Zamah sektora robotike: I Hrvatska robota za trku ima

U borbi s vatrom, minama ili radijacijom te u spašavanju života prvi na crti više nisu ljudi. Sve su češće to strojevi, odnosno roboti koji razminiraju, gase požare, pregledavaju nuklearne reaktore, ali i osiguravaju neurokirurške operacije ili pak pospremaju skladišta. I, što je još važnije, ne dolaze iz Kine, nego se mnogi od njih proizvode u hrvatskim halama. Roboti s domaćim potpisom rješavaju zadatke koje ljudi često ne mogu, ne smiju ili – ne žele. Na primjer, roboti koje je razvio DOK-ING svjetski su poznati po čišćenju minskih polja i borbi protiv požara u ekstremnim uvjetima, pri čemu spašavaju ljudske živote. INETEC razvija uređaje i sofverske sustave za ispitivanje dijelova nuklearnih elektrana, a Orqini se dronovi uz VR naočale za upravljanje upotrebljavaju za nadzor, utrke i vojnu obuku. Gideonov robot Trey samostalno prevozi palete u skladištima, pa taj u logistici dosta mrzak posao više ne moraju obavljati ljudi. Ne začuđuje stoga što su robotske tvrtke za oko zapele i hrvatskoj vladi. Naime, Ministarstvo gospodarstva u travnju ove godine popisalo je tridesetak domaćih tvrtki koje posluju u tom perspektivnom području. Popis je objavljen sklopu ​Investa Croatia, platforme namijenjene privlačenju stranih investitora i cijeli je dokument, naslovljen 'Croatia: The Robotics Sector', distribuiran gospodarskim komorama i diplomatsko-konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske. U njemu Ministarstvo opisuje hrvatski robotski sektor kao 'vrlo živahan, inovativan i dinamičan'.

Ti laskavi epiteti nisu samo prazne riječi jer robotički sektor razvio se gotovo od nule do važnoga dijela domaće tehnološke scene. U Hrvatskoj je doživio veliku transformaciju u posljednjih deset do petnaest godina, poručuju iz CRTA-e, Regionalnoga centra izvrsnosti za robotske tehnologije, prvoga takvog u Hrvatskoj.

Perspektivni startupovi
– Od prijašnje gotovo zanemarive prisutnosti, danas se sve više tvrtki bavi ne samo integracijom gotovih rješenja nego i razvojem vlastitih robotičkih sustava, softverskih rješenja i proizvoda. Posebno ohrabruje vidjeti kako se razvijaju startupovi koji kombiniraju inženjersku ekspertizu s tržišnom orijentacijom, kao i etablirane tvrtke koje ulažu u vlastite kapacitete za istraživanje i razvoj. Uz to sve više inženjera stječe iskustvo na međunarodnim projektima i zatim ta znanja vraćaju u domaći ekosustav – kažu u Centru, koji je u dokumentu istaknut kao mjesto realizacije mnogih istraživačkih i razvojnih projekata u kojima sudjeluju partneri iz industrije.

Osim toga, CRTA omogućuje realizaciju rješenja koja nisu samo znanstveno utemeljena nego i tehnički izvediva i tržišno relevantna, što je u kontekstu povezivanja akademije i realnog sektora iznimno važno. Na primjer, u suradnji s tvrtkama razvija funkcionalne prototipove u medicinskoj robotici, sustavima za automatizaciju ili primijenjenoj umjetnoj inteligenciji, područjima koja služe kao osnova za daljnji razvoj i komercijalizaciju, što tvrtkama znatno smanjuje rizik početne investicije.

– CRTA ne teži biti samo znanstveni centar, nego mjesto na kojem se rađaju konkretna rješenja i na kojem se hrvatska robotika razvija u smjeru održive i globalno konkurentne industrije. Kao izvrstan primjer može se navesti medicinskotehnološki startup RONNA Medical koji je proizašao iz znanstvenih i istraživačkih projekata tima u CRTA-i – dodaju iz Centra.

Robotički sektor razvio se gotovo od nule do važnoga dijela domaće tehnološke scene. U Hrvatskoj je doživio veliku transformaciju u posljednjih deset do petnaest godina, poručuju iz CRTA-e, Regionalnoga centra izvrsnosti za robotske tehnologije, prvoga takvog u Hrvatskoj

