Tovljačima se otvaraju tržišta Libije i Libanona

Zbog skupe stočne hrane 30 % tovljača odustalo od tova, zbog pada proizvodnje ne mogu pratiti dinamiku isporuke za izvoz

Okolnosti koje su prošle godine pojavom pandemije koronavirusa dovele do tržnih viškova sada su zamijenile okolnosti koje upućuju na manjkove u tovu junadi.

Zbog visokih cijena sirovina za proizvodnju stočne hrane tovljači junadi ne mogu pratiti potrebe te proizvodnje pa ih je, ističe predsjednik Udruge Baby Beef Darko Celovec, od 20 do 30 posto odustalo od tova nakon epidemije i libanonske krize, a proizvodnja je s dosadašnjih 130.000 grla godišnje pala na 100.000.

Potražnja

- Cijene sirovina – od kukuruza nadalje - maksimalne su. Nikada kukuruz nije bio 200 eura po toni. Zemlje Europe i svijeta po tim cijenama stočne hrane ne žele proizvoditi junad, meso. Došlo je do situacije da se ima manjak proizvođača, a stočna hrana je preskupa. Prije šest mjeseci imali smo tržne viškove, a sada imamo manjkove, junadi više nema kao do jučer, a Italija traži sve više i više jer su cijene u drugim zemljama u Uniji strašno visoke. I Libanon isto tako, sve je to povezano – i europsko i svjetsko tržište, nedostatak je svagdje. I Libanon traži više junadi, i Libija traži, pa smo počeli tovariti u brodove za tu sjevernoafričku zemlju, i to nakon pet godina od naših posljednjih isporuka u nju. Sada se aktivno tovari za Libiju, no, nažalost, potražnje ima, ali nema junadi. Za Libanon je išlo 30 posto našeg izvoza, no to je nesigurno tržište - rezimira aktualni trenutak u proizvodnji tovljača i stanje na europskom i svjetskim tržištima Celovec.

Naime, cijena kukuruzu od lanjske žetve, kada je bio 0,80 kn/kg, sada se udvostručila na 1,5 kn/kg i najveća je, kaže potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić, u posljednjih desetak godina. Tona – 1500 kuna, 200 eura. Stočari kažu – time najbolje profitiraju ratari. Nakon lanjskog poremećaja zbog koronakrize, izvoz tovne junadi za Italiju se oporavio, a ona je hrvatskim tovljačima glavni vanjsko-trgovinski partner. Oporavlja se i Libanon, otvorila se i Libija, no naši proizvođači dinamiku isporuke sada, kada brojke proizvodnje padaju, potonjima ne mogu pratiti, a poslovično uhodani izvoz za Italiju ne žele ugroziti. – Uz lošu poljoprivrednu politiku i koronakrizu, ljudi nemaju sigurnost proizvodnje, dodaje Celovec. Ova proizvodnja, za razliku od, primjerice, svinjogojske, ima duge, jednogodišnje cikluse proizvodnje i nema tu fleksibilnost kojom može brzo i lako odreagirati i gipko premostiti krizu.

Ulaganja

- U godinu dana ciklusa treba puno uložiti, pripremiti hranu, zadužiti se u bankama i nakon, k tome, još vrlo turbulentne 2020. godine proizvođači, ne samo hrvatski nego i drugi, u takvim uvjetima odustaju od ove proizvodnje. Oni koji su odustali, neće više ili neće samo tako opet krenuti dalje. Trebat će nekoliko godina da se tržište ustabili, ljudi više ne vjeruju u domaću poljoprivrednu politiku. Oni koji su ostali u tovu neće ove godine povećavati proizvodnju jer je stočna hrana preskupa - upozorava Celovec.

– Svi su rekli bit će odlična godina, no potresi su na svjetskom tržištu - od Južne Amerike, Kine…, a mi smo u cijeloj toj priči na razini statističke pogreške u cijeloj toj proizvodnji - kaže Celovec.

Među 20 do 30 posto tovljača koji su zbog skupih sirovina odustali od proizvodnje pretežno su oni manji, no i svi srednji i veliki tovljači smanjivali su proizvodnju, pa tako i Celovec, i to za 15-20 posto.

– Sve će se to odraziti na 2021. godinu i strahovanja su da će biti nestašica - prognozira prvi čovjek Baby Beefa. Upozorava i na izostanak potražnje za mesom od strane restorana zbog koronamjera, kao i na to da (ni) tovljači junadi ne osjećaju turističku sezonu na svojoj proizvodnji. Potres na Banovini nije se odrazio na ovu proizvodnju koja je na tom području prije bila oslonjena na mesnu industriju Gavrilović, a čijim je tovljačkim kapacitetima novi vlasnik danas Celovec.

Ostaju vjerni Italiji, koja je spasila proizvodnju junadi u COVID krizi
– I dalje smo vjerni Italiji, koja nas je dobrano spasila u vrijeme libanonske i COVID krize. Prepoznali smo ju kao dobrog partnera i sve smo u nju preusmjerili. Ne želimo se kockati s dobrim partnerima, kontinuitet vidimo samo u partnerima iz te zemlje. Italija traži dobro meso, a mi imamo jedno od boljih u Europi. U nju odlazi 70 posto naše proizvodnje i sada nemamo dovoljno za partnere. U 4-5 godina pokazali su se svršenim partnerima koji su nam, k tome, i blizu, nema velikih troškova transporta. To je naša budućnost, poručuje Celovec.