Struja iz obnovljivih izvora energije skuplja nego iz klasičnih elektrana

Iako obnovljivi izvori energije posljednjih godina postaju sve popularniji, mnogi i ne znaju da oni uglavnom proizvode znatno skuplju struju od klasičnih elektrana, pa povećani interes za ulaganje u takve izvore (Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva je već prijavljeno više od 300 projekata) treba prije svega zahvaliti uvođenju državnih poticaja.

Konkretno, lanjska prosječna proizvodna cijena električne energije proizvedene u klasičnim elektranama bila je 0,44 kuna po kilovatsatu, dok su tarifnim sustavom određene otkupne cijene za električnu energiju iz obnovljivih izvora isporučenu u distribucijsku ili prijenosnu mrežu uglavnom dosta više, kažu u Ministarstvu. Stoga bi samo rijetki ulagali u korištenje obnovljivih izvora energije da država u srpnju 2007. nije uvela poprilične financijske poticaje kako bi potaknula korištenje tih izvora i povećala njihovu konkurentnost u odnosu na jeftinije klasične te potaknula domaću industriju da proizvodi opremu za elektrane koje koriste obnovljive izvore.

Novac za državne poticaje prikuplja se iz naknada koje svi kupci od 1. srpnja 2007. plaćaju uz račun za struju. Na početku je naknada bila 0,89 lipa po potrošenom kilovatsatu, a kako bi se skupilo dovoljno novca za sve više projekata korištenja obnovljivih izvora bilo je predviđeno njezino postupno povećavanje. Tako je 1. siječnja 2008. trebala porasti na 1,98 lipa po kilovatsatu, početkom 2009. na 2,71 lipu, a početkom 2010. na 3,5 lipa po kilovatsatu. Međutim, odlukom Vlade naknada nije mijenjana do kraja prošle godine, a ove godine je čak prepolovljena, jer je procijenjeno da će se, unatoč tome, prikupiti dovoljno novca za subvencionirani otkup proizvodnje iz još prilično malobrojnih elektrana na obnovljive izvore.

Sav prikupljeni novac Hep prosljeđuje Hrvatskom operatoru tržišta energijom (HROTE), a oni ga kroz otkupnu cijenu struje, zajamčenu 12 godina i zbog uključenih državnih poticaja uglavnom dosta višu nego za struju iz klasičnih elektrana, isplaćuju proizvođačima koji se koriste obnovljivim izvorima i kogeneracijom (istodobna proizvodnja električne i toplinske energije) i koji od Hrvatske energetske regulatorne agencije dobiju status tzv. povlaštenih proizvođača. Time im se omogućava isplativa proizvodnja i konkurentnost na tržištu.

Kod isplate državnih poticaja postoje i korekcijski faktori. Najvažniji je da će punu naknadu barem do ulaska Hrvatske u Europsku uniju dobiti samo proizvođači koji ugrade najmanje 60 posto domaće opreme kako bi što veći dio novca od državnih poticaja ostao domaćim tvrtkama. No, tu su u početku nastali problemi. Zbog nepostojanja domaće tehnologije za vjetroturbine i neke druge bitne dijelove tih uređaja, kao i 30 do 40 posto viših cijena domaće robe u odnosu na stranu konkurenciju, investitori su prosvjedovali, pa je Ministarstvo gospodarstva moralo upozoriti domaće proizvođači da bi, ako ne snize cijene, moglo izmijeniti tu odredbu.

Međutim, s vremenom se ipak mijenjaju odnosi između prosječnih cijena proizvodnje struje u klasičnim i elektranama iz obnovljivih izvora. Dok se u klasičnima povećava prije svega zbog rasta cijene goriva za termoelektrane, nužnih velikih investicija te rasta ekoloških i drugih davanja, zbog razvoja tehnologije i njihovog povećanog udjela u ukupnoj proizvodnji cijene se kod obnovljivih izvora smanjuju. Tako je prosječna proizvodna cijena iz klasičnih elektrana s 0,26 kuna po kilovatsatu u 2007., do 2009. porasla na 0,44 kuna. Istodobno je npr. cijena za male sunčane elektrane (snage do 30 kilovata) u zadnjih četiri, pet godina smanjena za 30 do 40 posto sa 6000 na 4000 eura po kilovatu instalirane snage, napominju u Ministarstvu gospodarstva.

Zato najavljuju da se može očekivati i smanjivanje zajamčene otkupne cijene iz novih elektrana na obnovljive izvore kroz izmjene tarifnog sustava za obnovljive izvore čije se donošenje očekuje ove godine, dok će onima koje do tada steknu status tzv. povlaštenog proizvođača (do sada ih je manje od 15) 12 godina ostati zajamčene cijene.

Vlasnici vjetroelektrana za isporučeni kilovatsat dobiju 0,64 kune
Vlasnici obnovljivih izvora za svaki isporučeni kilovatsat iz sunčanih elektrana (ovisno od njihovoj snazi) dobiju od 2,1 do 3,4 kune, iz hidroelektrana 0,69 kuna, iz vjetroelektrana 0,64 kuna, elektrana na biomasu iz šumarstva i poljoprivrede 1,2 kuna, a na biomasu iz drvo-prerađivačke industrije 0,95 kuna. Za kilovatsat proizveden u geotermalnoj elektrani vlasnik dobije 1,26 kuna, u elektrani na bioplin iz poljoprivrednih nasada te organskih ostataka i otpada iz poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije 1,2 kune, u elektrani na tekuća biogoriva i elektrani na deponijski plin te plin iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda 0,36 kuna, a iz elektrana na ostale obnovljive izvore (morski valovi, plima i oseka…) 0,6 kuna.