Glavni proizvod tvrtke Ronna Medical, osnovane 2021., jest RONNA G6, neurokirurški robotski sustav sljedeće generacije koji povećava sigurnost i preciznost tijekom operacija. Na godinu se proizvede šest takvih robota, ali i dvije tisuće drugih kompleta različitih dijelova. Upravo su manje tvrtke i startupovi najzastupljeniji na Vladinu popisu robotskih tvrtki, a neke od njih proizišle su iz znanstvenotehnoloških inkubatora poput CRTA-e i Nuqleusa sa zagrebačkog Fakulteta elektronike i računarstva. Na primjer, tvrtka Crobotic Solutions, koja razvija sučelja za interakciju s robotima i pomaže proizvodnim tvrtkama da učinkovito automatiziraju zadatke te povećaju produktivnost na proizvodnim linijama, alumni je Nuqleusa. Isto je tako zanimljivo što su među klijentima tih tvrtki nerijetko druge robotske tvrtke s popisa, što znači da međusobno dobro surađuju. Tako su, primjerice, RONNA Medical​, DOK-ING i Institut Ruđer Bošković glavni klijenti ​Probotice, tvrtke specijalizirane za razvoj složenih proizvoda u mehatronici i robotici kao što su, primjerice, hidraulične robotske ruke ili roboti za čišćenje.

Na popisu je, dakako, i Gideon, hrvatski startup poznat po autonomnim robotima za skladišta, koji se najviše proizvodi za američko tržište, a ondje je i dio tvrtkine proizvodnje. Kako je u nedavnom intervjuu za Lider objasnio ​Gideonov suosnivač i direktor Josip Ćesić, njihovi su najčešći kupci kompanije iz automobilske industrije, zatim proizvođači robe široke potrošnje, prehrambene industrije te maloprodaje na tržištu Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj rade na razvoju proizvoda, dizajnu i izgradnji sustava za upravljanje autonomnim robotima pa u tom smislu hrvatska kompanija nosi intelektualno vlasništvo, a matična, ona koja prodaje robote krajnjim kupcima, u SAD-u. Osim Amerike, prodaju na tržištima Velike Britanije i Irske, a uz partnera i investitora Toyota Industries Corporation, najvećega svjetskog proizvođača viličara, surađuju na licenciranju tehnologije.

Primjećujemo da neke tvrtke, poput Orqe iz Osijeka koja proizvodi besposadne letjelice i već je na više od pedeset tržišta diljem svijeta, nisu navedene na popisu iako svojim radom itekako pridonose razvoju robotike u Hrvatskoj. Toj se tvrtki upravo pruža prilika za pro-izvodnju malih vojnih dronova za obrambenu industriju. ​Orqin direktor Srđan Kovačević nedavno je za Lider potvrdio da tvrtka 'u cijelosti podupire plan Ministarstva obrane za razvoj nacionalnih obrambenih kapaciteta u skladu s modernim tehnološkim trendovima'.

– U tome smo spremni sudjelovati svojim razvojnim, tehnološkim, i proizvodnim kapacitetima – poručio je Kovačević, dodajući da je u tome nužno ulaganje u tehnološka područja povezana s robotikom, poput poluvodiča i mikroelektronike.

Na popisu nema ni INETEC-a, osnovanoga još prije trideset pet godina, koji razvija robote za svjetske nuklearke, a sudjeluje i u međunarodnom projektu istraživanja nuklearne fuzije ITER-u, u gradnji najvećega svjetskog magnetskog fuzijskog uređaja. Priliku za ostvarivanje prihoda na domaćem tržištu vidi i u najavljenoj inicijativi za gradnju hrvatske nuklearke pogonjene malim modularnim reaktorom, što je nedavno također za Lider potvrdila suosnivačica i predsjednica Uprave kompanije Zrinka Čorak.

Roboti spašavaju živote
S druge strane, najveća, najuspješnija je i najprepoznatljivija hrvatska tvrtka na tome popisu DOK-ING, specijalizirana za razvoj robotskih i autonomnih sustava namijenjenih visokorizičnim okruženjima. Proizvodi besposadne sustave za rad u visokorizičnom okolišu, od područja kontaminiranog minama do bioloških kriza i industrijskih požara.

– Naši sustavi doslovno spašavaju živote, što dokazuje i podatak da tijekom korištenja naših robotskih sustava dosad nije zabilježen gubitak nijednoga ljudskog života. Nedavno smo javnosti predstavili i novi sustav Komodo, robotski sustav razvijen za rad u ekstremnim uvjetima, uključujući kemijske, biološke, radiološke i nuklearne prijetnje (CBRN). Riječ je o daljinski upravljivom sustavu opremljenom elementima umjetne inteligencije i projektiranom za operacije u uvjetima otvorenog požara, eksplozija, urušavanja i visokih koncentracija eksplozivnih i otrovnih tvari – objašnjavaju iz DOK-ING-a.

Uskoro će tvrtka javnosti predstaviti nove sustave, a u njoj napominju da će neki od njih biti 'od posebnog interesa za vojne i sigurnosne snage'.

– Obrambene potrebe definitivno se mijenjaju, jasan je trend prema besposadnim sustavima. Međutim, nije riječ o zamjeni čovjeka strojem, nego o stvaranju sigurnijeg i učinkovitijeg okružja u kojem strojevi preuzimaju najopasnije zadatke. U DOK-ING-u vjerujemo da naši sustavi trebaju podupirati ljudske operatere, a ne ih zamjenjivati u odlučivanju. Strojevi mogu prikupljati podatke, nadzirati okolinu i izvršavati zadatke, ali etičke i operativno ključne odluke uvijek moraju donositi ljudi. Razvoj takvih sustava DOK-ING-ov je smjer – smatraju.

