Tvrtka Boso, nažalost, nije iznimka

Priča što je izbila u javnost samo ilustrira aktualno stanje u hrvatskoj maloprodaji.

U trgovini gdje rade moraju trošiti 700 kuna mjesečno! I to od plaće koja vjerojatno ne prelazi tri tisuće kuna. Pored toga, svaki zaposleni u trgovačkom lancu Boso, navodno bez kune naknade godišnje odradi i po 180 prekovremenih sati.

Zaposlenici, a ima ih oko 1200, tako svoj trinaesti mjesec daruju gazdi kako bi on dodatno napumpao profit, varajući i njih i državni proračun, time i porezne obveznike. Ne pomislivši ni u snu da svoje djelatnike možda nagradi trinaestom plaćom. I tako ih motivira na još bolji rezultat od lanjskog rasta od 10 posto te naravno, i još veći profit. Već danima medijskim prostorom zvoni tema o alarmantnom stanju u 'dvorištu' vinkovačkog poduzetnika Bosiljka Stanića, koji je u 2015. iskazao više od 538 milijuna kuna prihoda i gotovo 12 milijuna kuna neto dobiti, i koja zapravo nije iznenađenje. Valjda još ima onih što pamte, primjerice, potez iz 2009. poduzetnika Željka Keruma. Maybach, plaćen kao 1320 mjesečnih plaća njegovih trgovaca, izložio je u predvorju svog trgovačkog centra.

Ako se već ne mogu voziti u takvoj 'makini', neka njegovi radnici barem gledaju moćnu limuzinu od 660 tisuća eura.Tvrtka Boso, nažalost, nije iznimka. Priča što je izbila u javnost zapravo samo ilustrira aktualno stanje u hrvatskoj maloprodaji. O niskim primanjima, troznamenkastoj prekovremenoj neplaćenoj satnici, raznoraznim pritiscima i zastrašivanjima koji se svode pod riječ 'mobing' već i vrapci sve znaju, ali ne i hrvatski zakonodavac, odnosno mjerodavne inspekcije.

Prsti jedne ruke prekobrojni su za imenovati trgovce koji poštuju zakon i cijene svoje zaposlenike te uredno plaćaju njihov rad. Među EU članicama Hrvatska vodi listu po liberalnom radnom vremenu trgovina, kako dnevnom tako i godišnjem. Radi se i petkom i svetkom. Božić, Uskrs i prvi siječnja tri su dana kad je lokot na vratima trgovina. Stranci koji ovdje posluju vrlo brzo prihvate negativne lokalne navike. Zašto i ne bi kada zakonodavac odluku o radnom vremenu stavlja u ruke svakog pojedinog trgovca.

No, u zemlji s više od 200 tisuća nezaposlenih to i ne bi bio veliki problem da inspektori kvalitetno odrađuju svoju radnu obvezu, za koju primaju plaću. Naime, da vlasnici tvrtki poštuju zakonom uvjetovan odmor od 12 sati, uredno plate prekovremeni i noćni te rad nedjeljom i blagdanima, trgovine i šoping centri zasigurno u Lijepoj našoj ne bi bili otvoreni od jutra do sutra. Mobingu tipa - zaposleniku je plaća manja 500 kuna ako deklaracije nisu unutar odjevnog predmeta, što je pravilo jednog hrvatskog trgovca, teško je doskočiti, no nije nemoguće. Naravno, uz uvjet da inspektori više budu na terenu nego u svojim uredima.