Zagrebačka tvrtka kao najstarija tvornica za obradu pločastih materijala u Europi, ide u ekspanziju po EU

Zagrebačka tvrtka Furnir najstarija je tvornica za obradu i prodaju pločastih materijala u Europi, a samo je jedna tvrtka iz američkog Chicaga prije njih započela primjenjivati ovu, tad inovativnu, tehnologiju u obradi drva i proizvodnji namještaja.

Bilo je to davne 1928., a odonda je tvrtka proživjela nacionalizaciju 1948., privatizaciju 1990., stečaj 2011., da bi joj 2015. godine novi život udahnuo poduzetnik Željko Tokić koji je na javnom natječaju kupio tvrtku te obnovio proizvodnju.

Poduzetnički pothvat
"Poduzetnik sam koji zna prepoznati vrijednost, a drvna industrija to svakako jest. Kad sam došao ovdje sam zatekao 11 radnika koji su i više mjeseci bez plaće ostali vjerni tvrtki. Oni rade i sad, uz njih dodatnih 30-ak, te je u samo tri godine tvrtka postala rentabilna i prihod podigla s tri na 20-ak milijuna kuna i tendencijom rasta", kazao nam je Tokić. Dodaje da je današnji drvni centar Furnir znatno manji sustav nego što je to bio slučaj 1990. kad je tvrtka bila lider na širem regionalnom području te je s 250 radnika godišnje ostvarivala i više od 200 milijuna kuna prihoda.

Štoviše, danas najveći igrač u sektoru drvnih centara je J.U.A. Frischeis iz Velike Gorice kojem je prijašnji vlasnik Furnira prodao svoj glavni proizvodni pogon u Gorici. Danas Frischeis ima oko 120 radnika i više od 200 milijuna kuna prihoda. No, Tokić ističe da mu oni nisu konkurencija jer da svatko ima svoj dio tržišta koje razvija.

"Mislim da je najveći problem našega gospodarstva što poduzetnici jedni druge pokušavaju "pojesti" ne razmišljajući da će to vjerojatno i netko drugi njima napraviti. Što bih ja sad dobio da s našom snagom otvorim podružnicu u Splitu? Uništio bih sigurno jednog ili dva poduzetnika tamo, a pitanje je bi li to imalo zadovoljavajući financijski efekt na nas. Smatram da je puno bolje surađivati i druge poduzetnike ne doživljavati kao konkurenciju, nego kao komplementarne", kaže Tokić.

Ističe da su njihovi glavni klijenti stolarske radnje koje po narudžbi rade namještaj i kuhinje. Štoviše, procjenjuje da će se svi drvni centri, pa tako i ovaj, pretvoriti u specijalizirane stolarske tvrtke većeg kapaciteta koje će po narudžbi raditi namještaj. Priliku za rast vidi u EU tržištu, ne nužno u otvaranju podružnice u europskim gradovima, nego s poslovanjem sa zagrebačke adrese.

Iskustvo na tržištu
Kako se njihova tvrtka nalazi u samom centru grada, uz sam Kvatrić, a što im daje komparativnu prednost za trgovačku djelatnost, smatra da bi se u perspektivi proizvodnja mogla premjestiti na neku drugu lokaciju izvan Zagreba. No, decidirano tvrdi da se za njegovog vijeka u ovoj tvrtki sigurno neće gasiti proizvodno-trgovačka djelatnost na ovoj lokaciji te graditi stanovi ili trgovine, barem ne kao jedini sadržaj. Sam Tokić, inače strojarski tehničar, karijeru je započeo u brodograđevnoj industriji, na sustavima klimatizacije, ventilacije, filtro ventilacije i tehničke izolacije.

Čak je, kako sam kaže, sudjelovao na izgradnji ratnog broda Petar Krešimir IV., a ipak je najveći dio posla bio vezan uz partnere u Njemačkoj. Nakon toga je 2001. pokrenuo tvrtku OKI Mont koja se prvo bavila tehničkim izolacijama da bi se zbog smanjenja industrije u RH specijalizirala za hidroizolacije i krovopokrivačke radove na velikim zgradama. Tvrtka ima 40-ak ljudi te posluje i danas. Tokić vodi usporedno obje tvrtke, a uskoro planira u Furniru pokrenuti i proizvodnju dijelova za hidroizolaciju koju koristi OKI Mont u svojim projektima.