Velikim domaćim bankama ne isplati se kupovati manje konkurente

Na hrvatskom bankovnom tržištu od ukupno 32 poslovne banke njih čak 23 banke drže po manje od jedan posto tržišta. To je glavni razlog potrebne konsolidacije među njima, smatra Charlotte Ruhe iz zagrebačkog ureda Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) koja ovih dana odlazi u London. “Oko 20 banaka u Hrvatskoj ima tržišni udio manji od pola posto.

Mislim da to nije održivo u srednjem roku. Postoji potreba da se neke od tih banaka konsolidiraju”, rekla je Ruhe za Poslovni dnevnik. S time se slaže i prokurist SG-Splitske banke Tomislav Krpan koji ističe kako su se u kratkom vremenu značajno promijenili uvjeti poslovanja. “Danas se banke suočavaju sa padom profitabilnosti, osjetno većim rizicima poslovanja, ali i padom potražnje za kreditima. Štoviše, dugoročno treba očekivati značajno sporiji rast tržišta nego li je to bio slučaj prije krize”, upozorava Krpan. Ako se u obzir uzme broj stanovnika, razina gospodarskog razvoja, stupanj koncentracije na domaćem bankovnom tržištu te regulatorne zahtjeve (sadašnje i buduće), može se očekivati smanjenje broja poslovnih banaka, kaže Krpan, pogotovo u segmentu ‘malih’ banaka. “Određene procjene na temelju navedenih parametara ukazuju kako bi se broj banaka mogao smanjiti za oko 10 do 15. Ipak, značajnija konsolidacija izgledna je tek u srednjoročnom, a ne kratkoročnom, razdoblju”, zaključuje Krpan čija je Splitska banka spremna razmotriti svaku relevantnu priliku u smislu preuzimanja. Taj “srednji rok” konsolidacije bankovnog tržišta mogao bi biti vrlo skoro, obzirom na očekivani ulazak u Europsku uniju.

“Broj banaka (licenciranih) u Hrvatskoj ubrzano će se smanjivati netom prije i nakon ulaska u EU”, smatra glavni ekonomist Raiffeisen banke Anton Starčević. Taj stav objašnjava činjenicom da hrvatsko tržište nije pod pritiskom nedostatka prihoda za pokriće fiksnih troškova poslovanja za postojeći broj banaka, već pod pritiskom snažne koncentracije u bankovnoj industriji. “Znači da prostor za ulazak novih banaka još postoji ako se otvori proces dekoncentracije tržišta. Nakon ulaska u EU otvorit će se mogućnost da banke licencirane u bilo kojoj članici EU mogu otvarati podružnice u Hrvatskoj i osvajati tržište ciljanom ponudom. Time se može smanjiti koncentracija na tržištu, a da broj licenciranih banaka ostane isti ili čak manji”, smatra Starčević. Posljednju ‘konsolidaciju’ napravila je prošle godine Hypo banka kada je pripojila Slavonsku banku. Isto tako, iako je bilo nekoliko pokušaja spajanja Centar i Nava banke, od toga se prema zasad dostupnim informacijama, odustalo.

Stabilan i profitabilan
Unatoč tome što je domaći bankovni sektor glomazan i nema novih naznaka da će se ubrzo krenuti u spajanja, ipak je stabilan. “Na hrvatskom bankarskom tržištu postoji jaka konkurencija koja tjera banke na prilagođavanja proizvoda i usluga klijentima. Važno je da je bankarski sustav stabilan i dovoljno profitabilan, što je preduvjet da kvalitetno obavlja svoju funkciju brige o povjerenom mu novcu i daljnjeg plasiranja tog novca te na taj način doprinosi razvoju gospodarstva”, poručuju iz Erste banke. Ističu kako u ovom trenutku ne razmatraju mogućnost eventualnih preuzimanja na tržištu. Stabilnost bankovnog sustava hvali i Ruhe i dodaje kako je dobro reguliran.

