U deset godina spasili od izumiranja 1.400 sorti starih voćaka

Jedno stablo, a na njemu čak 120 sorti jabuka i 16 sorti krušaka! Plodovi su žuti, crveni, zeleni, krupniji, sitniji. Lako ih je identificirati, jer na svakoj je grani etiketa s nazivom voćne sorte. I upravo to je središnje mjesto voćnjaka supružnika Zdenke Horvatić i Pavla Kovačića, u podravskom mjestu Cvetkovec. I gotovo da ne prođe dan, a da voćnjak ne posjeti neka grupa zaljubljenika u voćarstvo ili netko tko se jednostavno dođe raspitati, može li kod njih nabaviti neku sortu jabuka koje se sjećaju iz djetinjstva. Zdenka i Pavao malo koga otprave bez potvrdnog odgovora.

“Do sada smo supruga i ja po Hrvatskoj prošli nekoliko tisuća kilometara, tražeći i obilazeći stare napuštene vrtove i u njima stabla starih autohtonih voćaka, od kojih su mnoga bila gotovo na izdisaju i tim više smo sretni kad uspijemo uzeti plemku i cijepiti je, jer to znači da, barem dok je nas, ta voćka neće izumrijeti. U našoj se zemlji još nekoliko ljudi bavi ovim poslom i s većinom međusobno surađujemo kao i sa stručnjacima Hrvatskoga centra za poljoprivredu, zagrebačkog Agronomskog fakulteta zatim Odjelom za prehrambenu tehnologiju Sveučilišta “Sjever“ iz Koprivnice te tvrtkom “Displantarium“ d.o.o. iz Starog Petrovog Sela u Brodsko – posavskoj županiji.

Ponekad razmjenjujemo plemke, a ponekad savjete, jer bilo bi smješno reći da svi sve znamo“, ističe Pavao, te dodaje kako je do sada sakupio više od 1.400 vrsta starih sorti voća od kojih je gotovo polovicu nacijepio na podloge divlje jabuke i kruške, te da će svoj matičnjak proširivati dokle god ga bude služilo zdravlje.

Od austrijskih poljoprivrednika i voćari mogu puno naučiti
A sve je počelo prije desetak godina, kada je posjetio Austriju i upoznao nekoliko voćara koji su se borili protiv izumiranja tamošnjih starih voćnih vrsta.

“Po povratku sam to ispričao supruzi i ubrzo smo se dogovorili kako ćemo i mi krenuti sličnim putem. Umirovljenik sam i znam da je kod nas većinu, primjerice jabuka kojih se sjećam kao dijete ili mladić, sada gotovo nemoguće naći. Cijepljenjem voćaka sam se bavio i prije no što smo počeli ovaj posao spašavanja autohtonih sorti i ta su mi iskustva također itekako dragocjena,“ priča nam Pavao Kovačić dok obilazimo obiteljski voćnjak.

A u njemu se doista ima što vidjeti. Raste tu tako čak 830 sorti jabuka, 340 sorti krušaka, 159 sorti šljiva, zatim 90 sorti trešanja, 8 sorti bresaka, 4 sorte kaki jabuka i 151 sorta marelica. Tu su još 44 sorte honigpfirsicha odnosno križanca breskve i nektarina, 81 sorta višanja zatim dunje, dud (murva), drijen, oskoruša i mušmula kao i neke svjetski poznate vrste, primjerice jabuka Apistar s atraktivnim plodom u obliku cvijeta ili pak Aprykira koja je voćni križanac marelice i trešnje.

“Institut u Osijeku nedavno je ispitivao otpornost trinaest mojih sorti jabuka na polifenole, a slična ustanova u Španjolskoj na otpornost na plijesan. I u oba slučaja moje voćke, koje nisu prskane, dale su bolje rezultate od nekih klasično održavanih.

Kako produžiti trajnost stabala marelica?
I to mi daje poticaj da i dalje svakodnevno radim u voćnjaku, mada mi je već dosta teško. Recimo, sad baš malo eksperimentiram s marelicama, jer se svi nekako žale da im propadaju. Uzrok je uglavnom apopleksija odnosno prijevremeno sušenje i odumiranje stabala“, ističe Pavao, koji se već više od četiri desetljeća bavi i travarstvom.

I tu smo morali stali, jer je u voćnjak Zdenke Horvatić i Pavla Kovačića pristigla skupina prijatelja, da vide kako ide posao. Ispraćajući nas iz dvorišta, Pavao se, pak, prisjetio riječi jednog 90-godišnjaka, koji mu je jednom prigodom rekao: “Sinek, voćku sadi kraj kuće, jer zaklanja od sunca, žege, vjetrova i oluja, listovi čiste zrak, a korijen zemlju, pa tako čini ukućane zdravijima“.

Naravno da je nemoguće po okućnici posaditi mnogo voćaka, no Zdenka i Pavao su sigurni da se u svakom dvorištu ili vrtu može pronaći mjesto za neku staru autohtonu, čiji će nam plodovi pomoći da budemo zdraviji.