Svijet treba ulagati u održivu poljoprivredu i zelenu infrastrukturu

Razvijene zemlje i zemlje u razvoju kao da se ne mogu dogovoriti o poštenoj podjeli ekološke odgovornosti iako im raste međuovisnost u pogledu trgovine, ulaganja i opskrbe prirodnim resursima.

Objava novog Hladnog rata nakon ruskog pripojenja Krima pokazala se pretjeranom i preuranjenom. Međutim, odraz je tjeskobe s kojom se današnji čelnici nose u narušenom globalnom poretku. I dok mlade gospodarske sile nisu ni blizu uspostavljenim normama u međunarodnim odnosima, mnoge vlade i multinacionalne tvrtke ranjive su zbog oslanjanja na druge u vezi s vitalnim resursima - primjer tomu jest ovisnost Europske unije o ruskom plinu. Natjecanje za oskudne resurse gorak je test naših pretpostavki o globalnom upravljanju i suradnji u trenutku kada je globalno vodstvo potrebnije nego ikad.

Sporne hidroelektrane
No čak i u izostanku sveobuhvatnog globalnog pravnog okvira, moguće je održati osjećaj zajedničke sigurnost ako su uvjeti ulaganja resursa utemeljeni na dugoročnom političkom razumijevanju i trgovinskim odnosima, a ne na kratkoročnoj konkurentnosti. Ulozi su visoki. Oskudnost resursa blisko je povezana s političkim rizicima. Sjetite se, na primjer, suše koja je 2010. uništila usjeve pšenice u Rusiji. Rusija je tada nametnula ograničenja izvoza kako bi očuvala domaće zalihe, a cijene hrane porasle su na glavnim izvoznim tržištima, naročito u Egiptu. To je, pak, potaknulo politički ustanak koji se brzo proširio sjeverom Afrike i Bliskim istokom. Očekuje se da će klimatske promjene pokrenuti još mnoge takve lančane reakcije.

Probni slučaj takve suradnje jest potencijalno eksplozivno pitanje vodnih resursa delte Nila. Prema britanskom sporazumu iz kolonijalnog doba, Egipt je od 1929. godine imao pravo veta na sve projekte na gornjem tonu Nila koji bi mogli utjecati na domaće zalihe vode. Nekoliko zemalja porječja Nila, uključujući Sudan i Etiopiju, ratificirale su novi sporazum o Okviru suradnje u porječju Nila koji Egipat tek treba potpisati. S obzirom na zabrinutost Egipta zbog mogućih nestašica vode koje bi mogle nastati zbog uzvodnih hidroelektrana u Etopiji, njihov pristanak nije nimalo siguran. Štoviše, u usključaloj političkoj atmosferi u Egiptu novoizabrani predsjednik, general Abdul Fattah el-Sisi, možda bude u iskušenju da eskalira prijetnju vojnim djelovanjem kao reakciju na etiopske projekte hidroelektrana. Takav bi potez dalekosežno utjecao na regiju koja je već u krizi zbog sukoba u Južnom Sudanu, Siriji, Iraku i Libanonu. Kako bi izbjegli još jednu političko-ekološku lančanu reakciju, za poticanje svih strana na sklapanje sporazuma bit će potreban konsenzus svih strana oko shvaćanja problema. Etiopija mora zajamčiti vodne zalihe u donjem toku tako što će, na primjer, utvrditi stopu obnove voda u rezervoarima na brani koji neće ugroziti daljni tok vode u Egipat.

Egipat bi uz zadržavanje osnovnog prava na zaštitu izvora vode trebao prepoznati interese uzvodnih susjeda i biti spreman na pregovore o novom porječju Nila u dobroj vjeri. Multinacionalne tvrtke i državni ulagači poput Kine, koji su financirali uzvodne projekte hidroelektrana, bit će pod sve većim pritiskom da zauzmu neki stav. I oni mogu odigrati pozitivnu ulogu razmatranjem pograničnih ulaganja koja će se pozabaviti ključnim međuovisnostima, kao što su rasipne egipatske prakse navodnjavanja. Slične napetosti vezane uz resurse izbijaju i u drugim dijelovima svijeta.Vodni stres i sigurnost hrane prijete ograničavanju gospodarskog razvoja Indije jer pojačana proizvodnja električne energije u elektranama na ugljen preusmjerava izvore vode od poljoprivrede. Politički rizici ulaganja u nigerijski poljoprivredni sektor također rastu zbog domaće demografske eksplozije, visoke inflacije, slabe pravne države i neuređenih zemljišnih odnosa sa širim političkim posljedicama.

Nezasitna potražnja
Takva ograničenja resursa pogoršavaju strana ulaganja koja žele zadovoljiti nezasitnu potražnju razvijenih zemalja za resursima ne obraćajući pozornost na njihov učinak na održivost u izvornim zemljama. Ovo virtualno izdvajanje ekološkog učinka industrijaliziranog svijeta licemjerno je i nije temelj za izgradnju strategije za globalnu ekološku održivost. Svijet treba ulagati u održivu poljoprivredu, obnovljive izvore energije i zelenu infrastrukturu. Naravno, obećavajuće ideje vodećih multinacionalnih tvrtki morat će se suočiti s ograničenim subvencijama i političkim interesnim skupinama. Ako se ne provedu nužni politički okviri, zelene ulagačke inicijative nastavit će se boriti za značajniju ulogu.

Sigurnost resursa
Štoviše, razvijene zemlje i zemlje u razvoju kao da se ne mogu dogovoriti o poštenoj podjeli ekološke odgovornosti iako im raste međuovisnost u pogledu trgovine, ulaganja i snabdjevanja prirodnim resursima. Te nas poteškoće ne bi trebale spriječiti da i dalje pokušavamo. Earth Security Initiative surađuje sa BMW Foundation u razvoju globalnih okruglih stolova o sigurnosti resursa u razdoblju od dvije godine, počevši od okruglog stola koji se održao u kineskom Hangzhou od 17. do 20. srpnja. Ti će neformalni sastanci visoke razine okupiti političke i poslovne čelnike te civilna društva iz Europe i mladih gospodarstava s ciljem premošćivanja takvih razlika. Znamo što treba učiniti, zašto je to važno i tko se treba uključiti radi osiguranja dugoročne budućnosti planeta. Sad samo trebamo odlučiti kako to treba učiniti.

© Project Syndicate, 2014.