Zaustavljanje gospodarstva samo bi produbilo krizu

Sve više glasova traži najstrože moguće mjere protiv pandemije, pa i zaustavljanje gospodarstva. Ako političari to učine tek ćemo onda vidjeti što je kriza, upozorava Henrik Böhme.

Statističari su nam upravo priopćili da je njemačko gospodarstvo palo za pet posto u prošloj godini, obilježenoj koronom. To je manje nego tijekom svjetske financijske krize (2009. je pad bio 5,7 posto) i daleko manje nego što su nam neki proroci predviđali uoči prvog lockdowna proljetos.

Drugim riječima, slupali smo se, ali smo dobro prošli.

Nije previsok ni broj ljudi koji su zbog krize ostali bez posla. Doduše, poslije 14 godina je prekinut rast zaposlenosti, ali je ona ostala na visokoj razini.

Naravno, svi se nadaju da će gospodarstvo ove godine rasti. Jer, koliko god ministar financija ponavljao da će pogođena poduzeća – prije svega mala – i dalje dobivati pomoć, jednom će i njegova blagajna biti prazna.

Premda je trenutno moguće jeftino zaduživanje države, u Berlinu bi se svakodnevno morali pitati: tko će na kraju platiti ceh? Dugovi su uvijek hipoteka sljedećih generacija.

Država treba zahvaliti poreznim obveznicima i gospodarstvu što izdašno može pomagati u krizi. Kada puno ljudi radi, onda bujaju porezni prihodi, kako porez na prihod tako i trošarine.

Oni koji danas pozivaju da se zbog pandemijske situacije zatvore i tvornice i svi pošalju na rad od kuće zapravo ugrožavaju nužni gospodarski oporavak. I to upravo sada kad važne grane industrije dolaze sebi jer dobivaju sve više narudžaba, posebno iz Azije.

Pogrešan je put zatvarati tvornice i otjerati klijente. To je još jedan znak rastuće bespomoćnosti politike koja ne uspijeva razviti stvarnu strategiju protiv pandemije. Šansa je propuštena ljetos kada je epidemiološko stanje bilo dobro.

Može biti da, uz sadašnje mjere koje će vjerojatno još biti pooštrene, prije Uskrsa (4. travnja) nećemo vidjeti boljitak i da ćemo se tek onda nadati da cjepiva i toplije vrijeme donose olakšanje.

No zatvaranje tvornica i tjeranje ljudi u obvezni home office sigurno nisu dobre mjere. Sa zdravstvene strane u dogledno vrijeme možemo svladati pandemiju. Ali ako gospodarstvo bude uništeno pravi kraj krize bit će odgođen u nedogled.