Stvarno zdrava hrana ili samo marketinški trik?

U Nürnbergu je u tijeku najveći sajam organske proizvodnje hrane u Njemačkoj. Proizvodi s oznakom "Bio" ili "Eko" sve su traženiji. Ali, ipak u Njemačkoj opada proizvodnja organske hrane.

Odmah na početku dobra vijest: ako na nekom prehrambenom proizvodu u Njemačkoj stoji oznaka "Bio", što je znak organskog uzgoja, potrošač može polaziti od toga da taj proizvod potječe iz poduzeća koje hranu proizvodi na održiv način. "Presudno kod oznaka Bio i Eko je to da su ti pojmovi definirani zakonom", kaže Andreas Winkler iz njemačke organizacije za zaštitu potrošača Foodwatch. Tamo gdje stoji Bio "mogu biti siguran da je ispunjen barem minimalni bio-standard. Privatni pečati jamče djelomice još stroža pravila. I mi nemamo informacija da se ti propisi krše."

Rast potražnje

Kod organske proizvodnje u Njemačkoj može se primijetiti dvojak razvitak. S jedne strane je potražnja u posljednjem desetljeću stalno rasla (vidi gornju grafiku). "Njemačka je za prodaju organske hrane na drugom mjestu po veličini tržišta s obujmom prometa od preko sedam milijardi eura. Utoliko je ovo zaista jako važno i veliko tržište", kaže Hanns-Christoph Eiden, predsjednik Savezne ustanove za poljoprivredu i prehranu, koja je mjerodavna za izdavanje njemačke oznake Bio.

Bio zvuči kao zdrav način života - a djelomice je stvarno tako, kaže Winkler. "Europska oznaka Bio i europska Uredba o ekološkom uzgoju jamče primjerice da se ne koriste pesticidi i da poljoprivrednici ne koriste mineralna gnojiva." Također se ne smije koristiti genetski manipulirane biljke za stočnu hranu, a ograničen je i broj dodatnih tvari. "Kod konvencionalne hrane ih ima oko 320, kod organskog uzgoja manje od 50."

Smanjivanje proizvodnje

S druge strane širenje organske proizvodnje u Njemačkoj nije osobito. Samo sedam od stotinu poljoprivrednih poduzeća u Njemačkoj bave se organskom poljoprivredom. To je oko 20.000 poljoprivrednih poduzeća. Ekološki uzgoj pokriva oko milijun hektara površine što je šest posto ukupne poljoprivredne površine u Njemačkoj. Broj poljoprivrednika koji se bave organskim uzgojem čak je u laganom padu "jer se za mnoge, bez obzira na veliku potražnju, postavlja pitanje isplativosti", kaže Eiden.

Cijene za najam poljoprivrednih površina, troškovi proizvodnje i cijene ekološki ugojenih proizvoda na tržištu su previsoke, a spremnost potrošača da visoke cijene proizvodnje honoriraju prilikom kupovine je premalena. "Zato je pitanje uvoza ekoloških proizvoda i pouzdanost ekološke proizvodnje drugdje za njemačke potrošače jako važna tema."

U medijima su se više puta pojavljivale vijesti o njemačkim bio-seljacima koji su upotrebljavali sirovine, primjerice stočnu hranu od proizvođača iz trećih zemalja koji se nisu držali europskih standarda.

Prema navodima Savezne ustanove za poljoprivredu i prehranu u međuvremenu je 70 nacionalnih bio-oznaka dobilo potvrdu da su jednako vrijedni s europskim standardima. To bi se trebalo redovito kontrolirati. "Njemački prerađivač sirovina iz tih zemalja može se na temelju popratnih dokumenata uz neki proizvod uvjeriti da je on stvarno proizveden ekološki", kaže Eiden. Kontrola zakonskih propisa pritom je prenesena na privatna poduzeća.

Previše oznaka zbunjuje potrošače

Bio-oznake, bez obzira odakle potječu, u Njemačkoj nailaze na veliko prihvaćanje. Standardi njemačkog i europskih bio-oznaka uglavnom odgovaraju jedni drugima. Ali, Foodwatch kritizira brojne različite certifikate. "Već sad postoje stotine, ako ne i tisuće oznaka kvalitete na području hrane", kaže Winkler. "Potrošač u supermarketu teško raspoznaje koja je oznaka kvalitete stvarno pouzdana, a koja je samo marketinški trik, koji sama sebi ispostavlja prehrambena industrija kako bi svojim proizvodima dala bolji imidž, sugerirala bolju kvalitetu." Foodwatch zato zahtijeva "načelno jasnija i bolja pravila označavanja koja bi obuhvatila i sastav, podrijetlo i korištenje genetske tehnike", a koja bi isključila "maštovite pojmove kao 'premium' ili 'prikladno držanje životinja', koji mogu značiti sve i ništa" (Winkler).

Upravo kod prikladnog držanja životinja postoji potreba za poboljšanjem stanja. Tako je kod biološkog uzgoja pilića uobičajeno da se muški pilići odmah ubijaju plinom ili melju. Kod proizvodnje bio-mlijeka krave moraju doživotno biti držane u stanju trajne stelnosti, kako bi uopće davale mlijeko. A i njihova telad bude vrlo brzo prerađena u teleće meso i sirilo za proizvodnju sira. Bio-životinje se prevoze istim transporterima u iste klaonice kao i životinje iz konvencionalnog uzgoja. To su teme o kojima će se intenzivno raspravljati na sajmu Biofach (12. do 15. veljače 2014.).