju optimalnog funkcioniranja.

Autentičnost
Tadić je navela preduvjet po kojem funkcionira sreća; baš kao i negativne emocije, i one pozitivne moraju biti autentične i primjerene. "Studije neverbalnog ponašanja pokazuju da lažni, neautentični osmjesi gube vjerodostojnost kao izrazi unutarnjih stanja te su povezani s moždanom aktivnošću tipičnom za negativne emocije, te abnormalnim srčanim funkcijama što znači da lažna pozitivnost može biti vrlo negativna", pojašnjava znanstvena novakinja Instituta Ivo Pilar.

Najsretniji 2007. godine
Što se tiče konkretnih mjerenja na nacionalnoj razini, Pilarov barometar hrvatskog društva prati kvalitetu življenja od 2003. godine, koje značajno variraju. Naime, najsretniji smo bili 2007. godine, kada smo se približili prosjecima zapadne i sjeverne Europe. Nakon toga, prosječna sreća vidno i statistički značajno opada. Burna događanja i atmosfera neizvjesnoosti vezana uz recesiju učinili su svoje, no još uvijek se 'držimo’, te se procjenjujemo sretnijima nego u 2003. i 2005. godini. Prema kategoriji mjesečnih prihoda po članu kućanstva, najsretniji su uvijek pojedinci koji imaju najviše prihode, a najnesretniji oni koji imaju najmanje prihode, što je očekivano.

"Ako uzmemo sve godine u obzir, Hrvatski građani procijenili su da nisu ni previše zadovoljni ni nezadovoljni svojim životom, tj. životno su zadovoljstvo procijenili malo iznad neutralne točke. Prema podacima Svjetske baze sreće, vidimo da su najsretnije zemelje sjeverne Europe i Latinske Amerike, te da smo mi dosta iza njih. Međutim, često se zaboravlja da smo ipak dobri, te da u svijetu postoji niz drugih kojima je daleko teže", rekla je Tadić. U svom zaključku dodaje kako mnogi autori smatraju da redovito mjerenje i praćenje subjektivnog blagostanja bi trebalo postati nezaobilaznim preduvjetom za donošenje političkih odluka budući da se pokazalo da blagostanje pojedinca ne ovisi samo o ekonomskom napretku, nego i o njegovim subjektivnim prosudbama i emocijama.