Veliki LNG ipak hrvatski prioritet

Na međunarodnoj konferenciji o »zelenoj« energetici Darko Horvat, ravnatelj Uprave za energetiku pri Ministarstvu gospodarstva, naveo je kao najveći hrvatski energetski prioritet veliki LNG terminal na Krku, najavljujući kako će Hrvatska, bude li i dalje međunarodni konzorcij Adria LNG nezainteresiran za gradnju, tom konzorciju »oduzeti« lokaciju u Omišlju, i dati je nekom drugom, zainteresiranijem investitoru.

»Ako međunarodni koncern izgubi želju oko lokacije odabrane za veliki LNG terminal, inzistirat ćemo na tome da na nju više ne polaže pravo. Mi tu lokaciju, kao nacionalno gospodarstvo, želimo natrag, i ako to ne bude koncern sastavljen od ovih ulagača, pojavit će se sigurno neki drugi. Nećemo dozvoliti da nam se lokacija izgubi time što nitko ne želi ništa napraviti«, kazao je Horvat. Mali LNG, kojeg država planira kao privremenu alternativu velikom LNG-u , dodao je, nije »sretno rješenje«, ali je nužnost, iz čega se može zaključiti da će se Hrvatska, do pronalaska novih investitora za gradnju velikog LNG-a, odlučiti na gradnju malog, provizornog rješenja.

Otvaranjem interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i Mađarske iduće godine, istaknuo je Horvat, situacija u plinskom biznisu će se drastično promijeniti, jer će Hrvatska, odnosno LNG na Krku, postati velika komercijalna izvozno/uvozna luka za plin, a kad privatni kapital, zaključio je, »osjeti komercijalni profit, onda će se i krenuti u izgradnju«. Drugim riječima, iz Ministarstva gospodarstva međunarodnom konzorciju Adria LNG, koji je odluku o gradnji velikog terminala odgodio za 2014. godinu, poručuju da vremena za oklijevanje više nema, i da će projekt prepustiti drugim investitorima. Činjenica je, međutim, da je dugo oklijevala i sama država, čiji HEP i Plinacro, kao i Ina, još uvijek nisu dogovorili s kojim će udjelima, i pod kojim uvjetima, ući u Adria LNG. Jednako tako, do kraja godine Adria LNG-u najvjerojatnije neće biti izdana niti lokacijska dozvola za gradnju, što bi bila i svojevrsna »dopusnica« postojećem konzorciju za ostanak u projektu.

Istina, pitanje je da li bi lokacijska dozvola potaknula Adria LNG na akciju, no pitanje je i ima li sada potencijalnih drugih investitora, budući da je tržište plinom u svijetu zasićeno, a novaca za ulaganja manje. Najveći udio u postojećem konzorciju, od 40 posto, ima E.ON Ruhrgas, vodeća njemačka plinska kompanija, koja se sve više okreće investicijama u Kini, dok je njemački RWE konzorcij u Hrvatskoj već napustio prošle godine. Zbog oklijevanja države, koja se na projekt nije »bacila« prije krize, sada je uopće upitan ostanak međunarodnih investitora u projektu, ali i dolazak novih. Zbog oklijevanja smo, konačno, izgubili i prolazak magistralnog voda ruskog plinovoda Južni tok kroz Hrvatsku, pa ćemo dobiti samo njegov krak za vlastitu opskrbu, a tranzitne naknade, umjesto da ih naplaćujemo drugima – drugima ćemo plaćati.

Sabor mora donijeti odluku o nuklearnoj elektrani
Bez vlastite nuklearke Hrvatska će postati još ovisnija o uvozu struje, a bez nje neće biti moguće niti zadano smanjenje stakleničkih plinova, kazao je Darko Horvat. Sabor najkasnije 2012. mora donijeti konačnu odluku o tome hoćemo li nuklearku graditi ili nećemo, a kako su za pripremu takve odluke potrebne najmanje dvije, do tri godine, očito se shvatilo da se mora početi raditi i na pripremama. »U Saboru se mora dogoditi strateška politička odluka da takav objekt želimo u Hrvatskoj, nakon čega će struka onda napraviti sve ostalo«, kazao je. U nas se, kaže, na lokalnim razinama ne osiguravaju uvjeti da se u prostorne planove uvrste lokacije namijenjene gradnji novih elektrana bez kojih ćemo, pogotovo kad iz upotrebe izađu stare elektrane, biti još ovisniji o uvozu struje. Bez novih temeljnih proizvodnih objekata ne možemo prihvatititi niti struju proizvedenu u obnovljivim izvorima energije. HEP sada može primiti struje iz najviše 650 MW obnovljivih izvora, dok među privatnim investitorima postoji interes za gradnju deset puta više kapaciteta.