Za spas domaćeg voćarstva potrebna je promjena proizvodnje i sortimenta

Bez ulaganja u zaštitu i navodnjavanje izgubit ćemo i ovo malo voćarske proizvodnje u Hrvatskoj. Poljoprivrednike pogađa odluka Vlade RH o limitiranju cijene jabuke i nedostatak natječaja za investicije.

U tijeku je berba voća u Hrvatskoj koja je zbog klimatskih promjena započela ranije, kao što je slučaj i s drugim poljoprivrednim kulturama.

S kojim se problemima susreću voćari i povrćari i koje mjere je potrebno donijeti čim prije - doznali smo na konferenciji o novim tehnologijama u poljoprivredi AgroRocks 2024. u raspravi na kojoj su sudjelovali: Ivan Ostojić, član uprave Podravka Grupa d.d., Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice (HVZ), Ivona Tupek, direktorica proizvodnje, Moslavina voće i Mario Anić iz tvrtke MESSIS.

Problemi u sektoru su brojni, a većina ih nije u ingerenciji primarnih proizvođača.

"Situacija nije bistava, ovogodišnja berba jabuka u Hrvatskoj bit će oko 60 tisuća tona, što je prosjek unatrag nekoliko godina. Nažalost konzumne jabuke koje će završiti na policama dućana će biti 40 posto manje, zbog ekstremnih suša. kazao je na početku rasprave Branimir Markota dodavši da je"veliki problem što je na snazi još uvijek odluka Vlade RH o limitiranju cijena jabuke sorte Gala na 1,39 EUR, koja je za sobom povukla i cijelu paletu crvenih sorti".

Jabuka je voće koje se konzumira cijele godine i u navikama je građana, ali je zbog klimatskih promjena sve teže proizvesti kvalitetnu i zdravu jabuku, potvrdila je i Ivona Tupek, direktorica Moslavina voća, domaćeg proizvođača s najvećom površinom pod jabukom u Hrvatskoj.

Koja otkupna cijena bi zadovoljila proizvođače?
Svjetska organizacija koja prati cijene voća procjenjuje da bi voćar trebao dobiti minimalno 0,80 EUR za kilogram jabuke. U Hrvatskoj voćari ne uspjevaju dobiti ni blizu tome, a razlog vide u državnoj mjeri koja je limitirala cijenu većine sorti jabuka.

"Otkupljivač mora podmiriti troškove sortiranja, pakiranja i transporta - pa što ostane mogu platiti voćaru, tako da mi ako ove godine uspijemo dobiti 0,50 ili 0,60 EUR/kg bit će šaka brade" rekao je Branimir Markota, istaknuvši da je HVZ od resornih ministarstva poljoprivrede i gospodarstva tražila da se po tom pitanju nešto učini "ali je očito da oni imaju više senzibiliteta za socijalnu priču nego za proizvodnju".

Kako stojimo s povrćem upitao je moderator panel rasprave, Davor Lončarić člana uprave Podravka Grupe, koji je izdvojio dva ključna parametra u poljoprivrednoj proizvodnji - jedan na koji možemo utjecati, a drugi na koji ne možemo.

"Ovaj na koji možemo utjecati je jednostavan, treba nam znanje, mehanizacija i dobra organizacija. Onaj na koji ne možemo utjecati je vrijeme - klimatske promjene koje dramatično pogađaju sve poljoprivrednike" kazao je Ivan Ostojić, upozorivši da je danas nemoguće organizirati proizvodnju bez navodnjavanja u bilo kojem dijelu Hrvatske.

"Evo samo na području Koprivnice ove godine više od 60 dana imali smo temperaturu preko 30 stupnjeva, što govori da će nam za uspjeh u proizvodnji trebati jako puno znanja i tehnologije" naveo je Ostojić.

O izvozu ne možemo razmišljati
Često se od proizvođača voća i povrća u Hrvatskoj čuje nezadovoljstvo otkupnim cijenama, pa su se panelisti rasprave osvrnuli na to je li to prilika za izvoz, odnosno trebaju li se poljoprivrednici usmjeriti na tržišta drugih zemalja.

Predsjednik HVZ-a kaže da je osnovni problem u voćarstvu dohodovnost u proizvodnji. Naime, u Hrvatskoj rapidno padaju intenzivne proizvodnje voća, jabuke imamo na oko 2.000 hektara, a prije deset godina smo imali tri puta više.

"Trebamo se usredotočiti na to da spasimo što se spasiti može, a onda razmišljati o razvoju. Mnogi voćari nemaju novca ni mogućnosti da preispituju ulaganje silnih sredstava u zaštitu od mraza, tuče i navodnjavanje. Potpore iz fondova su dobro došle, ali su minorne u odnosu na ono kolike bi trebale biti - a bez toga napretka nema" kazao je Markota ustvrdivši da " suvremene tehnologije koštaju, a u voćarstvu je upitno hoće li se to isplatiti za ljude koji se time bave".

Zaključio je da ako uspijemo zadovoljiti svoje potrebe i ostanemo minimalno na ovim površinama koje imamo "napravit ćemo puno, a tek onda možemo razmišljati o izvozu" te da je riječ ovdje riječ o dugoročnim nasadima, umnogome različitim od ratarstva ili povrtlarstva, odnosno jednogodišnjim kulturama.