Nacionalna potpora
Iako tvrtka već desetljećima aktivno sudjeluje u oblikovanju hrvatskoga tehnološkog sektora, i sami upozoravaju da institucionalna i financijska potpora još nije dovoljno dostupna, osobito za male i srednje tvrtke. Rješenjem smatraju Vladinu političku potporu.

– Robotika u Hrvatskoj doživljava snažan razvoj i u obrazovanju i industriji, i u znanstvenim istraživanjima, i primjenama u svakodnevnom životu. Ipak, da bi se svi potencijali iskoristili, treba osigurati pristup financijskoj i institucionalnoj potpori, što je i dalje izazov, osobito za MSP-ove i srednje velike tvrtke. Ključ je pojednostavniti postojeće mehanizme i osigurati da tvrtke bez obzira na veličinu mogu ravnopravno sudjelovati. Vjerujemo da bi europski regulativni i financijski mehanizmi trebali biti dostupniji i osjetljiviji na stvarne uvjete rada manjih tvrtki, posebno onih koje razvijaju dvonamjenske tehnologije. Nacionalne vlade imaju važnu ulogu pružanjem političke potpore u ranoj fazi, što može biti presudno za skaliranje inovacija u tvrtkama poput DOK-ING-a. Ključan je model trostruke spirale: Vlada pruža strateški okvir i potporu, akademska zajednica osigurava izvrsnost u istraživanju, a industrija jamči tržišnu spremnost i operativnu primjenu rješenja. Za DOK-ING ​rana uključenost svih tih dionika bila je presudna u skraćenju razvojnih ciklusa, osiguravanju praktične primjenjivosti i ubrzanju provedbe na terenu – poručuju iz DOK-ING-a.

Slično razmišljaju u CRTA-i, u kojoj ističu da je za snažniji razvoj nužna bolja povezanost između javnog sektora, znanosti i industrije, kao i veća potpora razvoju konkretnih robotičkih proizvoda. Smatraju stoga da nedostatak stabilnoga domaćeg tržišta za inovacije još ograničava opseg i ambicije mnogih projekata.

– Članstvo u Europskoj uniji otvorilo je mnogo mogućnosti za plasman proizvoda, no domaće tržište još ne pruža dovoljan okvir za testiranje i validaciju robotičkih rješenja u ranim fazama razvoja. Pojavljuju se europskim novcem financirani projekti i inicijative koji nadoknađuju taj nedostatak, ali za jači zamah potrebno je potaknuti pokusne projekte, regulativnu fleksibilnost i potporne mehanizme kakve viđamo u tehnološki agilnijim državama. Uz disperzirane strategije raznih robotičkih tvrtki u Hrvatskoj nužna je jasna nacionalna strategija koja će potaknuti proizvođače da se hrabrije upuste u tehnološki razvoj koji će im osigurati dugoročnu konkurentnost na međunarodnom tržištu. Takva strategija mora obuhvatiti i znanstveni i obrazovni sektor kako bi se programirano osigurali kadrovi potrebni za digitalnu i tehnološku transformaciju društva – kažu u Centru.

Potrebni novi smjerovi
Kao ključne izazove koji zahtijevaju rješenje navode i obrazovni sustav te zadržavanje talenata. Doduše, stanje ide nabolje.

– Obrazovni sustav još dovoljno ne razvija kreativnost, interdisciplinarnost i praktične vještine potrebne za inovacije u naprednim tehnologijama poput robotike. Ipak, sve više obrazovnih i znanstvenih institucija prepoznaje važnost tih kompetencija i pokreće nove obrazovne programe i suradnju s industrijom. Što se tiče talenata, Hrvatska raspolaže vrlo kvalitetnim inženjerskim kadrom, no njihovo dugoročno zadržavanje zahtijeva više od samih plaća – traže se izazovni projekti, međunarodne suradnje i jasni razvojni putovi. Pozitivno je što sve više domaćih tvrtki to prepoznaje i počinje graditi ambijent koji omogućava profesionalni rast i konkurentne uvjete rada – navode u CRTA-i moguća rješenja.

Hrvatska, dakle, ima potencijal i znanje, ali da bi robotička scena dosegnula višu razinu, potrebna je mnogo usklađenija potpora svih aktera. Popisivanje robotskih tvrtki na jednome mjestu zasigurno je dobar prvi korak u tom smjeru, no potrebni su daljnji koraci kako ideje ne bi ostale mrtvo slovo na papiru, nego se pretvorile u konkretne proizvode – robote – koji mijenjaju ljudske živote.