“Ne mislim da je previše reguliran. No, postoji visoka cijena te regulacije i supervizije. Postoji visoki regulativni trošak, a to je jedan od razloga za konsolidaciju manjih banaka. Nije praktično imati banku sa 0,3 posto tržišnog udjela. Htjeli bismo vidjeti konsolidaciju manjih banaka i spremni smo tome dati podršku, samo trebamo naći dobrog lidera na tržištu”, objašnjava Ruhe stav EBRD-a. U ovom konkretnom pothvatu EBRD bi dao potporu onoj banci koja bi se prihvatila tog izazova. No, na pitanje tko bi to mogao biti, Ruhe ne želi odgovoriti. “Mogu samo reći kako u ovom trenutku ne postoje nikakvi konkretni planovi ni projekti za takvo nešto”, zaključuje Ruhe. Iako bankari kažu kako trenutno nema nikakvih naznaka konsolidaciji tržišta, konstantno se “snima” situacija. Nedavno je čelni čovjek mađarske OTP banke, Sandor Csanyi, izjavio kako je ta banka zainteresirana za daljnje širenje preuzimanjem u Hrvatskoj. Csanyi je napomenuo kako bi oni bili zadovoljni tržišnim udjelom od desetak posto. No jedan od glavnih problema okrupnjavanja domaćeg bankovnog sektora je pitanje isplativosti takvog pothvata. Velikim bankama se preuzimanje manjih konkurenata jednostavno ne isplati. Njihovi tržišni udjeli su takvi da preuzimanjem jedne ili čak više manjih banaka ne bi došlo do bitnije promjene u njihovoj poziciji na tržištu.

Poslovnica jednostavnija
Kako nam kaže jedan bankar u neformalnom razgovoru, jednostavnije je i jeftinije otvoriti nekoliko novih poslovnica nego kupiti banku ovako niskog tržišnog udjela. Primjerice, Primorska banka drži samo 0,04 posto ukupne aktive, a Banka splitsko-dalmatinska 0,07 posto. Realno, kaže bankar, od takvih akvizicija velike banke nemaju previše koristi. Spajanje sustava, integracija zaposlenika, rješavanje pravnih problema i kapitalno spajanje proces je koji realno traje godinu dana. Međutim, jedina moguća korist mogla bi biti kada takva “mala” banka ima klijente koji su od potencijalno dugoročnog interesa velikoj banci ili ima tako raspoređene poslovnice po Hrvatskoj da bi u nekom razdoblju bile od strateške važnosti banci, kao što je bio slučaj sa Slavonskom i Hypo bankom. U tom segmentu velike banke uvijek razmišljaju, no za sada, nema nikakvih namjera.

90 posto drži njih devet
Domaće banke imaju aktivu od gotovo 374 milijarde kuna, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke (HNB) za prvi ovogodišnji kvartal. Od toga, čak 91 posto, odnosno 342,2 milijardi drže upravo onih devet banaka čiji udio na tržištu prelazi jedan posto. Znači, 23 banke dijele “kolač” od 31,75 milijardi kuna. Prosječno, to je 1,4 milijarde kuna aktive po banci. Iako je tržište postavljeno tako da 23 banke ima udio manji od jedan posto, iz Hypo banke poručuju kako njihov ukupni udio ipak nije zanemariv. “Posebno ako se uzme u obzir da većina tih banaka posluje u određenim bankarskim nišama, odnosno s velikim koncernima koji su često i vlasnici tih banaka. Iako, gledano s druge strane, smatramo da zbog rastućih kapitalnih zahtjeva te neizvjesnosti oko konačnih rizika u njihovim bilancama, moguće je očekivati značajniju konsolidaciju unutar sljedećih par godina”, kažu u Hypo banci.

Ističu kako se sadašnji poslovni modeli manjih banaka “baziraju velikim dijelom na pojedine segmente realnog sektora i/ili su usko specijalizirane/izložene prema pojedinim klijentima, što je u trenutnom makro okruženju izrazito rizično”. Hoće li se male banke među sobom konsolidirati i spajati kako bi zauzeli snažniju tržišnu poziciju, teško je u ovim uvijetima prognozirati. Manje banke zajedno drže 8,3 posto ukupne aktive. Da je riječ o jednoj banaci, tim udjelom bi bila na šestom mjestu. “Smatramo da će se velike banke prije svega fokusirati na organski rast, ali ne isključujemo i daljnje akvizicije u svrhu povećavanja tržišnog udjela. Naime, tijekom zadnjih 15-ak godina, hrvatske banke bile su preuzimane od strane inozemnih banaka, koje su na taj način obično pokušavale efikasnije penetrirati na tada obećavajuće hrvatsko tržište”, podjećaju u Hypo banci. Sve banke s kojima smo razgovarali rekle su kako trenutno nemaju planova za kupovinu, no za atraktivnu ponudu uvijek su spremne.